U BiH je lakše isplatiti novčanu odštetu za nepoštivanje ljudskih prava, prvenstveno na osnovu presuda Evropskog suda u Strazburu, nego otkloniti uzroke njihovog kršenja – izjavila je Jasminka Džumhur, jedan od tri bh.ombudsmena.
Tokom 2009. godine, uz državne, i dalje su postojali entitetski ombudsmeni, iako je Zakon predvidio njihovo ukidanje do kraja 2006. Objedinjavanje tri institucije u jednu, obaveza je koju je BiH preuzela na putu evropskih integracija.
Federalni Parlament je 2007. usvojio zakon o ukidanju ombudsmena uz neka ograničenja, dok je RS tu obavezu izbjegavala, sve do kraja 2009. godine. Kako je za RSE izjavila Jasminka Džumhur, konačno su se stekli uslovi za „normalan rad“ ovih zaštitnika ljudskih prava
Narodna skupština RS je posljednjih dana 2009. godine, nakon više odlaganja i izbjegavanja te značajne obaveze, usvojila zakon kojim je prestalo djelovanje entitetskih ombudsmena. Dvije godine ranije to je učinio Parlament FBiH, uz član zakona koji je osiguravao da će ombudsmeni ovog entiteta prestati s radom kada i njihove kolege u RS.
To znači da su se, poslije tri godine od usvajanja zakona, stekli uslovi za potpun rad ombudsmena, ili - da će uskoro zaštitnici ljudskih prava biti objedinjeni u jednu instituciju. Džumhur podsjeća da je to uslov koji BiH mora ispuniti na putu evropskih integracija.
„To je jedan od uslova za bezvizni režim i prema tome, mislim da vlasti ne bi trebale da zbog nekih nejasnih interesa prokockaju šansu da okončaju taj postupak. Mislim da smo zaista maksimalno iskoristili da ojačamo kapacitete same institucije ombudsmena. Dobili smo konačno i opremu – donacija Evropske komisije iz IPA fondova – za potpuno djelovanje u zaštiti ljudskih prava,“kaže Džumhur.
Džumhur: Značajnost ove odluke u odnosu na druge odluke koje je strazburški Sud donio u predmetima protiv BiH je u činjenici da je prvi put došlo do presuđenja predmeta po Protokolu 12, kojim se definira diskriminacija kao zaseban oblik kršenja ljudskih prava. Drugo je što je ipak činjenica da Ustav BiH kaže da će se Evropska konvencija direktno primijeniti u slučaju kada zakoni nisu usklađeni s Konvencijom. Znači, i da ne dođe do implementacije ove odluke od strane zakonodavnih tijela, postoji obaveza sudskih tijela, postoji obaveza svih nadležnih organa u BiH da osiguraju direktnu primjenu Evropske konvencije, znači Protokola 12.
Jasminka Džumhur: Kada smo došli u instituciju, zatekli smo najveći broj žalbi iz zatvora, od strane pritvorenika i zatvorenika, i to je nama na neki način bio indikator da obavimo posjetu svim zatvorima u BiH i da sačinimo detaljan izvještaj.
Džumhur: Mi i inače imamo problem sa provođenjem sudskih odluka, kako domaćih sudova, pa Ustavnog suda BiH – vi znate koji broj presuda Ustavnog suda nije izvršen, tako i sa izvršenjem odluka Suda u Strazburu. U našim kontaktima sa agentom BiH pred Evropskim sudom, informacije ukazuju da jedini problem nije u izvršenju dijela koji se odnosi na novčana potraživanja apelanata, znači tu budžeti odmah, bez obzira ko je odgovorna strana, da li država ili entiteti, izvrše odmah uplatu. Ali, kada se tiče preduzimanja mjera u cilju otklanjanja stvarnih razloga kršenja ljudskih prava – kao što su donošenje zakona i druge mjere – e, tu uvijek postoje problemi.
