Dva mjeseca nakon posljednjeg napada na novinara Tufika Softića njegove kolege i predstavnici NVO protestovali su ispred zgrade MUP odakle su zatražili rasvjetljavanje oba napada na novinara Vijesti i Monitora kao i svih ostalih nerasvijetljenih slučajeva gdje su se poslenici javne riječi našli na meti napada.
Ponovo su podsjetili na do kraja nerasvijetljeno ubistvo urednika "Dan" Duška Jovanovića, napade na novinare "Vijesti" i paljenje vozila tog lista.
"Ministre, ko nas bije" i "Nađite izvršioce naručioca napada" pisalo je na dva transparenta koje su kolege Tufika Softića u znak solidarnosti sa napadnutim novinarom nosili ispred zgrade Ministarstva unutrašnjih poslova.
Dva mjeseca je prošlo, a o detaljima drugog napada na novinara Tufika Softića javnost gotovo da ništa ne zna, baš kao što je bio slučaj i nakon napada iz 2007. kada je Softić prvi put napadnut i brutalno pretučen zbog serije tekstova o organizovanom kriminalu na sjeveru Crne Gore.
Dok je od policije dobio neke informacije o napadu iz 2007. koje, kako kaže uzima sa skepsom o posljednjem napadu, kada su nepoznate osobe bacile eksplozivnu napravu ispred njegove porodične kuće u Berana, Tufik Softić još ništa nije doznao.
Ironično poručuje:
"Znam da sam sam na sebe bacio bombu. Tako je dio javnosti predstavio taj slučaj. Bacio sam sam na sebe eksploziv da bih navodno negdje dobio azil i da bih otišao negdje iz Crne Gore. Ovom prilikom se takvi mogu uvjeriti da sam ja ovdje, da sam tu i nemam namjeru da odem. Moj najjači motiv da ostanem u Crnoj Gori je nada da se eventualno nalogodavac za taj napad barem onaj iz 2007. izvede pred sud i tako ja i moja porodica dobijemo satisfakciju za sve ono što smo proživjeli i dalje proživljavamo".
Sramota za sve
Marijana Camović iz Sindikata medija ponovila je zahtjev medijske zajednice da napadi na Tufika Softića ali i druge kolege moraju biti rasvijetljeni.
"Od ubistva Duška Jovanovića do danas napadi na nas su uvijek prioritet ali samo u javnim nastupima funkcionera. Mi nemamo više vremena da čekamo i zato tražimo da se konačno kaže ko su napadači na novinare, ko su ubice i ko ih šalje. Tražimo jer nećemo da se pomirimo na tišinu na koju nadležni računaju. Koleginice i kolege, Sindikat medija je na ovo okupljanje pozvao i slobodne građane, a slobodni građanin je od nedavno i Ivan Bušković, čovjek koji je nakon pravosnažne presude za napad na novinarku Oliveru Lakić dvostruko nagrađen ublažavanjem kazne. Da li je to poruka države nama, poruka da će da nas štiti", kazala je Camović.
Isti poziv nadležnima uputila je i Tea Gorjanc Prelević iz Akcije za ljudska prava.
"Nijedna porodica u Crnoj Gori ne može, ne sme da se oseti bezbednom dok se tako ne osete porodice gospodina Tufika Softića i porodica gospođe Olivere Lakić. Nisu samo oni bili ugroženi nego i njihovi najmiliji, čak i njihova deca. Toga treba da nas je sve sramota, zajedno sa nadležnima u državi koji su trebali svima nama, novinarima koji nisu danas ovde, svim mojim kolegama u NVO sektoru koji se bore za javni interes, da obezbede sigurno okruženje za rad", poručila je ona.
Pored Softićevog slučaja, u Crnoj Gori Gotovo ni jedan ozbiljniji napad na novinare, urednike ili vlasnike medija do danas nije rasvijetljen.
Prije desetak godina ubijen je direktor dnevnog lista "Dan" Duško Jovanović i osim jedne osobe koja je osuđena za saučesništvo, nisu otkriveni direktni počinioci ni naručioci i inspiratori ubistva.
Napad na direktora "Vijesti" Željka Ivanovića, napad na književnika Jevrema Brkovića i ubistvo njegovog pratioca Srđana Vojičića.
