U intervjuu za Radio Slobodna Evropa šef misije OSCE u BiH Jonathan Moore govori o predizbornoj frustraciji bh građana, te političkoj odgovornosti I odsustvu stida kod domaćih političara koji su zbog nespremnosti na kompromis doveli do toga da se BiH nalazi na začelju integracijskog procesa u regiji.
RSE: Nakon četvorogodišnjeg zastoja u reformama i činjenice da je ispunjeno jedva tri posto obećanja datih građanima, prisutno je nezadovoljstvo i frustracija, kako među građanima, tako i među stranim diplomatama koje sve češće podcrtavaju nerad pozivajući građane da se osvijeste. Kakav je Vaš dojam?
Moore: Meni je jasno da su skoro svi ljudi u BiH frustrirani, da nisu zadovoljni praznim obećanjima u prošlosti. Sada znaju da ona nisu ispunjena. Nezadovoljni su time što ima puno prazne retorike, čak previše oštre retorike. Ali, i kao predstavnik međunarodne zajednice moram priznati da nisu zadovoljni ni našim radom. Ljudi već skoro 20 godina očekuju da će biti bolje i da ćemo i mi nešto uraditi kao i domaći političari. Nešto pozitivno, s dobrim rezultatima kako BiH ne bi ostala u bezdanu u kojem se sada nalazi što je velika šteta. Ljudi u BiH su preživjeli užasne stvari tokom rata, razne sukobe čak i nakon rata. Nedavno sam bio u Drvaru. Tamo je bilo napada i nakon rata, 1998 godine. Mnogi su preživjeli poplave, bila je ta užasna tragedija u rudniku. Krajnje je vrijeme. I Bosanci i Hercegovci su zaslužili da glasaju na demokratskim izborima. Ne znači da su svi uslovi savršeni, jer ni u Americi nisu savršeni uslovi tokom izbora, ali ljudi moraju iskoristiti to demokratsko pravo, tu odgovornost. Puno je izvora o tome kakvi su kandidati i kakvi su im stranački planovi. Ljudi moraju znati da samo svake četiri godine imaju mogućnost koristiti to pravo da glasom utiču na budućnost i izaberu vlast, bez obzira što su frustrirani i nisu zadovoljni rezultatima prošlih izbora. Oni imaju alat da utiču na budućnost ove zemlje.
RSE: Je li vrijeme da se napusti princip glasanja po etničkoj pripadnosti? Da se prestane sa politikom straha jednih prema drugima?
Moore: Pa naravno, bilo bi daleko bolje da ljudi glasaju za najboljeg kandidata bez obzira na etničku pripadnost i to je ključni dio slučaja „Sejdić i Finci“. Ako je čovjek Srbin, Bošnjak ili Hrvat i misli da je najbolji kandidat pripadnik bilo koje etničke grupe onda bi morao imati pravo glasati za tog kandidata. Nije bila namjera u Dejtonu da samo Hrvati glasaju za Hrvate, Bošnjaci za Bošnjake. Nije to nikakav međunarodni standard. Glasanje ne zavisi od DNK, ono zavisi od građanstva i državljanstva. Kad čujemo razne stvari o prijetnja da samo Hrvati mogu glasati za Hrvate mogu reći da to nije namjera. Naprotiv, namjera je bila u Dejtonu, skoro prije 20 godina, da ako je čovjek najbolji kandidat da može skupiti glasove od svih etničkih grupa.
RSE: I ovi izbori proći će po diskriminatornom modelu. Ima li rješenja za ovo pitanje? Mnoge su institucije prijetile kako neće priznati rezultate izbora. Šta se može dogoditi?
Moore: Pošto će se izbori dogoditi, a nije riješeno pitanje „Sejdić i Finci“ dobićete rezultate koji nisu u skladu s presudom Međunarodnog suda za ljudska prava. Mi ćemo ipak morati poštovati rezulate izbora. Vlade ne mogu i ne smiju ostati u tehničkom mandatu samo zbog činjenice da nije riješen ovaj slučaj. Mislim da se oni mogu priznati ako su u skladu s izbornom voljom građana.
RSE: Izbori nisu ni održani a već se govori o mogućim izbornim prevarama, trgovini glasovima. Radi li se tu o panici da bi možda moglo doći do promjena ili tu ipak ima osnova za sumnju?
Moore: Mnogo je razloga. I u SAD i u drugim demokratskim zemljama je moguće uticati na rezultate, ali ono što je najbitnije, kao i u SAD i ovdje će biti puno posmatrača. Oni koji misle da je lako krasti rezultate upozoreni su i znaju da će biti i stranački i međunarodni posmatrači u svim mjestima. Nije lako svuda krasti sve glasove. To je jedna stvar. Drugo, oni koji očekuju da rezultati neće biti na njihovoj strani već sada govore o krađi. Ne znam koliko je hiljada glasačkih mjesta, ali mislim da neće biti moguće baš tako krasti. To je priča kandidata koji se spremaju za gubitak, a ne za pobjedu.
RSE: Čini se da etničko u BiH određuje sve pa i obrazovanje. Segregacija kroz dvije škole pod jednim krovom je pitanje koje je čini se bez rješenja. Tu je i pitanje škola u Vrbanjcima i Konjević Polju. Do kada se ovakvo stanje može održavati?
