Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić, optužen za genocid nad nesrbima u BiH, ni danas se nije pojavio u sudnici Haškog tribunala.
Tužilac Alan Tiger u današnjem izlaganju u procesu protiv Radovana Karadžića naveo je da postoje jasni dokazi da je Karadžić kao komandant oružanih snaga znao za neselektivno granatiranje i snajpersko djelovanje na civile u Sarajevu:
„Kao vrhovni konadant oružanih snaga, posebno u ovom slučaju Sarajevsko-romanijskog korpusa, Radovan Karadžić je vodio kampanju granatiranja i snajperskog djelovanja po civilima i civilnim objektima širom Sarajeva iz dana u dan 44 mjeseca. Ovog granatiranja meta su bili civili po kojima su djelovali snajperi bez ikakve vojne svrhe. Stalni napadi na civile, koji su već bili ranjivi zbog oskudice i izolacije, je bilo zamišljeno da ih teroriše sa namjerom koja je bila očiglednija svakog dana. Raspon, trajanje, dosljednost i obrazac granatiranja i snajperskog djelovanja sami po sebi pokazuju da je bilo proizvod čvrste komandne i rukovodne strukture na čijem čelu je bio Radovan Karadžić. Naređenja koja je izadavao, Karadžićeva oportunistička izmjena kampanje, rutinska odbrana kampanje u svjetlu stalnih osuda pokazuju neizbježan zaključak da je 44 mjeseca Karadžić naređivao kampanju terora protiv civilnog stanovništva, čija su meta bilo oni zato što su živjeli u glavnom gradu multietničke zemlje koju je on želio etnički podjeliti.“
Karadžić je, kako je naglasio tužilac, naredio i uzimanje za taoce više od 200 vojnih posmatrača UN-a i pripadnika UNPROFOR-a, krajem juna 1995. Citirao je Karadžićeve riječi da će u slučaju da NATO bombarduje položaje VRS, pripadnici UN-a i UNPROFOR-a biti "smatrani neprijateljima" i zarobljavani.
VRHOVNI ZAPOVJEDNIK ČIŠĆENJA
Tužilac Alan Tiger podsjetio je i na genocid u Srebrenici. Rekao je i da je Karadžić, kao vrhovni komandant, naredio napad Vojske Republike Srpske na Srebrenicu u julu 1995., nakon kojeg je ubijeno sedam hiljada, a proterano 25.000 muslimanskih civila:
“Prešao bih na treću glavnu komponentu u predmetu protiv Radovana Karadžića. Riječ je o njegovoj odgovornosti za jednu od crnjih epizoda u istoriji čovječanstva, o zločinima koji su počinjeni da se eliminišu bosanski muslimani iz Srebrenice. Kao što ću to iznijeti, Radovan Karadžić izdao je naređenje za operaciju da se zauzme Srebrenica. To je bio vrhunac njegovih napora da se očisti istočna Bosna. On je bio obavještavan o napretku ove operacije iz različitih izvora uključujući Mladića, izvještaj Vojske RS, izvještaj državne bezbijednosti. Znao je da se stanovništvo iseljava. U trenutku kada se to dešavalo, izdao je naređenje da se ljudi uklone iz područja gdje je postojala opasnost da će ih vidjeti predstavnici Međunarodne zajednice. Znao je da su ljudi ubijani, zataškao je masovna protjerivanja i ubistva - i to čini do dana današnjeg. Jedino zbog čega se on pokajao u vezi sa tom operacijom jeste to da su neki muslimani uspjeli da pobjegnu.”
Proces protiv Karadžića u BiH prate žrtve genocida. Jedan od preživjelih srebreničana Hasan Nuhanović nije iznenađen time što optuženog nema u sudnici. Najvažnije mu je, kaže, da se dokaže kakve je Karadžić zločine počinio:
“Ponoviću ono što sam dosta puta rekao: znači Srebrenica nije lokalni genocid. Dakle, ne postoji nešto što se zove lokalni genocid. Tamo je genocid izvršen, tako piše u presudi. Srebrenica je zaista ono za što nijedan od tih optuženih ne može naći način da se odbrani. Dakle, ne postoji odbrana koja bi ga mogla odbraniti od toga.”
Tužilaštvo je uvodnu riječ baziralo na zločinima počinjenim u Sarajevu i Srebrenici. Predsjednik Helsinškog odbora Republike Srpske Branko Todorović:
“Da je Tužilaštvo pošlo, recimo, i od Zvornika i od Prijedora i od nekih drugih gradova u BiH gdje su Karadžićevi zločinci uzimali danak nad nedužnim civilnim stanovništvom, sigurno je da bi i tamo vrlo lako bilo dokazati njegovu odgovornost za te zločine.”
