Fenomen “dvije škole pod jednim krovom” koji u BiH postoji više od deset godina, predstavlja etničku segregaciju učenika i takva praksa mora biti ukinuta. Stoji to u presudi Vrhovnog suda Federacije BiH. To se prije svega odnosi na rad Osnovne škole Stolac i Osnovne škole Čapljina. Školski planovi i programi zasnovani na etničkoj pripadnosti djece imale su za cilj radzvajanje školaraca, čime su djeca bila diskriminisana. No, postoji li spremnost u podijeljenom bh društvu da se takva praksa zaista i ukine?
Organizovanje škola na etničkom principu, te fizičko odvajanje učenika očit je primjer diskriminacije. Ustanovio je to Vrhovni sud Federacije BiH u nedavno donešenoj presudi.
“Mi ćemo poštovati odluku. Mi ćemo uraditi sve što je u našoj moći, međutim, ima skala gdje naše nadležnosti prestaju”, objašnjava ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta Hercegovačko - neretvanskog kantona, Zlatko Hadžiomerović, čije je ministarstvo također bilo dijelom tužbe zbog segregacije.
Presuda Vrhovnog suda FBiH je vjetar u leđa za građane koji ne žele podjele.
“Ja se iskreno nadam da će HNK, ali i SBK, nakon više od deset godina podjela i razdvajanja djece,konačno početi raditi na integraciji obrazovnog sistema”, očekivanja su federalnog ministra obrazovanja i nauke, Damira Mašića.
No, toliko povjerenja u vladajuće elite nema publicista i književnik Ahmed Burić. Smatra da ne postoji volja da se pitanje diskriminacije bilo kojeg građana u BiH riješi.
“Presude same po sebi ne znače ništa. Tako je bilo sa presudom Sejdić-Finci, te još desetinama, stotinama presuda u ovoj zemlji, koje nisu jednostavno provedene, zato što je kod nas, čini mi se, nešto što je uspostavljeno početkom devedesetih godina još uvijek jače od suda i od pravde. To nešto je rasizam”, ocjena je Burića.
U nevladinoj organizaciji “Vaša prava” koji su i pokrenuli tužbu zbog diskriminacije djece na etničkoj osnovi tvrde kako njeće odustati od svog cilja, a to je zaustavljanje procesa dijeljenja djece.
“Presuda je pravomoćna i izvršna. Ako u doglednom roku ne postupe po ovoj presudi, Udruženje 'Vaša prava' će podnijeti prijedlog za izvršenje ove presude pred Općinskim sudom u Mostaru”, tvrdi predstavnik udruženja, Ahmet Salčin.
Ne umanjujući značaj presude Vrhovnog suda, u državi u kojoj se presude Evropskih sudova ne provode teško je očekivati promjenu dosadašnje prakse. U prilog tome ide i činjenica da ministri, u čijim kantonima postoje dvije škole pod jednim krovom u tome ne vide ništa sporno. Nakon što je Kantonalni sud HNK ukinuo prvostepenu presudu i na taj način poništio postojanje etničke segregacije u školama, u debatnoj emisiji u okviru TV Libertija, razgovarali smo sa ministrima tri kantona. Za ministra obrazovanja, nauke, kulture i sporta Srednjobosanskog kantona, Jozu Jurinu, razdvajanje djece nije segregacija, već ustavna odredba, kojom se garantuje ravnopravnost tri konstitutivna naroda.
“Ako imamo pravo školovanja na tri jezika konstitutivnih naroda u BiH I ja smatram da tamo gdje postoji pravo nema segregacije”, rekao je 2013.godine ministar Jurina.
I 20 godina nakon rata, u BiH još uvijek djeluje oko 30 škola u koje u prvu smjenu idu djeca jedne nacionalnosti, a u drugu smjenu oni drugi. Iako se škola u Žepču administrativno ujedinila, prema riječima ministra obrazovanja Zeničko-dobojskog kantona Mirka Trifunovića i dalje se radi po dva plana i programa.
“Djeca su tu u većem procentu, zbog jezika, odvojena po toj etničkoj liniji”, kaže ministar Trifunović.
Razdvajanjem djece na osnovu nacionalnosti, etničke i vjerske pripadnosti jedino odgovara onima koji su na vlasti.
“Imamo postotak djece koja već sada govore da ne mogu očima da vide djecu i osobe druge nacionalnosti i etničke pripadnosti, da su oni odvojeni da ne bi ponovo došlo do rata. S jedne strane, uzimamo pravo djeci da se druže, igraju, odrastaju i obogaćuju kroz sustere s drugim kulturama, ta djeca žive u iluziji svijeta”, navodi izvršna direktorica Centra za obrazovanje “Step by step”, Radmila Rangelov Jusović.
Podsjećamo, Općinski sud u Mostaru utvrdio je 2012.godine da fenomen “dvije škole pod jednim krovom” predstavlja etničku segregaciju i diskriminaciju djece. Nakon žalbenog postupka, Kantonalni sud Hercegovačko-neretvanjskog kantona, godinu kasnije, ukinuo je presudu Općinskog suda, pa je predmet došao na razmatranje Vrhovnom sudu FBiH.
