Prema odredbi Ustava Federacije BiH, kantonalne skupštine se trebaju formirati desetdana nakon objave zvaničnih rezultata izbora, odnosno do 20. novembra 2014. godine. Iako je ostalo još nekoliko dana, nepoznanica je mnogo a rasplet bi mogao doći nakon sastanka zakazanog za subotu, između predsjednika HDZ BiH Dragana Čovića i predsjednika SDA, Bakira Izetbegovića. Očekuje se da će doći do potpisivanja sporazuma između ovih stranaka i Demokratske fronte o stvaranju koalicije za pojedine kantone.
SDA je vodeća stranka u 6 kantona (Unsko-sanskom, Tuzlanskom, Zeničko-dobojskom, Srednjobosanskom, Bosansko-podrinjskom i Sarajevskom kantonu, dok je lista Hrvatskog narodnog sabora, predvođena HDZ-om, prva u 4 kantona (Posavskom, Hercegovačko-neretvanskom, Zapadnohercegovačkom i Kantonu 10, odnosno Livanjskom).
Iako pobjedničke, ove partije će samo u nekoliko kantona “glatko” formirati vlast. Kao što je poznato, SDA i Demokratska fronta predstavljaće kosnicu vlasti na kantonalnom nivou, slijedeći Sporazum da zajedno sa savezom za promjene iz RS (SDS, PDP i NDP) formiraju vlast na nivou države.
Generalni sekretar SDA Amir Zukić potvrđuje da će odnos snaga na državnom nivou biti poštovan i na nižim nivoima vlasti.
“Jedino na taj način mogu se napraviti kvalitetni pomaci u Bosni i Hercegovini. U slučajevima gdje je na jednom nivou jedan dogovor političkih partija, a na drugom drugi, dolazi do zastoja u reformskim procesima, dolazi do kočenja implementacije niza projekata. Pratit ćemo vertikalu svih dogovora, da se ono što smo postigli kao sporazum za državnu razinu vlasti, spustiti na niže organe. Na razini kantona, zavisno od izbornih rezultata, uzimaće se još poneki politički partner sa kojim bi se obezbjeđivala stabilna skupštinska većina. Nije isti izborni rezultat u svim kantonima“, navodi Zukić.
Da rezultat nije isti usvim kantonima potvrđuje i Farko Hodžić, predsjednik kantonalnog odbora Demokratske fronte(DF) u Unsko-sanskom kantonu, u kojem od ukupno 30 poslanika SDA ima 10, a Demokratska fronta 4, što znači da im nedostaju još namanje dva poslanika za skupštinsku većinu.
„Ne mora automatski značiti da dogovor između SDA i DF poštuje svaki kanton, a dobro bi bilo zbog vertikale vlasti da nema kočenja u provođenju dogovorenih reformi. Ali, ne pod svaku cijenu. Imamo svoje principe i od njih ne možemo odstupiti. Nije nama u interesu 100 posto vlast, prvo je pitanje šta ćemo uraditi za građane i državu Bosnu i Hercegovinu, a onda idemo dalje“, ističe Hodžić.
Pomoć za "većinski broj ruku"
Kao danak nestabilnim skupštinskim većinama u prethodnom mandatu padale su kantonalne vlade, posebno nakon raspada Platforme SDA i SDP-a te, februarskih protesta građana. Nije uspio ni eksperiment sa, navodno, prvom nestranačkom Vladom Tuzlanskog kantona, jer je premijer Bahrija Umihanić nedavno podnio ostavku.
Ukoliko SDA i DF budu formirale vlast u ovom kantonu, nedostajaće dva poslanika za minimalnu skupštinsku većinu. To znači da će se pomoć za „većinski broj ruku“ potražiti u malim strankama, navodi analitičar Srđan Vukadinović.
„Budući da je Tuzlanski kanton bio najnestabilniji po promjenama vlasti jer oko 42 ministra su se promijenila za četiri godine, da su se svakih pola godine formirale neke nove parlamentarne većine, onda ne bi dobro bilo da Tuzlanski kanton i dalje nastavi takvu tradiciju a on je može nastaviti ako SDA, kao pobjednička stranka, osim sa DF bude formirala većinu sa malim strankama. To su onda to veliki krediti jer male stranke, bukvalno, poltički steže ona koja je dominantna i većinska, kao što su radile iste te stranke sa SDP-om u prethodnoj vlasti“, kaže Vukadinović
Poslanik u Skupštini Kantona Sarajevo, član „Naše stranke“, Peđa Kojović smatra da je ovom kantonu potrebna, ne matematička većina, nego koalicija za izlaz iz teške situacije u kojoj se Kanton nalazi.
„Ključno je pitanje, postoji li u ovom novom sazivu Skupštine kritična masa poslanika od 20 i više koji su spremni da se slože o tome šta su naši problemi, koja su rješenja i da ih onda doslovno primijene. Ako bi se stavio interes građana Kantona Sarajevo u prvi red, onda bismo ovdje ušli u formiranje jedne koalicije kantonalnog spasa s obzirom na dubiozu i teškoće u kojima se nalazi Kanton Sarajevo. Reforme koje se moraju dogoditi traže čvrstu skupštinsku većinu koja se slaže o bitnim pitanjima, odnosno o pravcu u kojem se moraju reformisati - naprimjer, budžet i njegova konsolidacija, te onda bavljenje svim onim problemima kojima se vlast nije bavila ni u prethodne četiri godine a vjerovatno se tim slijedom može ići i dalje u istoriju“, poručuje Kojović.
HDZ BiH ima apsolutnu vlast ima samo u Zapadnohercegovačkom kantonu, dok u Posavskom ima isti broj mandata kao i HDZ 1990. Predsjednik HDZ 1990. Martin Raguž iznosi zadovoljstvo ostvarenim rezultatima za 4 kantonalne skupštine.
„Mi jesmo u prilici da u Posavini sastavimo vladu. Da li ćemo – to je sada pitanje na ljudima u Posavini da procijene. Imamo i veliki rast na području Zeničko-dobojskog kantona, na području Tuzle, Sarajeva, Bihaća, tako da i jesmo htjeli poslati poruku da se ne želimo odreći ni jednog dijela Bosne i Hercegovine“, ističe Raguž.
U Hercegovačko-neretvanskom kantonu pobjednici su kao i na prethodnim izborima HDZ BiH i SDA, koje bi mogle sa ukupno 18 mandata ostvariti skupštinsku većinu. Prije dogovora na nivou lidera stranaka,Čovića i Izetbegovića,koji su zakazani za predstojeći vikend, kantonalni zvaničnici ne žele iznositi procjene.
Nasuprot njima, Feđa Fajić iz Plenuma građana Mostara prenosi očekivanja o tome da li će ključni problemi građana biti u prvom planu nove vlasti.
„Nova-stara vlast to neće uraditi jer i zašto bi ako ih građani za svaki njihov ne rad ponovo nagrade. Mislim da neće ništa raditi osim ono što je u njihovim uskim stranačkim interesima“, ocjenjuje Fajić.
Slična su i očekivanja građana:
“Ne očekujem ništa drugačije od prethodnih godina. Samo jad i bijeda.”
“Ne vjerujem da će se vlast, ma ko to bio, brinuti o građanima i donijeti nešto bolje.“
“Neće se oni nas sjetiti, u prvom planu će i dalje biti njihove privilegije.”