Moore: Ima puno otvorenih i neriješenih pitanja oko obrazovanja i u RS i FBiH. U nekim je opštinama bilo moguće naći trajna rješenja, a u nekima privremena ili ih ni danas nema. Što se tiče problema dvije škole pod jednim krovom, to je problem koji odavno postoji i nije tvorevina naše organizacije. To je neki privremeni kompromis, ali i situacija koja nije u skladu s međunarodnim standardima. S druge strane mi smo od predstavnika lokalnih zajednica i roditelja čuli da su zadovoljni takvom situacijom. Ponavljam, to nije u skladu sa standardima, ali mi u OSCE nemamo neke posebne sile da utičemo na to kad je lokalna zajednica zadovoljna s takvom situacijom. Ipak možemo u kontaktima i projektima ne samo s političarima, već i građanima, roditeljima i nastavnicima uticati da shvate u čemu je stvar i zašto mora biti drugačije.
U nekim je opštinama to pitanje riješeno i sada ima samo jedna škola pod jednim krovom. To je i iz finansijskih razloga i iz ugla ljudskih prava daleko bolje i to mora biti prioritet jer se radi o obrazovanju djece. Djeca ne smiju biti politička igra. I ja sam, kao otac, bio nezadovoljan školovanjem moje djece iz raznih razloga i razumijem da je to emotivno pitanje. Žao mi je što nema sporazuma na državnom nivou. Ali traženje tog sporazuma bi moglo dugo potrajati i trebamo tražiti rješenja kad možemo.
RSE: Pitanje pravosuđa u BiH također je ispolitizirano. Na sve moguće načine se pokušava prodrijeti u strukture sudstva i tužilaštava. To se odražava i na dvije ključne uloge bh pravosuđa koje određuju njen evropski put – borba protiv korupcije i procesuiranja ratnih zločina. Može li se djelovati u pravcu sprječavanja pritisaka?
Moore: Jasno je svima i to je jedan od razloga za frustraciju što u svim slojevima društva - i politici i javnom životu ima previše korupcije. To je velika šteta, ne samo u moralnom već i finansijskom smislu jer bi ova zemlja bila uspješnija bez korupcije. Korupcija postoji i drugdje, ali da se može spriječiti ako ima političke volje smo vidjeli na primjerima u regiji. Imate slučaj bivšeg premijera Hrvatske. Bilo je nedavno i nekoliko slučajeva ovdje a ljudi se pitaju zašto sada i uoči izbora. Nažalost BiH je zemlja gdje ljudi misle da svaki korak ima političke motivacije i posljedice. Nije uvijek tako. Ima puno poštenih sudija i tužilaca širom zemlje. S druge strane i 20 godina nakon rata postoji i pitanje nezavršenih slučajeva ratnih zločina i ljudi koji nisu iza rešetaka. Mi se bavimo i tim putanjima i tu smo kad treba da pomognemo.
RSE: Jedno od bitnih pitanja je i pitanje sigurnosti. BiH je nedavno označena I na listi američkog State Departmenta, kada je njen državljanin Nusret Imamović stavljen na listu terorista. Koliko ovo pitanje utiče na sliku BiH u svijetu, ali i na njen ekonomski razvoj jer niko ne ulaže u nesigurne zemlje?
Moore: Sigurnost mora biti prioritet za sve nivoe vlasti. Bio sam u Bugojnu i nedavno i nakon napada prije četiri godine kada je poginuo policajac. Bio sam zamjenik američkog ambasadora dok je bio napad na našu ambasadu u Sarajevu. Čovjek koji je bio povezan s tim slučajem, ali nije osuđen, Emrah Fojnica, otišao je nakon toga u Bagdad, počinio samoubistvo ubivši petnaestak nevinih ljudi. Ako neko kaže da ne postoji takva opasnost u BiH - to je laž. Ljudi moraju uraditi sve protiv ekstremizma i ekstremista. Ekstremizam nije ni hrišćnska ili muslimanska ili jevrejska stvar - ekstremizam je problem. Ljudi koji planitaju napade iz političkih ili bilo kojih drugih razloga ne mogu se opravdati. Vjerski lideri su to potvrdili, ali i politički lideri također. Važno je da međunarodna zajednica ima dobru saradnju s BiH na ovom polju.
To također utiče i na investicije. Ipak, najveća prepreka razvoju investicija je što zemlja ne ide naprijed ka EU.
RSE: Očekujete li konačno preuzimanje političke odgovornosti?
Moore: Rekao bih hoće, ali ne znam kada. To je apsolutno obavezno. Političari moraju ispuniti svoja obećanja. Sve stranke u BiH su opredijeljene prema EU i svi kažu - nema dileme to je naša budućnost. Ali, svi moraju naći kompromis i zajednički jezik, da idu zajedno naprijed. Kada političari u BiH vide uspjeh koji su postigli drugi treba da ih bude stid. U BiH zbog postojanja mnogo političkih subjekata stalno se dijeli odgovornost. Poenta je da ljudi prihvate odgovornost i kažu - ja ću nešto da uradim i da dam, ali i da tražim nešto zauzvrat. Kompromis ne mora biti neka uvrijedljiva riječ kao što je to na Balkanu. Ko bi rekao prije godinu ili dvije da ćemo imati ovako uspješan dijalog Beograda i Prištine. To je bilo van pameti - a kakav uspjeh sada imaju. I Kosovo ima bolju perspektivu za EU nego BiH. Zar to nije sramota. Ne znači da Kosovo nije zaslužilo, ali i ljudi u BiH su zaslužili takvu perspektivu.