Nakon što je počela pisanje tekstova o fabrici duvana "Tara" u Mojkovcu.u martu prošle godine napadnuta je i novinarka "Vijesti" Olivera Lakić.
Ponovo su podsjetili na do kraja nerasvijetljeno ubistvo urednika "Dan" Duška Jovanovića, napade na novinare "Vijesti" i paljenje vozila tog lista.
"Ministre, ko nas bije" i "Nađite izvršioce naručioca napada" pisalo je na dva transparenta koje su kolege Tufika Softića u znak solidarnosti sa napadnutim novinarom nosili ispred zgrade Ministarstva unutrašnjih poslova.
Dva mjeseca je prošlo, a o detaljima drugog napada na novinara Tufika Softića javnost gotovo da ništa ne zna, baš kao što je bio slučaj i nakon napada iz 2007. kada je Softić prvi put napadnut i brutalno pretučen zbog serije tekstova o organizovanom kriminalu na sjeveru Crne Gore.
Dok je od policije dobio neke informacije o napadu iz 2007. koje, kako kaže uzima sa skepsom o posljednjem napadu, kada su nepoznate osobe bacile eksplozivnu napravu ispred njegove porodične kuće u Berana, Tufik Softić još ništa nije doznao.
Ironično poručuje:
"Znam da sam sam na sebe bacio bombu. Tako je dio javnosti predstavio taj slučaj. Bacio sam sam na sebe eksploziv da bih navodno negdje dobio azil i da bih otišao negdje iz Crne Gore. Ovom prilikom se takvi mogu uvjeriti da sam ja ovdje, da sam tu i nemam namjeru da odem. Moj najjači motiv da ostanem u Crnoj Gori je nada da se eventualno nalogodavac za taj napad barem onaj iz 2007. izvede pred sud i tako ja i moja porodica dobijemo satisfakciju za sve ono što smo proživjeli i dalje proživljavamo".
Sramota za sve
Marijana Camović iz Sindikata medija ponovila je zahtjev medijske zajednice da napadi na Tufika Softića ali i druge kolege moraju biti rasvijetljeni.
"Od ubistva Duška Jovanovića do danas napadi na nas su uvijek prioritet ali samo u javnim nastupima funkcionera. Mi nemamo više vremena da čekamo i zato tražimo da se konačno kaže ko su napadači na novinare, ko su ubice i ko ih šalje. Tražimo jer nećemo da se pomirimo na tišinu na koju nadležni računaju. Koleginice i kolege, Sindikat medija je na ovo okupljanje pozvao i slobodne građane, a slobodni građanin je od nedavno i Ivan Bušković, čovjek koji je nakon pravosnažne presude za napad na novinarku Oliveru Lakić dvostruko nagrađen ublažavanjem kazne. Da li je to poruka države nama, poruka da će da nas štiti", kazala je Camović.
Isti poziv nadležnima uputila je i Tea Gorjanc Prelević iz Akcije za ljudska prava.
"Nijedna porodica u Crnoj Gori ne može, ne sme da se oseti bezbednom dok se tako ne osete porodice gospodina Tufika Softića i porodica gospođe Olivere Lakić. Nisu samo oni bili ugroženi nego i njihovi najmiliji, čak i njihova deca. Toga treba da nas je sve sramota, zajedno sa nadležnima u državi koji su trebali svima nama, novinarima koji nisu danas ovde, svim mojim kolegama u NVO sektoru koji se bore za javni interes, da obezbede sigurno okruženje za rad", poručila je ona.
Pored Softićevog slučaja, u Crnoj Gori Gotovo ni jedan ozbiljniji napad na novinare, urednike ili vlasnike medija do danas nije rasvijetljen.
Prije desetak godina ubijen je direktor dnevnog lista "Dan" Duško Jovanović i osim jedne osobe koja je osuđena za saučesništvo, nisu otkriveni direktni počinioci ni naručioci i inspiratori ubistva.
Napad na direktora "Vijesti" Željka Ivanovića, napad na književnika Jevrema Brkovića i ubistvo njegovog pratioca Srđana Vojičića.
Nakon što je počela pisanje tekstova o fabrici duvana "Tara" u Mojkovcu.u martu prošle godine napadnuta je i novinarka "Vijesti" Olivera Lakić.