Džumhur: Mi, kada smo došli u instituciju, zatekli smo najveći broj žalbi iz zatvora, od strane pritvorenika i zatvorenika, i to je nama na neki način bio indikator da obavimo posjetu svim zatvorima u BiH i da sačinimo detaljan izvještaj. Veoma brzo smo dobili negativne reakcije od strane medija – da li su nama zatvorenici prioritet? Naravno, sva prava su jednaka, sve kategorije su jednake i ne može se u segmentu ljudskih prava praviti kategorizacija važnijeg i manje važnog. Ali, s aspekta broja prekršenih prava, s aspekta broja osoba čija prava su povrijeđena, to nam ukazuje da je stanje u socijalnoj zaštiti najlošije, da neusklađenost zakonodavstava, posebno u segmentu kreiranja prava, dovodi do toga da građani nastoje, da bi ostvarili svoja prava, da na neki način izbjegnu zakonske odredbe premještanjem iz jednog entiteta u drugi, iz jednog kantona u drugi. Onda imate nekonzistentnost pristupa socijalnoj zaštiti. Definitivno nominiram da je stanje ljudskih prava u sferi socijalne zaštite s obzirom na broj korisnika koji ne mogu ostvariti ta prava najgore u 2009. godini.
Džumhur: Veoma smo spremni da govorimo o kršenjima u nekim drugim institucijama, ali nikada nećemo prvo da pogledamo stanje u vlastitoj instituciji. Mislim da je to veoma značajno, na čemu mi moramo raditi u 2010. godini, posebno kada govorimo o upravi, jer svi građani, na neki način se obraćaju upravnim organima za ostvarivanje svojih prava. Kada krenete od rodnog lista, upisa u matičnu knjigu, sve se vrti u segmentu uprave. Sudska zaštita je jedan drugačiji nivo. Samo oni koji ne ostvare pravo u drugim segmentima, koriste mehanizam sudske zaštite, što znači da moramo posvetiti veću pažnju na jačanje ostvarivanja prava upravnim postupcima i buđenju svijesti kod građana da svi mi moramo prvo vidjeti kako mi postupamo prema drugima, pa tek onda tražiti da budu naša prava zaštićena.
Tokom 2009. godine, uz državne, i dalje su postojali entitetski ombudsmeni, iako je Zakon predvidio njihovo ukidanje do kraja 2006. Objedinjavanje tri institucije u jednu, obaveza je koju je BiH preuzela na putu evropskih integracija.
Federalni Parlament je 2007. usvojio zakon o ukidanju ombudsmena uz neka ograničenja, dok je RS tu obavezu izbjegavala, sve do kraja 2009. godine. Kako je za RSE izjavila Jasminka Džumhur, konačno su se stekli uslovi za „normalan rad“ ovih zaštitnika ljudskih prava
Narodna skupština RS je posljednjih dana 2009. godine, nakon više odlaganja i izbjegavanja te značajne obaveze, usvojila zakon kojim je prestalo djelovanje entitetskih ombudsmena. Dvije godine ranije to je učinio Parlament FBiH, uz član zakona koji je osiguravao da će ombudsmeni ovog entiteta prestati s radom kada i njihove kolege u RS.
To znači da su se, poslije tri godine od usvajanja zakona, stekli uslovi za potpun rad ombudsmena, ili - da će uskoro zaštitnici ljudskih prava biti objedinjeni u jednu instituciju. Džumhur podsjeća da je to uslov koji BiH mora ispuniti na putu evropskih integracija.
„To je jedan od uslova za bezvizni režim i prema tome, mislim da vlasti ne bi trebale da zbog nekih nejasnih interesa prokockaju šansu da okončaju taj postupak. Mislim da smo zaista maksimalno iskoristili da ojačamo kapacitete same institucije ombudsmena. Dobili smo konačno i opremu – donacija Evropske komisije iz IPA fondova – za potpuno djelovanje u zaštiti ljudskih prava,“kaže Džumhur.
