U Zagrebu su u srijedu ujutru izrečene presude šestorici optuženih za ubojstvo hrvatskog novinara i vlasnika tjednika Nacional Ive Pukanića i njegovog suradnike Nike Franjića koji su poginuli prije dvije godine u eksploziji podmetnute bombe u središtu Zagreba.
Iako je Tužiteljstvo za sve optužene tražilo maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora, sud je tu najdužu kaznu izrekao samo neposrednom izvršitelju ubojstva, Željku Milovanoviću, dok su ostala petorica dobila od 16 do 33 godine, ukupno 150 godina zatvora.
Milovanović, koji je 23. listopada 2008. godine parkirao skuter s bombom kraj Pukanićevog auta u dvorištu tjednika Nacional, nepravomoćno je osuđen na 40 godina zatvora, a Robert Matanić, kao glavni organizator ubojstva na 33 godine.
Bojan Gudurić, kao snajperista, za slučaj da eksploziv zataji, dobio je 30 godina zatvora, Slobodan Đurović za ubojstvo iz koristoljublja 15 godina te ostala dvojica, Luka Matanić i Amir Mafalani, kao pomagači u ubojstvu, po 16 godina zatvora.
Ivo Pukanić (lijevo) i Niko Franjić (desno)Šestookrivljeni Đurović je prema izrečenoj presudi optužen da je bio veza između ubojica i Sretena Jocića, zvanog Amsterdam, kojemu se u Beogradu sudi i koji je, prema optužnici, za Pukanićevo ubojstvo platio 1,5 milijun eura. U Beogradu se za isti zločin sudi i Milovanoviću i Zoranu Kuzmanoviću.
Prema USKOK-ovoj optužnici Pukanićevo je ubojstvo organizirano kako bi ga se onemogućilo da u medijima piše o djelovanju kriminalnih grupa. Njegova likvidacija se smatra zločinom protiv novinarske riječi i demokracije.
Iako su krajnji naručitelji i financijeri imenom ostali nepoznati, USKOK (Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala) smatra da oni dolaze iz redova međunarodne duhanske mafije koja je Pukanića odlučila likvidirati nakon što je u Italiji svjedočio o njihovim poslovima.
Obrazlažući presudu sutkinja Ivana Kršul je naglasila da je Ivo Pukanić bio ugledni i svestrani novinar koji je po prirodi svog posla i prirodi stvari imao velik broj prijatelja, ali, sasvim sigurno, i velik broj neprijatelja.
„Sasvim je sigurno,obzirom na cijenu koju je naručitelj bio spreman platiti, da iza ovog naručenog ubojstva stoje iznimni osobni i financijski interesi i da je naručitelj bio spreman platiti milijun i pol eura za život Ive Pukanića", istakla je, uz ostalo, sutkinja.
Nema dokaza protiv duhanske mafije
Premda je osnovna teza Uskoka bila da je novinar Pukanić ubijen kako bi prestao pisati o duhanskoj mafiji koju je tako razotkrivao, potpunih dokaza za to nema, a nije prošla ni teza o zločinačkoj organizaciji.
Tijelo Ive Pukanića leži pored uništenog automobila, 23. listopad 2008.Pukanić, kontroverzan ali i ugledan u svakom slučaju i najeksponiraniji hrvatski novinar, ubijen je 23. listopada 2008. godine, od eksplozije bombe koja je bila skrivena u skuteru parkiranom uz njegov Lexus, u dvorištu Nacionala,u trenutku kad je izišao iz redakcije i sa suradnikom Franjićem želio ući u auto.
Jačina eksplozije je bila tolika da se iz središta grada čula sve do Novog Zagreba. Ubojstvo je zgranulo hrvatsku, a i svjetsku javnost.
Ondašnji hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, koji je s Pukanićem bio i prijatelj, šokiran zločinom, pogotovo što je desetak dana ranije hladnokrvno na stubištu stana ubijena i Ivana Hodak, kćerka poznatog hrvatskog odvjetnika, najavio je žestoku borbu protiv kriminala i terora te poručio "Ili oni ili mi!"
Istraga je trajala godinu dana, suđenje devet mjeseci, u prvoj optužnici je stajalo da je Pukanićevo ubojstvo organizirao Jocić,ali je prema izmijenjenoj optužnici, od prije dva mjeseca izbačen kao organizator.
I prilikom izricanja presude u sredu sutkinja Krušelj je kazala kako još uvijek nije jasno tko je i zašto naredio Pukanićevu likvidaciju.
