Prošlog petka izišao je – za sada – posljedni tiskani broj „Vjesnika“, jednog od najstarijih hrvatskih dnevnika osnovanog 1940. godine. Pokušaj privatizacije čini se da je propao, ne postoji interes vlasti da od „Vjesnika“ naprave javni servis i na redu je – stečaj.
Jedini interesent za kupnju „Vjesnika“ - strani investicijski Oak Investment Fund u vlasništvu lažnih grofova Frankopana - nije prihvaćen jer nije donio bankovnu garanciju kojom bi pokrio nešto manje od 2 milijuna eura „Vjesnikovih“ dugova i Petar Piskač, predsjednik uprave „Narodnih novina“, kamo „Vjesnik“ spada najavio je što dalje.
„Mi doista više ne vidimo drugog puta nego da se pokrene stečajni postupak za 'Vjesnik'!“ istaknuo je Piskač.
A nije tako trebalo biti. „Vjesnikov“ sindikat napravio je plan restrukturiranja i oporavka ovih nekada najozbiljnijih hrvatskih novina, našao je i ljude koji su bili spremni preuzeti glavnouredničku i direktorsku funkciju i svojim renomeom privući čitatelje, ali – sve je bilo uzalud. Politika nas je u ovo stanje dovela, politika nas mora i izvući, bio je stav sindikalaca, međutim politika je oprala ruke i gotovo.
„Teško je braniti novine koje nemaju armiju čitatelja da ih brane, jer 'Vjesnik' je branila politika, i onda ga u jednom trenu nečasno napustila,“ kaže profesorica novinarstva na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti Gordana Vilović i nastavlja:
„I dogodilo se da se 'Vjesnik' našao u bezizlaznoj situaciji, a mi svi znamo da nigdje nisu objavljivani tako ozbiljni komentari i da više nigdje nema prave kulturne rubrike. Prema tome, potreba za njim postoji. Drugo, moja generacija učila je u 'Vjesniku' i o međunarodnim odnosima i o vanjskoj politici. A naravno da današnja generacija čak niti ne zna da postoji 'Vjesnik', jer ga nikada nisu uzeli na kiosku! Ja mislim da svaka država koja drži do potrebe da ljudi budu informirani trebala bi imati na umu da je Hrvatskoj potreban – 'Vjesnik'!“
Komentirajući zahtjeve da „Vjesnik“ postane javno glasilo, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Zdenko Duka upozorio je da u zapadnoeuropskim zemljama nema tiskanih dnevnih novina koje bi bile javno glasilo, pa da tamo ne treba tražiti uzore ili presedane. On nije optimističan oko budućnosti „Vjesnika.“
„'Vjesnikova' uređivačka politika svih ovih 20 godina, pa čak i ranije, počinila je samoubojstvo. Neki ljudi koji su to vodili imali su od toga i osobne koristi, makar na kratko vrijeme. Mislim da je ranije trebalo biti više bunta protiv toga, ali u svakom slučaju izuzetno mi je žao što se ovo događa i volio bih da se nađe neko rješenje, ali nisam siguran da za to ima vremena i volje“, kazao je Duka.
Slamka spasa
„Vjesnik“ su upropastili političari i novinari koji su mislili da treba slušati političare,“ kazao je za RSE doajen hrvatskog novinarstva, urednik „Vjesnika“ u pedesetim i šezdesetim i direktor koncerna „Vjesnik“ do 71-ve Božo Novak.
Božo Novak
„Čini mi se da je sada vrijeme da čovjek kaže onu staru parolu koju su govorili američki teoretičari novinarstva, da kaže političarima: 'Donesite dobre zakone, a onda prste dalje od medija! Ako ih pustite na miru, mediji će informirati i bit će od toga koristi. ' Kod nas se politika sve više miješa u medije, upropaste medije i onda digne ruke i kaže – krivi su novinari! A mi imamo jedan manjak informacija“, ocjenjuje Novak.
Vratimo se na početak. Naš česti sugovornik Davor Gjenero unazad nekoliko godina objavio je u „Vjesniku“ petstotinjak analiza i komentara. Pitali smo – što će hrvatska javnost izgubiti gašenjem „Vjesnika“?
„U Hrvatskoj nemamo novina u kojima se može objaviti više od kartice teksta, nemamo novina u kojima imate prostora razviti neku tezu i nemamo novina koje su išta drugo osim lov na prvu senzaciju. Uz sve mane koje je imao, 'Vjesnik' je ipak bio nešto seriozniji, ali očito to nije zanimalo dovoljan broj čitatelja i očito da te novine nisu našle komunikaciju sa publikom“, smatra Gjenero.
Gjenero se nada da će „Vjesnik“ preživjeti kao hrvatski journal d'opinion uz pomoć nekih fondova za poticanje medijskog pluralizma ili kao neka vrsta projekta, ali - to je pitanje političke odluke, naglašava naš sugovornik. Po njegovoj ocjeni, to bi imalo smisla, ali uz mnogo veću svijest o samoodrživosti nego do sada.
Dakle, slamka spasa je u rukama politike. „Vjesnik“ će se do daljnjega moći čitati na internetu,ali – možda bi trebalo krenuti i korak dalje. Kako je nova hrvatska Vlada izuzetno sklona modernim lapidarnim oblicima komunikacije, možda bi „Vjesniku“ bilo najbolje da se prebaci na - „twitter“.