RSE: O stanju ljudskih prava u BiH govori i presuda Suda u Strazburu o diskriminaciji u izbornom procesu građana koji se ne izjašnjavaju kao Bošnjaci, Hrvati ili Srbi. Hoće li biti problema u izvršavanju te sudske odluke?
Džumhur: Značajnost ove odluke u odnosu na druge odluke koje je strazburški Sud donio u predmetima protiv BiH je u činjenici da je prvi put došlo do presuđenja predmeta po Protokolu 12, kojim se definira diskriminacija kao zaseban oblik kršenja ljudskih prava. Drugo je što je ipak činjenica da Ustav BiH kaže da će se Evropska konvencija direktno primijeniti u slučaju kada zakoni nisu usklađeni s Konvencijom. Znači, i da ne dođe do implementacije ove odluke od strane zakonodavnih tijela, postoji obaveza sudskih tijela, postoji obaveza svih nadležnih organa u BiH da osiguraju direktnu primjenu Evropske konvencije, znači Protokola 12.
Stanje u socijalnoj zaštiti najlošije
RSE: Kad ne bi bila provedena odluka Evropskog suda za ljudska prava, ne bi to bilo ništa iznenađujuće za BiH.
RSE: Ombudsmeni BiH su sačinili više specijalnih izvještaja o stanju ljudskih prava; neki od njih su u javnosti posebno komentarisni. Molim vas da kažete koja je oblast u kojoj ste naišli na najozbiljnija kršenja ljudskih prava?
Džumhur: Mi, kada smo došli u instituciju, zatekli smo najveći broj žalbi iz zatvora, od strane pritvorenika i zatvorenika, i to je nama na neki način bio indikator da obavimo posjetu svim zatvorima u BiH i da sačinimo detaljan izvještaj. Veoma brzo smo dobili negativne reakcije od strane medija – da li su nama zatvorenici prioritet? Naravno, sva prava su jednaka, sve kategorije su jednake i ne može se u segmentu ljudskih prava praviti kategorizacija važnijeg i manje važnog. Ali, s aspekta broja prekršenih prava, s aspekta broja osoba čija prava su povrijeđena, to nam ukazuje da je stanje u socijalnoj zaštiti najlošije, da neusklađenost zakonodavstava, posebno u segmentu kreiranja prava, dovodi do toga da građani nastoje, da bi ostvarili svoja prava, da na neki način izbjegnu zakonske odredbe premještanjem iz jednog entiteta u drugi, iz jednog kantona u drugi. Onda imate nekonzistentnost pristupa socijalnoj zaštiti. Definitivno nominiram da je stanje ljudskih prava u sferi socijalne zaštite s obzirom na broj korisnika koji ne mogu ostvariti ta prava najgore u 2009. godini.
RSE: Bh. političari ili izabrani funkcioneri, često govore o kršenju ljudskih prava, ali zaboravljaju da i sami mogu doprinijeti njihovom unapređivanju.
Džumhur: Veoma smo spremni da govorimo o kršenjima u nekim drugim institucijama, ali nikada nećemo prvo da pogledamo stanje u vlastitoj instituciji. Mislim da je to veoma značajno, na čemu mi moramo raditi u 2010. godini, posebno kada govorimo o upravi, jer svi građani, na neki način se obraćaju upravnim organima za ostvarivanje svojih prava. Kada krenete od rodnog lista, upisa u matičnu knjigu, sve se vrti u segmentu uprave. Sudska zaštita je jedan drugačiji nivo. Samo oni koji ne ostvare pravo u drugim segmentima, koriste mehanizam sudske zaštite, što znači da moramo posvetiti veću pažnju na jačanje ostvarivanja prava upravnim postupcima i buđenju svijesti kod građana da svi mi moramo prvo vidjeti kako mi postupamo prema drugima, pa tek onda tražiti da budu naša prava zaštićena.