KUPOVINA VREMENA
Radovan Karadžić je pred Tribunalom u Hagu optužen za genocid u Srebrenici i još sedam opština u BiH, zločine protiv čovječnosti nad nesrbima i uzimanje međunarodnih talaca. Ni danas se nije pojavio u sudnici. Njegov pravni savjetnik Goran Petronijević potvrdio je danas da će se Karadžić pojaviti na statusnoj konferenciji koja je zakazana za sutra:
“Odluka je doneta upravo da bi se i Sudskom veću, a i jednom delu javnosti koji sumnja u namere gospodina Karadžića, pokazalo da on niti bojkotuje, niti minira čitav proces, već ima apsolutno konstruktivan odnos prema naporima da se iznađe rešenje za nastavak tog procesa.”
Muhamed Mešić, nekadašnji saradnik sarajevskog Instituta za istraživanje ratnih zločina, smatra da Karadžićevo nepojavljivanje u sudnici pokazuje mogućnost proceduralnih i pravnih “zavrzlama” u Haškom tribunalu uz pomoć kojih optuženi za najteže zločine kupuju sebi vrijeme:
“Koliko god da čovjek treba i mora imati kao pravnik razumijevanja za ono što je pravni proces i za pravične elemente krivičnog procesa, čovjek isto tako mora biti svjestan da postoje i određene proceduralne moći koje imaju i Sud i Tužilaštvo da taj proces dovedu u neki normalan tok.”
Prošlog utorka, sudsko veće predsedavajućeg O’Gon Kwona protumačilo je da se nepojavljivanjem u sudnici Karadžić odrekao prava da prisustvuje suđenju, a sudije poručile Karadžiću da mu mogu nametnuti branioca.
Po završetku uvodne riječi Tužilaštva, koja po tumačenju sudskog vijeća nije dio dokaznog postupka, suđenje neće moći da bude nastavljeno izvođenjem dokaza protiv Karadžića sve dok on ili drugi zastupnik odbrane ne bude prisutni u sudnici. Zbog toga će se sutra održati rasprava o tome kako nastaviti postupak.
Detalje o slučaju Karadžić kao i optužnicu protiv njega možete pročitati OVDE
Uprkos nastojanjima sudskog vijeća da se optužnica protiv Karadžića sažme, odnosno da se ohrabri Tužilaštvo da odredi lokacije i incidenate koje bi moglo da izostavi iz ovog postupka, Tužilaštvo se opredijelilo da to ne učini. Karadžić se tako tereti za genocid počinjen u Srebrenici, te u sedam drugih bosanskohercegovačkih opština, kao i za zločine počinjene u 27 opština i kampanju “snajperisanja i granatiranja Sarajeva”.
Karadžić je u dvije tačke optužen za genocid nad nesrbima u Srebrenici i još sedam bosanskih opština, a u preostalih devet tačaka za progon, istrebljenje, ubistva, deportacije, nehumana djela, terorisanje i nezakonite napade na civile i uzimanje međunarodnih talaca tokom rata u BiH 1992-95.
Optužnica protiv Karadžića usredsređena je na etničko čišćenje Muslimana i Hrvata širom BiH 1992-95; kampanju terora protiv civila tokom opsade Sarajeva u istom periodu; uzimanje UN osoblja za taoce u maju i junu 1995, te genocid u Srebrenici u julu 1995.
Tužilac Alan Tiger u današnjem izlaganju u procesu protiv Radovana Karadžića naveo je da postoje jasni dokazi da je Karadžić kao komandant oružanih snaga znao za neselektivno granatiranje i snajpersko djelovanje na civile u Sarajevu:
„Kao vrhovni konadant oružanih snaga, posebno u ovom slučaju Sarajevsko-romanijskog korpusa, Radovan Karadžić je vodio kampanju granatiranja i snajperskog djelovanja po civilima i civilnim objektima širom Sarajeva iz dana u dan 44 mjeseca. Ovog granatiranja meta su bili civili po kojima su djelovali snajperi bez ikakve vojne svrhe. Stalni napadi na civile, koji su već bili ranjivi zbog oskudice i izolacije, je bilo zamišljeno da ih teroriše sa namjerom koja je bila očiglednija svakog dana. Raspon, trajanje, dosljednost i obrazac granatiranja i snajperskog djelovanja sami po sebi pokazuju da je bilo proizvod čvrste komandne i rukovodne strukture na čijem čelu je bio Radovan Karadžić. Naređenja koja je izadavao, Karadžićeva oportunistička izmjena kampanje, rutinska odbrana kampanje u svjetlu stalnih osuda pokazuju neizbježan zaključak da je 44 mjeseca Karadžić naređivao kampanju terora protiv civilnog stanovništva, čija su meta bilo oni zato što su živjeli u glavnom gradu multietničke zemlje koju je on želio etnički podjeliti.“
Karadžić je, kako je naglasio tužilac, naredio i uzimanje za taoce više od 200 vojnih posmatrača UN-a i pripadnika UNPROFOR-a, krajem juna 1995. Citirao je Karadžićeve riječi da će u slučaju da NATO bombarduje položaje VRS, pripadnici UN-a i UNPROFOR-a biti "smatrani neprijateljima" i zarobljavani.
