Autor: Paul Taylor, Reuters (prevela: Ena Stevanović)
Može zvučati nelogično nakon pobjede euroskeptične Partije Finaca na općim izborima u Finskoj, ali nalet radikalnih grupa koje se suprotstavljaju samom politi;kom sistemu je možda dostigao svoj vrhunac.
Sa izuzetkom Grčke, koju je petogodišnja ekonomska kriza okrenula krajnje ulijevo, radikalne stranke, prema anketama, vjerovatno neće osvojiti većinu u ostalim državama Europske unije.
Nagovještaj ekonomskog oporavka, pad nezaposlenosti u mnogim državama, niže cijene goriva i niske kamatne stope bi trebale pomoći strankama lijevog i desnog centra da ponovo ostvare pobjedu na nacionalnim izborima.
U Velikoj Britaniji, euroskeptične stranke, koje su ostvarile zapažen rezultat na prošlogodišnjim izborima za Europski parlament, sada su se našle u problemima, nakon što su izložene jakim svjetlima na predizbornoj pozornici. Britanska Stranka za nezavisnost, prema anketama, osvaja 14 posto glasova na izborima 7. maja i u najboljem slučaju svega nekoliko mjesta u parlamentu.
U drugim državama kao što je Francuska, populističke stranke su dosegle vrhunac i ulaze u krizu.
„Birači su skloniji davati protestne glasove na manje bitnim izborima kada je ulog mnogo manji,“ rekao je Christian Lequesne iz Znanstvenog instituta Po sa sjedištem u Parizu.
Marginalne grupe su već osvarile neku vrstu pobjede time što su glavne partije natjerale na igru na svom terenu i raspravu o temema kao što su imigracija, evropske integracije i pomoć zemljama eurozone.
Rast desničarskih stranaka u Njemačkoj, Nizozemskoj i Finskoj je natjerao vlade ovih država da postrože svoje odluke vezane uz dalju financijsku potporu Grčkoj.
Njemački dužnosnici tvrde da je jedan od razloga što je ministar financija Wolfgang Schaeuble tako oštro kritizirao Atinu taj da bi eliminaro domaću Euroskeptičnu alternativu za Njemačku koja je već osvojila mjesta u Europskom parlamentu i skupštinama država, ali još uvijek ne i u Berlinu.
U Velikoj Britaniji i Francuskoj konzervativne partije se uveliko bave pitanjem ilegalne imigracije i radikalnog islama kako bi vratili glasove koje su izgubili od stranke UKIP Nigela Faragea i Nacionalnog fronta Marine Le Pen.
S obzirom na to da se čini da nijedna od radikalnih partija ne može sama pobijediti na izborima, ove stranke imaju dvije opcije: ili će se udružiti ili će ublažiti svoje zahtjeve što bi ih moglo koštati glasova.
„Za takve stranke je bolje da ostanu van vlasti i da pokušavaju utjecati izvana,“ rekao je Tim Haughton, stručnjak za europsku politiku na Sveučilištu u Birminghamu u Engleskoj.
Janis Emmanouilidis, direktor istraživanja u Centru za europsku politiku u Bruxellesu, nije toliko ubijeđen da je populistički val dosegao svoj vrhunac, tvrdeći da bi mu događaji mogli dati novu snagu:
"Bankrot Grčke, ukoliko do toga dođe, bi definitivno promijenilo tijek igre u mnogim državama. Populisti bi onda rekli ‘Vidite, rekli smo vam’.”
Drugi tvrde da će, ukoliko Grčka bankrotira, birači dva puta razmisliti prije nego što glasaju za stranke poput Syrize.
Masovna utapanja ilegalnih imigranata koji pokušavaju doći do Europe bi također mogla dati vjetar u leđa populističkim strankama, kao i napadi islamističkih militanata u Europi, kao što je napad na redakciju magazina "Charlie Hebdo" koji se dogodio u januaru u Parizu.
Stranke desnog i lijevog centra su počele gubiti birače i članove čak i prije krize 2008. godine, jer u vremenu individualizma slabe tradicionalni klasni načini povezanosti, što otvara prostor početnicima kojima društvene mreže pomažu da se glasnije čuju. Sve je teže pronaći parlamentarnu većinu u rasutom političkom spektru.
