Nakon rasprava političara i vjerskih službenika o jeziku, pojavljivanje i skidanje bosanskog jezika sa zvaničnih stranica institucija RS izazvalo je polemike u bh. javnosti.
Ako ste 22. ili 23. avgusta u jutarnjim satima kao posjetilac ušli na web stranicu Ustavnog suda RS, među opcijama jezika mogli ste birati između srpskog, bosanskog i hrvatskog.
I dok sarajevsko Oslobođenje u broju od 23. avgusta smatra da je do skidanja bošnjačkog i stavljanja bosankog jezika došlo nakon tužbe koju je protiv RS uputio jedan Sarajlija zbog negiranja bosanskog jezika, sekretar Ustavnog suda Ljubomir Ožegović kaže da se radi samo o tehničkoj grešci:
„Naime, prije par godina Ustavni sud je postavio novu web stranicu na kojoj je ispisano bosanski, srpski i hrvatski jezik, a na prethodnoj web stranici je pisalo bošnjački. Kod našeg provajdera je pao ovaj novi sajt, pojavio se stari - i to je izazvalo nekih nedoumica i komentara. Dakle, stvar je čisto tehničke prirode", navodi Ožegović.
S druge strane predsjednik Ustavnog suda RS Džerard Selman oglasio se sa godišnjeg odmora i za promjenu jezika na sajtu optužio hakere, i o tome obavjestio MUP RS:
„Svakako da sami Ustavni sud nije donio odluku o priznavanju bosanskog jezika, ili bilo kog drugog, koja bi bila u suprotnosti sa Ustavom RS. Prema tome, zvanični jezici na kojima se može obratiti Ustavnom sudu RS su jezik srpskog naroda, jezik bošnjačkog naroda i jezik hrvatskog naroda", naveo je Selman.
U međuvremenu na web stranici Ustavnog suda Republike Srpske sadržaj je promijenjen u skladu sa entitetskim ustavom.
Rasprave o jezicima kojim govore tri konstitutivna naroda u BiH - Bošnjaci, Srbi i Hrvati, vode se od uspostavljanja mira u Bosni i Hercegovini. Političari iz RS, kao što su učinili sve da nestanu gradovi u ovom bh. entitetu koji su u imenu imali i bosanski, negirali su i postojanje bosanskog jezika.
Predsjednik RS Milorad Dodik u posljednje vrijeme prednjači u negiranju postojanja bosanskog jezika:
„Ja ne govorim bosanskim jezikom, ne postoji bosanski jezik", jedna je od njegovih izjava.
Ova rasprava oko imena jezika je besmislena jer čak i bošnjačka djeca koja izučavaju osnovne škole u RS na jeziku svog naroda, na kraju dobivaju svjedočanstva u kojima piše da su učili bosanski jezik, kaže roditelj osnovca iz Prijedora Mirsad Duratović:
„Od 2005./06. kad je krenuo u drugi razred izačava bosanski jezik, i to stoji u đačkim knjižicama i to piše ćirilicom. Svaki narod ima pravo da svoj jezik zove kako hoće. Pa ako ne postoji bosanski jezik, kako onda škole u Srbiji od prvog septembra uvode bosanski jezik kao predmet?“, pita Duratović.
Profesor na Filozofskom fakultetu u Banjaluci Miodrag Živanović smatra da se jezik često koristi u političkim igrama što, kako kaže, samo potvrđuje da je ključni problem u Bosni i Hercegovini problem identiteta:
„A kada se radi o jeziku, koji je bitan element bilo kog identiteta pa i našeg, onda moram reći da se kod nas naučno posmatrano radi o jednom jeziku. Istim jezikom se govori i u Sarajevu, i u Banjaluci, i u Beogradu, i u Podgorici i u Zgarebu - gledani čisto lingvistički. Politički je problem kako dati ime tom jeziku. Oko toga se vode te igre. I ovom se prilikom koriste. Kad god kome zatreba da napravi nekakav problem, onda napravi i oko jezika, jer je to najlakše pošto se smatra da su stvari nedefinisane, a u suštini je riječ o istom jeziku", zaključuje Živanović.
