Razgovarao: Reid Stendish
Efekti rata u Ukrajini već se osjećaju širom svijeta, od uzdrmanog energetskog tržišta do izazivanja rastuće izbjegličke krize u Evropi.
Ali, konflikt bi mogao da ima više lančanih efekata, uključujući i izazivanje globalne krize sa hranom. Zašto?
Rusija i Ukrajina, grubo računajući, doprinose 30 posto globalnog izvoza pšenice, dok je Rusija vodeći svjetski izvoznik poljoprivrednog gnojiva. Zbog rata su vitalne količine pšenice, kukuruza i ječma u svijetu zarobljene u obje zemlje, dok je još veći dio svjetskog gnojiva zapeo u Rusiji i Bjelorusiji.
Simultani poremećaji žetve i proizvodnje gnojiva utiču na rast cijena hrane i šalju ekonomske šokove širom svijeta. U svijetu su od invazije Rusije na Ukrajinu 24. februara, cijene pšenice porasle za približno 21 posto, ječma za 33 posto, a neka gnojiva poskupjela su i do 40 posto.
Nakon više od mjesec dana rata, ekonomisti i humanitarne agencije kažu da se svijet suočava sa kombinovanom krizom koja bi mogla da dovede do krize sa hranom na globalnom nivou.
Cijene hrane i poljoprivrednih gnojiva već su se popele na rekordne visine i prije konflikta zbog ograničenja u dostavi i snabdjevanju, visokih cijena energenata i prirodnih katastrofa.
Dostava je dalje otežana u prvim sedmicama rata kada je Moskva ograničila izvoz pšenice i pozvala svoje proizvođače gnojiva da privremeno obustave izvoz. Kijev je takođe zabranio izvoz pšenice i drugih žitarica.
Kako se borbe nastavljaju bez znaka da će se zaustaviti, može li rat u Ukrajini biti prelomna tačka za pokretanje globalne krize gladi?
Kako bismo saznali više o tome, Radio Slobodna Evropa (RSE) je razgovarao sa Alexom Smithom, analitičarom za hranu i poljoprivredu sa Instituta Breakhthrough u Sjedinjenim Državama, think tanka fokusiranog na pitanja okoliša.
RSE: Objasnite kako je rat u Ukrajini povezan sa globalnim snabdjevanjem hranom i cijenama, te koji dijelovi svijeta će biti najteže pogođeni i zašto?
Alex Smith: Glavni način na koji ruska invazija na Ukrajinu može da pogodi i utiče na cijene hrane i svjetsko snabdjevanje hranom jeste kroz poremećaje koje pravi na ukrajinski poljoprivredni izvoz.
Ukrajina, kao i Rusija, je veliki izvoznik žitarica u svijetu, naročito pšenice, kukuriza i ječma kao i brojnih drugih biljaka i sjemenki za proizvodnju jestivog ulja. Ukrajina je peti najveći izvoznik pšenice i treći najveći izvoznik kukuruza u svijetu. Naročito izvozi pšenicu u mnoge zemlje u razvoju i one s manjim i srednjim prihodima na Bliskom istoku, sjevernoj Africi i južnoj i sugoistočnoj Aziji.
Tako da, ako bude došlo do kontinuiranih poremećaja u izvozu pšenice i kukuruza, izgledno je da ćemo vidjeti visoke cijene hrane, ali takođe i nestašicu hrane na određenim mjestima.
Već možemo da vidimo visoke cijene hrane. Siguran sam da je većina ljudi donekle svjesna ovoga. Poremećaji u trgovačkim putevima u Crnom moru, preko kojeg se izvodi oko 90 posto ukrajinskog izvoza žitarica, preokrnuo je naopako trgovinu roba i tržišta hrane.
Već smo zabilježili skokove cijena pšenice krajem februara i početkom marta. Kukuruz je vrlo skup, a to je bilo i prije nego što smo počeli da osjećamo stvarne strukturalne poremećaje u poljoprivrednoj proizvodnji u Ukrajini (zbog rata).
Ukrajina je sada nekoliko mjeseci od početka žetve (2021-2022.) pšenice i još uvijek ne vidimo neke poremećaje u smisli sjetve u Ukrajini. Ali samo u smislu poremećaja izvoza koji se sada dešavaju, vidimo mnogo strahova i zabrinutosti kod zemalja koje su stvarno zavisne od te poljoprivredne dostave.
RSE: Spomenuli ste više cijene hrane, ali kakvi su rizici na velikoj ekonomskoj slici koje ovo donosi? Kako će to pogoditi ljude širom svijeta? Ili da li se to već osjeća?
Smith: Mislim da postoji potencijal za visoke cijene hrane širom svijeta. Kako imate ograničenja na globalno snabdjevanje hranom to povećava potražnju iz drugih mjesta. Bilo da se radi o pšenici iz Argentine ili kukuruzu iz Sjedinjenih Američkih Država, to može da utiče na bilo koji izvoz iz drugih država koje su zainteresovane za ovaj proizvod.
U zemljama koje se izuzetno oslanjaju ili su zavisne od ukrajinske proizvodnje hrane, zemlje poput Libanona, na primjer, koji se oslanja sa oko 50 posto ukupne nabavke pšenice iz Ukrajine ili Libije u koju dolazi nekih 43 posto pšenice iz Ukrajine. Ljudi na takvim mjestima su ozbiljno opterećeni i već su gladni, jer se bore da plate za hranu. A pored toga vidimo i generalno povećanje cijena života.
