Novinari u Crnoj Gori u posljednje vrijeme su često prozivani zbog navodnog etiketiranja i zlonamjernog plasiranja informacija o akterima brojnih afera protiv kojih se vode pretkrivični ili krivični postupci.
Upozorenja da snose odgovornost za napisano i izgovoreno stižu kako od samih aktera tako i od najviših predstavnika pravosudne i izvršne vlasti. Postavlja se pitanje da li je riječ o pritiscima i pokušajima disciplinovanja novinara i medija i gdje je linija koja razdvaja potrebu za informisanjem javnosti od zloupotrebe medija.
"Tendenciozno", "zlurado", "zlonamjerno", česte su zamjerke upućene glasilima koji se bave aktuelnim aferama koje potresaju crnogorsku društvenu scenu.
Najsvježiji primjer je slučaj Darka Šarića koji se nalazi na crvenoj interpolovoj potjernici zbog međunarodnog šverca kokaina. Nakon što je to danima bila tema broj jedan, Šarići su najavili da će tužiti sve medije koji su ih u taj kontekst dovodili.
Da nije uputno baviti se nečijom krivicom dok nije dokazana ocjenio je i premijer Milo Đukanović u nedavnom intervjuu beogradskoj televiziji B92, govoreći upravo o slučaju "Šarić":
"Sumnje su jedan kvalitet, međutim, jako dobro znamo da na bazi sumnji bez argumenata ne možemo suditi ljudima i posebno ne možemo im uskraćivati elementarna građanska prava", rekao je Đukanović.
Granica je jasna
Na problem izvještavanja svojevremeno je ukazivala, tada državni tužitelj sada predsjednik Vrhovnog suda, Vesna Medenica, koja je poručivala medijskim poslenicima kako moraju da poštuju pretpostavku nevinosti do izricanja presude.
Koliko su naši mediji u tom slučaju profesionalni, najprije smo pitali predsjednika Novinarskog samoregulatornog tijela, Mirsada Rastodera.
"Očigledna potreba društva da se suprotstavi pojedincima i kriminalnim grupama kulminirala je u slučaju "Šarić", pa je u toj želji vjerovatno bilo prenaglašenih konstatacija i neprovjerenih informacija, ali je nesporno da u ovakvim aferama prioritet ima pravo javnosti da zna, pri čemu se gotovo podrazumijeva i doza šokantnosti, pa čak i mogućeg prebregavanja pretpostavke nevinosti zbog nemogućnosti validne provjere podataka", kaže Rastoder.
Pravnički gledano, gdje je linija koja razdvaja obavezu medija da informiše javnost i ugrožavanja ličnosti kršenjem pretpostavke o njenoj nevinosti.
Advokat Radomir Prelević ocjenjuje da je ta granica vrlo jasna.
"Ta zona zaštićenog informisanja i slobodnog informisanja prestaje onoga momenta kada medjii počnu da tvrde da je određeno lice učinilo to i to krivično djelo, izvršilo šverc droge, izvršilo pranje novca i tako dalje. Granica je potpuno jasna i uočljiva zato što se može samo izvještavati o tome da se preduzimaju radnje, da postoji sumnja, a ne može i da se tvrdi da je neko nešto učinio", rekao je Prelević.
Pritisak i opomena
Sličan stav iznosi i ugledni hrvatski medijski ekspert Vesna Alaburić.
Ona ističe kako mediji ne samo da imaju pravo nego i obavezu da izvještavaju o svim radnjama koje preduzimaju pravosudna tijela i nema nikakve dileme da u tom kontekstu mogu da objavljuju i imena pojedinaca, pod pretpostavkom da je riječ o krivičnim djelima koja su od izuzetnog interesa za javnost:
"Svaki kriminal koji ima neke šire društvene razmjere, svaki kriminal u kojem su involvirane određene političke strukture, svaki kriminal u kojem se obrće relativno velika količina novca koja može utjecati na određena društvena događanja, u tom slučaju je pretežno javni interes da bude informirana po svim elementima važnim za kazneni progon. Sve do trenutka dok se mediji i novinari nalaze na razini pronošenja informacija koje jesu u posjedu nekog državnog tijela, uključujući i pravosudna tijela, novinari ne smiju trpjeti nikakve štetne posljedice. Njihov je posao da takve informacije objavljuju jer u protivnom oni doista ne mogu obavljati svoju najvažniju društvenu zadaću, društvenog "psa čuvara".
I na kraju, da li se učestala upozorenja medijima o neophodnosti poštovanja pretpostavke nevinosti mogu tumačiti kao mjera preventive ili pritiska na novinare.
"Upozorenja i prijetnje tužbama se moraju tumačiti kao pritisak na novinare, ali ih ipak treba shvatiti i kao opomenu da su novinari dužni da poštuju istinu i tragaju za njom i u svakoj prilici izbjegnu euforiju senzacionalizma koja je, moguće, podstaknuta ne samo obračunom sa osumnjičenim za kriminal nego i nekim drugim interesima", kaže Rastoder.
Pročitajte i ovo:
Afera Šarić se ne stišava
Kreće obračun sa vrhom kriminala?