U Britaniji, u kojoj je koalicija desnog centra uspostavljena 2010. godine prekinula tradiciju naizmjenične vladavine dviju partija koja je trajala od Drugog svjetkog rata, šanse da će konzervativci premijera Davida Camerona ili laburistička partija Davida Milibanda osvojiti uvjerljivu većinu su vrlo male.
Regionalne stranke kao što su Škotski nacionalisti ili Sjevernoirski demokratski unionisti mogu se na kraju pokazati kao ključne za formiranje vlasti i neki stručnjaci predvidjaju nestabilne manjinske vlade što bi moglo voditi do ranih izbora.
Izbori u Finskoj prošle nedjelje su bili test za protestne stranke koje se suočavaju sa dilemom da li pristati na kompromise sa vladajućom strankom.
Partija Finaca Timo Soinija bi prvi put mogla ući u parlament s obzirom na to da je partner izbornog pobjednika Centralna stranka Juha Sipila omekšala svoju anti-euro retoriku od stupanja na političku scenu prije četiri godine. U međuvremenu je Partija Finaca izgubila dva procenta glasova i jedno poslaničko mjesto od 2011. godine.
Kako će karizmatični Soini uravnotežiti odgovornost koja ida sa pozicijom u vladi i ograditi se od pružanja potpore Grčkoj posebno ukoliko Atini bude potreban i treći paket financijske potpore, ostaje da se vidi.
Zasićen političkom divljinom, ovaj pedesetdvogodišnjak kaže da je napravio grešku što je odbio mjesto u kabinetu prije četiri godine.
„Bitno je da stranka uđe u slijedeću fazu. Snaga je u vladi,“ rekao je Solini za Reuters.
Španija se također nalazi u prijelaznom razdoblju jer se vladajuća Narodna stranka i socijalisti lijevog centra okaljani korupcijskim skandalima, masovnom nezaposlenošću i mjerama štednje, na idućim izborima moraju suočiti sa ljevičarkom strankom Podemos (Možemo) i centrističkom Ciudadanos (Građani).
Podemos, na čelu sa političkim znanstvenikom Pablom Iglesiasom je blizak grčkoj Syrizi i produkt je masovnih protesta mladih, nezaposlenih i ljutih ("Indignados") Španaca. Podemos je zakratko pretekao vladajuće partije u anketa nakon što su ušli u Evropski parlament.
Međutim, u ključnoj regiji Andaluziji, Podemos je na regionalnim izborima završio tek na trećem mjestu, a ankete pokazuju da im podrška pada. Ciudadanos, na čelu sa tridesetpetogodišnjim Albertom Riverom, dobiva glasove propovijedanjem umjerenosti i čiste politike.
Detoksikacija
U Francuskoj, Le Pen, čija je Nacionalna fronta Le Penove osvojila većinu na izborima za Europski parlament, naporno radi na „detoksikaciji“ ekstremno desničarske reputacije ove stranke. Ona se sukobila sa svojim ocem, osnivačem stranke Jean Marie Le Penom, prisiljavajući ga da odstupi od regionalnih izbora nakon što je ponovo umanjivao nacistički holokaust.
Međutim, Lequesne kaže da je malo vjerovatno da će Le Pen osvojiti većinu na predsjedničkim izborima 2017. godine sve dok promovira istupanje Francuske iz EU, ukidanje eura, zatvaranje granica za uvoz i zastrašivanje srednje klase za njihovu imovinu i štednju.
Novija povijest pokazue da novi populisti mogu brzo izgorjeti ukoliko uđu na vlast kao mlađi partneri bez sposobnosti da transformiraju politiku.
Desničarske anti-imigracijske stranke koje su utemeljili preminuli Joerg Haider u Austriji i pokojni Pim Fortuyn u Nizozemskoj su se raspale nakon što su se pridružile vladajućoj koaliciji 1999. i 2002. godine.
Ipak, u obje države slične euroskeptične, anti-imigracijske i anti-islamističke partije su od tada ojačale u oporbi i prisiljavaju vodeće stranke da promijene svoj diskurs o tim pitanjima.
