Drago Hedl je autor niza istraživačkih tekstova o ratnim zločinima u Hrvatskoj u Domovinskom ratu, ali i o drugim kirminalnim aferama koje su potresale Hrvatsku. Za svoj novinarski rad dobio je niz priznanja u Hrvatskoj, Knightovu međunarodnu nagradu koju dodjeljuje International Center for Journalists, kao i SEEM-ovog priznanja dr Erhard Busek. Objavio je više knjiga.
RSE: Hrvatska kao da sve dublje tone u jedno mračno razdoblje. Sa najviših državnih pozicija čuje se da je ustaški pozdrav stari hrvatski pozdrav, a sada se čuju ideje o međunarnoj komisiji za utvrđivanje istine o ustaškom koncentarcijskom logoru Jasenovac. Kako to tumačite?
Hedl: Riječ je o jednoj revizionističkoj politici koja posljednjih godina dobija pravo građanstva i u kojoj se, ne samo relativiziraju ustaški zločini, već se pokušava dokazati kako njih zapravo nijeni bilo i kako su zločinci bili na drugoj strani, a to su partizani. Te su rasprave u Hrvatskoj sve dramatičnije i dobivaju neviđene razmjere, te se pokušavaju potpuno preokrenuti neke povijesne činjenice. To nije samo tek tako prisutno u javnom životu, već je to stvar koju politika forsira.
Jedan od najboljih primjera je micanje imena Trga maršala Tita iz Zagreba čime je poslana jasna poruka da se Hrvatska i na taj način želi distancirati od antifašizma. Nedavno je i Sabor odbio biti pokrovitelj Dana antifašizma što jasno pokazuje kako se antifašizam uistinu pretvara u floskulu, kako je to ranije rekao bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović.
RSE: Ovih dana je potpredsjednik Sabora Željko Reiner rekao da su na Bleiburgu 1945. ubijeni nevini ljudi koji su imali drugačije mišljenje. Da li se to sada podržavaju rasistički zakoni koji su pobili tisuće Židova, Srba i Roma?
Hedl: I ta izjava je u kontestu ovoga o čemu smo razgovarali. Činjenica je da se Bleiburg sve više i kontrolirano pokušava prikazati kao mjesto stradanja nevinih ljudi. Naravno, u svakoj sličnoj situaciji bilo je i onih nevinih, ali poznato je kakav je bio karakter ustaškog režima i kakva je zla učinio Hrvatskoj.
Prije nekoliko dana sam bio u Izraelu i posjetio sam muzej holokausta i među najozloglašenijim nacističkim logorima se nalazi se ime Jasenovca. To je ružna slika koja ostavlja mrlju na Hrvatskoj i koju nećemo sprati tako da negiramo da su u Jasenovcu postojale žrtve, a što se sve češće i sve odlučnije čini u službenoj politici.
RSE: Tokom 90-tih uništeni su brojni spomenici NOB-a, zatire se, kako ste i sami istaknuli antifašistička prošlost, premda u Ustavu piše da je Hrvatska nastala na temeljima antifašizma. Koji je bio ključni trenutak u kojem se povijest počela drugačije tumačiti, pa su ustaški zločinci postali heroji, a partizani zločinci, a danas su heroji i osuđeni ratni zločinci iz Domovinskog rata?
Hedl: Sve je počelo je 90-tih, u vrijeme višestranačkih izbora kada su pojedine stranke, a među njima je prednjačio HDZ na krilima nacionalnog zanosa prešla rubikon i kada se počelo dublje zahvaćati u reviziju povijesti. Kada se jedna takva lavina pokrene, kada se pusti takav duh iz boce teško ga je zaustvaiti. Nakon toga je buknuo rat koji je bio plodno tlo za oživljavanje ideja za koje smo mislili da su zauvijek poražene. Tada se pokazalo da to nije tako i kada se jednom otvori ta pandorina kutija, stvari je vrlo teško kontrolirati i one eskaliraju. Bojim se da je Hrvatska u pogledu povratka u prošlost jako puno napravila, a što se tiče pogleda u budućnost gotovo sve zaustavila.