VRHOVNI ZAPOVJEDNIK ČIŠĆENJA
Tužilac Alan Tiger podsjetio je i na genocid u Srebrenici. Rekao je i da je Karadžić, kao vrhovni komandant, naredio napad Vojske Republike Srpske na Srebrenicu u julu 1995., nakon kojeg je ubijeno sedam hiljada, a proterano 25.000 muslimanskih civila:
Proces protiv Karadžića u BiH prate žrtve genocida. Jedan od preživjelih srebreničana Hasan Nuhanović nije iznenađen time što optuženog nema u sudnici. Najvažnije mu je, kaže, da se dokaže kakve je Karadžić zločine počinio:
“Ponoviću ono što sam dosta puta rekao: znači Srebrenica nije lokalni genocid. Dakle, ne postoji nešto što se zove lokalni genocid. Tamo je genocid izvršen, tako piše u presudi. Srebrenica je zaista ono za što nijedan od tih optuženih ne može naći način da se odbrani. Dakle, ne postoji odbrana koja bi ga mogla odbraniti od toga.”
Tužilaštvo je uvodnu riječ baziralo na zločinima počinjenim u Sarajevu i Srebrenici. Predsjednik Helsinškog odbora Republike Srpske Branko Todorović:
“Da je Tužilaštvo pošlo, recimo, i od Zvornika i od Prijedora i od nekih drugih gradova u BiH gdje su Karadžićevi zločinci uzimali danak nad nedužnim civilnim stanovništvom, sigurno je da bi i tamo vrlo lako bilo dokazati njegovu odgovornost za te zločine.”
KUPOVINA VREMENA
Radovan Karadžić je pred Tribunalom u Hagu optužen za genocid u Srebrenici i još sedam opština u BiH, zločine protiv čovječnosti nad nesrbima i uzimanje međunarodnih talaca. Ni danas se nije pojavio u sudnici. Njegov pravni savjetnik Goran Petronijević potvrdio je danas da će se Karadžić pojaviti na statusnoj konferenciji koja je zakazana za sutra:
“Odluka je doneta upravo da bi se i Sudskom veću, a i jednom delu javnosti koji sumnja u namere gospodina Karadžića, pokazalo da on niti bojkotuje, niti minira čitav proces, već ima apsolutno konstruktivan odnos prema naporima da se iznađe rešenje za nastavak tog procesa.”
Muhamed Mešić, nekadašnji saradnik sarajevskog Instituta za istraživanje ratnih zločina, smatra da Karadžićevo nepojavljivanje u sudnici pokazuje mogućnost proceduralnih i pravnih “zavrzlama” u Haškom tribunalu uz pomoć kojih optuženi za najteže zločine kupuju sebi vrijeme:
“Koliko god da čovjek treba i mora imati kao pravnik razumijevanja za ono što je pravni proces i za pravične elemente krivičnog procesa, čovjek isto tako mora biti svjestan da postoje i određene proceduralne moći koje imaju i Sud i Tužilaštvo da taj proces dovedu u neki normalan tok.”
Prošlog utorka, sudsko veće predsedavajućeg O’Gon Kwona protumačilo je da se nepojavljivanjem u sudnici Karadžić odrekao prava da prisustvuje suđenju, a sudije poručile Karadžiću da mu mogu nametnuti branioca.
Po završetku uvodne riječi Tužilaštva, koja po tumačenju sudskog vijeća nije dio dokaznog postupka, suđenje neće moći da bude nastavljeno izvođenjem dokaza protiv Karadžića sve dok on ili drugi zastupnik odbrane ne bude prisutni u sudnici. Zbog toga će se sutra održati rasprava o tome kako nastaviti postupak.
Detalje o slučaju Karadžić kao i optužnicu protiv njega možete pročitati OVDE
Optužen za genocid i druga zlodjela
OPTUŽEN ZA GENOCID I DRUGA ZLODJELAUprkos nastojanjima sudskog vijeća da se optužnica protiv Karadžića sažme, odnosno da se ohrabri Tužilaštvo da odredi lokacije i incidenate koje bi moglo da izostavi iz ovog postupka, Tužilaštvo se opredijelilo da to ne učini. Karadžić se tako tereti za genocid počinjen u Srebrenici, te u sedam drugih bosanskohercegovačkih opština, kao i za zločine počinjene u 27 opština i kampanju “snajperisanja i granatiranja Sarajeva”.
Karadžić je u dvije tačke optužen za genocid nad nesrbima u Srebrenici i još sedam bosanskih opština, a u preostalih devet tačaka za progon, istrebljenje, ubistva, deportacije, nehumana djela, terorisanje i nezakonite napade na civile i uzimanje međunarodnih talaca tokom rata u BiH 1992-95.
Optužnica protiv Karadžića usredsređena je na etničko čišćenje Muslimana i Hrvata širom BiH 1992-95; kampanju terora protiv civila tokom opsade Sarajeva u istom periodu; uzimanje UN osoblja za taoce u maju i junu 1995, te genocid u Srebrenici u julu 1995.