Ako ste 22. ili 23. avgusta u jutarnjim satima kao posjetilac ušli na web stranicu Ustavnog suda RS, među opcijama jezika mogli ste birati između srpskog, bosanskog i hrvatskog.
I dok sarajevsko Oslobođenje u broju od 23. avgusta smatra da je do skidanja bošnjačkog i stavljanja bosankog jezika došlo nakon tužbe koju je protiv RS uputio jedan Sarajlija zbog negiranja bosanskog jezika, sekretar Ustavnog suda Ljubomir Ožegović kaže da se radi samo o tehničkoj grešci:
„Naime, prije par godina Ustavni sud je postavio novu web stranicu na kojoj je ispisano bosanski, srpski i hrvatski jezik, a na prethodnoj web stranici je pisalo bošnjački. Kod našeg provajdera je pao ovaj novi sajt, pojavio se stari - i to je izazvalo nekih nedoumica i komentara. Dakle, stvar je čisto tehničke prirode", navodi Ožegović.
S druge strane predsjednik Ustavnog suda RS Džerard Selman oglasio se sa godišnjeg odmora i za promjenu jezika na sajtu optužio hakere, i o tome obavjestio MUP RS:
„Svakako da sami Ustavni sud nije donio odluku o priznavanju bosanskog jezika, ili bilo kog drugog, koja bi bila u suprotnosti sa Ustavom RS. Prema tome, zvanični jezici na kojima se može obratiti Ustavnom sudu RS su jezik srpskog naroda, jezik bošnjačkog naroda i jezik hrvatskog naroda", naveo je Selman.
U međuvremenu na web stranici Ustavnog suda Republike Srpske sadržaj je promijenjen u skladu sa entitetskim ustavom.
Rasprave o jezicima kojim govore tri konstitutivna naroda u BiH - Bošnjaci, Srbi i Hrvati, vode se od uspostavljanja mira u Bosni i Hercegovini. Političari iz RS, kao što su učinili sve da nestanu gradovi u ovom bh. entitetu koji su u imenu imali i bosanski, negirali su i postojanje bosanskog jezika.
Predsjednik RS Milorad Dodik u posljednje vrijeme prednjači u negiranju postojanja bosanskog jezika:
„Ja ne govorim bosanskim jezikom, ne postoji bosanski jezik", jedna je od njegovih izjava.
Ova rasprava oko imena jezika je besmislena jer čak i bošnjačka djeca koja izučavaju osnovne škole u RS na jeziku svog naroda, na kraju dobivaju svjedočanstva u kojima piše da su učili bosanski jezik, kaže roditelj osnovca iz Prijedora Mirsad Duratović:
„Od 2005./06. kad je krenuo u drugi razred izačava bosanski jezik, i to stoji u đačkim knjižicama i to piše ćirilicom. Svaki narod ima pravo da svoj jezik zove kako hoće. Pa ako ne postoji bosanski jezik, kako onda škole u Srbiji od prvog septembra uvode bosanski jezik kao predmet?“, pita Duratović.
Profesor na Filozofskom fakultetu u Banjaluci Miodrag Živanović smatra da se jezik često koristi u političkim igrama što, kako kaže, samo potvrđuje da je ključni problem u Bosni i Hercegovini problem identiteta:
„A kada se radi o jeziku, koji je bitan element bilo kog identiteta pa i našeg, onda moram reći da se kod nas naučno posmatrano radi o jednom jeziku. Istim jezikom se govori i u Sarajevu, i u Banjaluci, i u Beogradu, i u Podgorici i u Zgarebu - gledani čisto lingvistički. Politički je problem kako dati ime tom jeziku. Oko toga se vode te igre. I ovom se prilikom koriste. Kad god kome zatreba da napravi nekakav problem, onda napravi i oko jezika, jer je to najlakše pošto se smatra da su stvari nedefinisane, a u suštini je riječ o istom jeziku", zaključuje Živanović.
