Ovih dana u fokusu su ponovo dva stara, nerasvijetljena slučaja napada na novinare. Najdrastičniji, deset godina staro ubistvo Duška Jovanovića prvog čovjeka podgoričkog „Dana” i stari napad na novinara Tufika Softića iz 2007, koji je u međuvremenu ponovo bio na meti napadača.
Iz Vladinog biroa za odnose sa javnošću saopšteno je da nije donijeta odluka o raspisivanju novčane nagrade za informacije o ubistvu Duška Jovanovića koji je 2004. godine ubijen rafalima iz automatske puške na pragu svoje redakcije. Za to ubistvo pod optužbom za saizvrsilaštvo osuđen je jedino Podgoričanin Damir Mandić, iako i u optužnici piše da je u likvidaciji učestvovalo više osoba. Mogući nalogodavci takođe nijesu privedeni pravdi.
Stoga, Nikolu Markovića, predsjednika Komisije za praćenje istraga o napadima na novinare čudi što Vlada nije prihvatila preporuku komisije da se raspiše nagrada. Marković tvrdi da je ta preporuka sastavni dio izvještaja Komsije, koja je vladino tijelo, a koji je Vlada verifikovala još 19. juna: „Odluku Vlade doživljavam jako loše, prosto ne mogu da razumijem zbog čega su odbili da raspišu nagradu, ne samo za informaciju o ubistvu Duška Jovanovića već i za ostale slučajeve. Tim prije što je ovakva jedna nagrada, u istom iznosu od milion eura, bila raspisana nakon samog ubistva Duška Jovanovića i tu nagradu je javno ponudio tadašnji ministar policije. Tako da ne vidim šta bi to sad opredjeljivalo da se ne postupi na isti način”.
Marković kaže da je odluka Vlade obnarodovana nakon što se Komisiji, odnosno njemu kao predsjedniku, javio svjedok koji bi mogao imati vrijedne inorfmacije za rasvijetljavanje ovog slučaja, što je danas i problematizovano u medijima. Marković ipak dodaje da Vlada u momentu donošenja te odluke nije imala informaciju o svjedoku: „Moram biti korektan i reći da ja nijesam Vladi saopštio da se svjedok javio, tako da Vlada nije imala tu informaciju. Ali bez obzira, bilo je logično da se očekuje da se nakon raspisivanja jedne takve nagrade počnu javljati potencijalni svjedoci.”
U ovom trenutku Marković kaže da ne želi da odaje detalje o potencijalnom svjedoku kao ni o motivima koji su ga naveli da kontaktitra komisiju: „Mi smo došli samo u fazu da se on izjasnio da on ima podatke, a relevantnost njegovih izjava ocjeniće naravno – ne komisija to njoj nije posao, već nadležni državni organi kojima je to posao a kojima će to biti predočeno.”
Novinar Tufik Softić je 2007. godine brutalno pretučen ispred svoje kuće od strane nepoznatih napadača, a prošle godine je ponovo bio meta kada je u njegovom dvorištu podmetnuta eksplozivna naprava. Do danas se ne zna ni ko stoji iza tog napada. Uprkos tome Softić je, kako danas pišu mediji, prvi kontakt sa tužilaštvom ostvario tek ovih dana: „Njihov izgovor je bio da tada nije bilo tužilačke istrage i pitali su me kako se ponašao istražni sudija. Ja sam sasvim iskreno, kao što i jeste, rekao da ja ne znam ko je bio istražni sudija jer se istražni sudija nije pojavio na mjestu događaja. Ovlašćena je bila policija tako da mislim da to nije nikakvo opravdanje i mislim da se radilo o neažurnosti državnih institucija:”
Softić kaže da tek u poslednje vrijeme osjeća pomake u odnosu pravosuđa prema nerasvijetljenim slučajevima napada na novinare, ali to pripisuje pritiscima koji dolaze sa strane – iz Brisela i sa drugih međunarodnih adresa: „Mislim da se za te slučajeve vrše i formalni i neformalni pritisci i da je to ključni razlog da je država počela nešto da radi:”
Softić kaže da nakon razgovora u tužilaštvu pomake očekuje i u slučaju napada na njega iz 2007. godine: „Ja sam stekao utisak da se nešto radi poslije toga, da je intenzivirana istraga. Ono što mogu reći u ovom trenutku, a što će biti vjerovatno narednih dana, biće nekih novih momenata u vezi sa napadom iz 2007. godine.”
Advokat Branislav Lutovac za RSE kaže da je odnos pravosuđa prema fizičkim napadima na novinare godinama nezadovoljavajući, a prema njegovim riječima, ključnu odgovornost snose policija i tužilaštvo. „Jer sud zavisi od činjenica i dokaza koje mu predloži tužilaštvo. Indikativno je da u velikoj većini slučajeva gdje su žrtve napada novinari i to uglavnom novinari nezavinsnih medija, te činjenice se ne otkrivaju. Čudno je i to da ima slučajeva da su novinari koji su žrtve tih napada detaljno ispituju i uzimaju izjave od njih tek nakon pet ili šest godina od samog napada. To je nedopustivo pravno ponašanje”, kaže Lutovac.