Već ima ljudi koji su gladni i koji će sada morati da plate čak i više za male količine hljeba koje si mogu priuštiti.
RSE: Kakve su lančane reakcije i efekti koji se mogu inicirati ovom situacijom, naročito kada se kombinuju sa drugim političkim i ekonomskim faktorima i krizama širom svijeta?
Smith: Mislim da smo još na početku ove krize. Rat se dešava mjesec dana i nešto više i tek treba da vidimo velike strukturne izazove koji se nameću pred poljoprivrednu proizvodnju Ukrajine. Takođe vidimo i poremećaje u poljoprivrednoj trgovini Rusije, jer ruski brodovi nisu prolazili kroz Crno more. Ali, mislim da je neka trgovina obnovljena iako je još uvijek dosta toga nejasno pošto mnogo informacija nije precizno.
Ali ako se rat nastavi i ako bude ozbiljnih poremećaja bilo čega – od sezona žetve do sjetve u Ukrajini i ako bude budućih ekonomskih nemira u Rusiji zbog rata, što može rezultirati njihovom zabranom izvoza žitarica, kao što su već radili u prošlosti, 2020. i 2010., onda bi ova kriza mogla da naraste.
Rusija je već zabranila izvoz žitarica u bivše sovjetske republike do kraja juna. Ako ta zabrana izvoza pšenice iz Rusije postane globalna, onda se mogu očekivati zaista ozbiljne nestašice.
Ukrajina i Rusija zajedno čine oko jedne četvrtine do trećine svjetskog izvoza pšenice. Tako da, ako oduzmete četvrtinu ili trećinu od ukupne svjetske pšenice, to je veoma značajan dio koji ne mora nužno biti ispunjen drugim izvoznicima kao što je Indija ili Sjedinjene Države, Australija, Argentina koje ciljaju da nadoknade ovu potrežnju.
Kada na to dodate efekte drugih konflikata ili kriza u svijetu, stanje se pogoršava.
Kina je, na primjer, nedavno bila glasna po pitanju toga da je imala dosta slabu žetvu pšenice. Mislim da je kineska žetva pšenice možda najgora u nedavnoj istoriji. Na to dodajte ekstremno visoku cijenu poljoprivrednih gnojiva koja je takođe povezana sa ratom, onda možete da vidite višestruke faktore koji pokreću i proizvodnju i snabdjevanje ključnim poljoprivrednim robama kao što su pšenica i kukuruz. Ali, takođe i rast cijena svakog poljoprivrednog artikla zbog povećanja cijene gnojiva.
Mislim da je još rano da se kaže šta će se desiti. Ali, ovog ljeta ćemo se naći na raskrsnici, kada se sve ove krize preklope sa drugim krizama što može dovesti do stvarnog i ozbiljnog nedostatka hrane u nekim mjestima i dovesti do globalnog posrasta cijena hrane na nivo koji nije viđen još od 1970-ih.
RSE: S obzirom da rat ne pokazuje znake usporavanja, šta se može uraditi kako bi se ublažili ti šokovi koje ste već istakli?
Smith: Mislim da prvo na šta se može ukazati jesu međunarodne humanitarne organizacije za hranu. Standardni nosilac toga je Svjetski program za hranu Ujedinjenih nacija (UN WFP).
Ali i oni takođe imaju problema zbog rata, jer iz Ukrajine vuku 50 posto žitarica koje kasnije raspoređuju kao humanitarnu pomoć. Već su u potrazu za novim izvorima hrane, a sa globalnim cijenama hrane koje su ionako bile visoke i prije rata, nisu u mogućnosti da ispune ciljeve koje su postavili prije 2022. u smislu nabavke žitarica i isporuku hrane za što je više moguće ljudi.
Njihov budžet potpuno zavisi od dobrovoljnih donacija od država i pojedinaca i drugih organizacija. Ono što se može uraditi jeste da države koje imaju mogućnost da plate više, poput Sjedinjenih Država, Velike Britanije, zemalja zapadne Evrope i zemalja koje su već glavni poljoprivredni izvoznici, oni vrlo jednostavno mogu da daju više novca Programu za hranu UN-a.
Oni nemaju veliki budžet, mislim da SAD daju nešto oko šest milijardi dolara godišnje za UN-ov Program za hranu, ali povećavanje ovog iznosa, kako bi se otvorila mogućnost za vrlo snažnu pomoć u hrani, bilo bi značajno.
Takođe i druge zemlje koje su veliki proizvođači kako bi se nadoknadio gubitak žitarica.
Kina, na primjer, ove godine ima niske prinose pšenice, ali još uvijek ima vrlo velike rezerve žitarica koje sama može da otvori i izvozi. Ista stvar vrijedi i za Indiju, koja ima vrlo velike rezerve žitarica, jer je već decenijama veliki proizvođač pšenice i mogla bi da otvori rezerve na način koji ne zavisi od njihovih prinosa iz ove godine, ali je povezan s prinosima iz prethodnih godina.
Sve u svemu, postoji više nego dovoljno sposobnosti da se nadoknadi ovaj nedostatak. To može biti skupo jer cijene hrane rastu, ali je neophodno.
Facebook Forum