U samom tjedniku Nacional nisu zadovoljni presudom, smatraju da su neki počinitelji dobili preniske kazne.
Berislav Jelinić smatra da je odaslana kriva poruka i da su kazne za dio počinitelja tog zločina sramotno niske.
"Mislim da nisu svi počinitelji kažnjeni sukladno razmjerima zločina koji su počinili i mislim da je sramotno tvrditi da taj najteži zločin u povijesti Hrvatske nije počinila zločinačka organizacija nego tamo "neka grupa ljudi" i mislim da je sramotno nisku kaznu dobio Slobodan Đurović“, zaključuje Jelinić.
Iako je Tužiteljstvo za sve optužene tražilo maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora, sud je tu najdužu kaznu izrekao samo neposrednom izvršitelju ubojstva, Željku Milovanoviću, dok su ostala petorica dobila od 16 do 33 godine, ukupno 150 godina zatvora.
Milovanović, koji je 23. listopada 2008. godine parkirao skuter s bombom kraj Pukanićevog auta u dvorištu tjednika Nacional, nepravomoćno je osuđen na 40 godina zatvora, a Robert Matanić, kao glavni organizator ubojstva na 33 godine.
Bojan Gudurić, kao snajperista, za slučaj da eksploziv zataji, dobio je 30 godina zatvora, Slobodan Đurović za ubojstvo iz koristoljublja 15 godina te ostala dvojica, Luka Matanić i Amir Mafalani, kao pomagači u ubojstvu, po 16 godina zatvora.
Prema USKOK-ovoj optužnici Pukanićevo je ubojstvo organizirano kako bi ga se onemogućilo da u medijima piše o djelovanju kriminalnih grupa. Njegova likvidacija se smatra zločinom protiv novinarske riječi i demokracije.
Iako su krajnji naručitelji i financijeri imenom ostali nepoznati, USKOK (Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala) smatra da oni dolaze iz redova međunarodne duhanske mafije koja je Pukanića odlučila likvidirati nakon što je u Italiji svjedočio o njihovim poslovima.
Obrazlažući presudu sutkinja Ivana Kršul je naglasila da je Ivo Pukanić bio ugledni i svestrani novinar koji je po prirodi svog posla i prirodi stvari imao velik broj prijatelja, ali, sasvim sigurno, i velik broj neprijatelja.
„Sasvim je sigurno,obzirom na cijenu koju je naručitelj bio spreman platiti, da iza ovog naručenog ubojstva stoje iznimni osobni i financijski interesi i da je naručitelj bio spreman platiti milijun i pol eura za život Ive Pukanića", istakla je, uz ostalo, sutkinja.
Nema dokaza protiv duhanske mafije
Premda je osnovna teza Uskoka bila da je novinar Pukanić ubijen kako bi prestao pisati o duhanskoj mafiji koju je tako razotkrivao, potpunih dokaza za to nema, a nije prošla ni teza o zločinačkoj organizaciji.
Jačina eksplozije je bila tolika da se iz središta grada čula sve do Novog Zagreba. Ubojstvo je zgranulo hrvatsku, a i svjetsku javnost.
Ondašnji hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, koji je s Pukanićem bio i prijatelj, šokiran zločinom, pogotovo što je desetak dana ranije hladnokrvno na stubištu stana ubijena i Ivana Hodak, kćerka poznatog hrvatskog odvjetnika, najavio je žestoku borbu protiv kriminala i terora te poručio "Ili oni ili mi!"
Istraga je trajala godinu dana, suđenje devet mjeseci, u prvoj optužnici je stajalo da je Pukanićevo ubojstvo organizirao Jocić,ali je prema izmijenjenoj optužnici, od prije dva mjeseca izbačen kao organizator.
I prilikom izricanja presude u sredu sutkinja Krušelj je kazala kako još uvijek nije jasno tko je i zašto naredio Pukanićevu likvidaciju.
U samom tjedniku Nacional nisu zadovoljni presudom, smatraju da su neki počinitelji dobili preniske kazne.
Berislav Jelinić smatra da je odaslana kriva poruka i da su kazne za dio počinitelja tog zločina sramotno niske.
"Mislim da nisu svi počinitelji kažnjeni sukladno razmjerima zločina koji su počinili i mislim da je sramotno tvrditi da taj najteži zločin u povijesti Hrvatske nije počinila zločinačka organizacija nego tamo "neka grupa ljudi" i mislim da je sramotno nisku kaznu dobio Slobodan Đurović“, zaključuje Jelinić.