Prijeti li Crnoj Gori opasnost od Srbije ili od kriminala
Slučaj Šarić: Nesaradnja policija opasna za region
Šarić već godinama osumnjičeni narko bos
Srpsko-crnogorsko 'prepucavanje kriminalcima'
Slučaj Šarić otvorio pitanje saradnje policija
Upitna profesionalnost istražnih organa u slučaju "Šarić"
Upozorenja da snose odgovornost za napisano i izgovoreno stižu kako od samih aktera tako i od najviših predstavnika pravosudne i izvršne vlasti. Postavlja se pitanje da li je riječ o pritiscima i pokušajima disciplinovanja novinara i medija i gdje je linija koja razdvaja potrebu za informisanjem javnosti od zloupotrebe medija.
"Tendenciozno", "zlurado", "zlonamjerno", česte su zamjerke upućene glasilima koji se bave aktuelnim aferama koje potresaju crnogorsku društvenu scenu.
Najsvježiji primjer je slučaj Darka Šarića koji se nalazi na crvenoj interpolovoj potjernici zbog međunarodnog šverca kokaina. Nakon što je to danima bila tema broj jedan, Šarići su najavili da će tužiti sve medije koji su ih u taj kontekst dovodili.
Da nije uputno baviti se nečijom krivicom dok nije dokazana ocjenio je i premijer Milo Đukanović u nedavnom intervjuu beogradskoj televiziji B92, govoreći upravo o slučaju "Šarić":
"Sumnje su jedan kvalitet, međutim, jako dobro znamo da na bazi sumnji bez argumenata ne možemo suditi ljudima i posebno ne možemo im uskraćivati elementarna građanska prava", rekao je Đukanović.
Granica je jasna
Na problem izvještavanja svojevremeno je ukazivala, tada državni tužitelj sada predsjednik Vrhovnog suda, Vesna Medenica, koja je poručivala medijskim poslenicima kako moraju da poštuju pretpostavku nevinosti do izricanja presude.
"Očigledna potreba društva da se suprotstavi pojedincima i kriminalnim grupama kulminirala je u slučaju "Šarić", pa je u toj želji vjerovatno bilo prenaglašenih konstatacija i neprovjerenih informacija, ali je nesporno da u ovakvim aferama prioritet ima pravo javnosti da zna."
"Očigledna potreba društva da se suprotstavi pojedincima i kriminalnim grupama kulminirala je u slučaju "Šarić", pa je u toj želji vjerovatno bilo prenaglašenih konstatacija i neprovjerenih informacija, ali je nesporno da u ovakvim aferama prioritet ima pravo javnosti da zna, pri čemu se gotovo podrazumijeva i doza šokantnosti, pa čak i mogućeg prebregavanja pretpostavke nevinosti zbog nemogućnosti validne provjere podataka", kaže Rastoder.
Pravnički gledano, gdje je linija koja razdvaja obavezu medija da informiše javnost i ugrožavanja ličnosti kršenjem pretpostavke o njenoj nevinosti.
Advokat Radomir Prelević ocjenjuje da je ta granica vrlo jasna.
"Ta zona zaštićenog informisanja i slobodnog informisanja prestaje onoga momenta kada medjii počnu da tvrde da je određeno lice učinilo to i to krivično djelo, izvršilo šverc droge, izvršilo pranje novca i tako dalje. Granica je potpuno jasna i uočljiva zato što se može samo izvještavati o tome da se preduzimaju radnje, da postoji sumnja, a ne može i da se tvrdi da je neko nešto učinio", rekao je Prelević.
Pritisak i opomena
Sličan stav iznosi i ugledni hrvatski medijski ekspert Vesna Alaburić.
"Sve do trenutka dok se mediji i novinari nalaze na razini pronošenja informacija koje jesu u posjedu nekog državnog tijela, uključujući i pravosudna tijela, novinari ne smiju trpjeti nikakve štetne posljedice. "
"Svaki kriminal koji ima neke šire društvene razmjere, svaki kriminal u kojem su involvirane određene političke strukture, svaki kriminal u kojem se obrće relativno velika količina novca koja može utjecati na određena društvena događanja, u tom slučaju je pretežno javni interes da bude informirana po svim elementima važnim za kazneni progon. Sve do trenutka dok se mediji i novinari nalaze na razini pronošenja informacija koje jesu u posjedu nekog državnog tijela, uključujući i pravosudna tijela, novinari ne smiju trpjeti nikakve štetne posljedice. Njihov je posao da takve informacije objavljuju jer u protivnom oni doista ne mogu obavljati svoju najvažniju društvenu zadaću, društvenog "psa čuvara".
I na kraju, da li se učestala upozorenja medijima o neophodnosti poštovanja pretpostavke nevinosti mogu tumačiti kao mjera preventive ili pritiska na novinare.
"Upozorenja i prijetnje tužbama se moraju tumačiti kao pritisak na novinare, ali ih ipak treba shvatiti i kao opomenu da su novinari dužni da poštuju istinu i tragaju za njom i u svakoj prilici izbjegnu euforiju senzacionalizma koja je, moguće, podstaknuta ne samo obračunom sa osumnjičenim za kriminal nego i nekim drugim interesima", kaže Rastoder.
Pročitajte i ovo:
Afera Šarić se ne stišava
Kreće obračun sa vrhom kriminala?
Prijeti li Crnoj Gori opasnost od Srbije ili od kriminala
Slučaj Šarić: Nesaradnja policija opasna za region
Šarić već godinama osumnjičeni narko bos
Srpsko-crnogorsko 'prepucavanje kriminalcima'
Slučaj Šarić otvorio pitanje saradnje policija
Upitna profesionalnost istražnih organa u slučaju "Šarić"