RSE: Pojedini analitičari upozoravaju da Katolička crkva sve više preuzima političku ulogu, da pojedine udruge pod njenim okriljem pokušavaju Hrvatsku vratiti ne u prošlo stoljeće, već u srednji vijek?
Hedl: To se najbolje pokazalo tokom nedavne rasprave i ratifikacije Istanbulske konvencije u Hrvatskom saboru. Tu je bilo toliko retrogradnih priča, toliko stvari koje nemaju veze sa stvarnošću, gdje je bilo toliko izvrtanja činjenica da se u jednom trenutku činilo da se Hrvatska vraća u srednji vijek, dakle u vrijeme kada su se javno spaljivale vještice kao i oni koji su tvrdili da je zemlja okrugla, a ne ravna ploča. Nažalost i danas ima onih koji misle da zemlja nije okrugla, a takvih je sve više i u Hrvatskoj.
Činjenica je da se crkva sve više miješa u svjetovne stvari, i da polako, ali sigurno gubi svoju ulogu, da se brine o dušama ljudi, a ne da vodi politiku. To je proces kojemu, barem se meni čini, neće biti lako parirati, jer je crkva instalirala veliki broj nevladinih udruga koje formalno djeluju autonomno, a u stvari su pod njenim velikim utjecajem i šire ideje koje se ne odnosi samo na Istanbulsku konvenciju, već zadiru u prava žena, kao što ono da odlučuju u vlastitom tijelu. No, meni je još strašnija akcija u kojoj se zagovara borba protiv cijepljenja djece, iza čega se smatra da stoje neki klerikalni krugovi.
RSE: U najnovijem izvještaju Reportera bez granica o medijskim slobodama u svijetu upozoreno je da su novinari u Hrvatskoj koji pišu o korupciji, organiziranom kriminalu i ratnim zločinima i dalje izloženi prijetnjama, pa i zlostavljanju. I Vama se prijetilo, čak i smrću. Branimir Glavaš Vas je pokušao likvidirati… Da li se u gotovo tri desetljeća hrvatske države za novinare išta promijenilo?
Hedl: Bojim se da nije. Mislim da je stanje u medijima znatno lošije u odnosu na vrijeme u kojem je Hrvatska nastojala ući u Evropsku uniju i kada je ispunjavala zahtjeve koju je EU postavljala kako bi Hrvatska postala članica toga elitnoga kluba. Međutim, od trenutka kada je Hrvatska ušla u Uniju 2013. stvari su se promijenile i sada više nitko ne drži do toga da se i dalje pridržava postignutih standarda u slobodi medija kako bi novinari mogli slobodno istraživati osjetljive i škakljive, pa često i opasne teme.
Ponovno se javljaju pritisci prema novinarima i to na razne načine. Ja sam u jednoj prilici, u šali rekao, da su mi prije prijetili, a sada me pokušavaju potkupiti novcem. Kao što je poznato neki političari pokušavaju podmićivanjem zaustaviti istrage koje vode novinari. Meni osobno je novac nudio političar, saborski zastupnik, da ne bi otkrio kaznena djela u koje se upuštao. No, podmićivanje novinara nije kazneno djelo, jer oni, po zaključku suda, nisu odgovorne osobe. To bitno vraća kotač unatrag kada su u pitanju novinarske slobode, a najtragičnija situacija je na javnoj televizija koja je sve manje javna, i ponovno postaje državna, odnosno stranačka.
RSE: Živite u Osijeku, srcu Slavonije, mladi je sve više napuštaju, nekada bogato poljoprivredno područje, devastirano je pljačkaškim privatizacijama u 90-tim. Shvaćaju li građani Slavonije tko je za to odgovoran?
Hedl: Shvaćaju to polako, ali ne dovoljno brzo. Slavonija je već napola prazna. Imate sela u kojima je svaka druga ili treća kuća na prodaju, možete je kupiti u bezcjenje, za cijenu jednoga polovnoga automobila. Tragično je što odlaze mladi, a ostaju stari, oni čiji je životni vijek pri kraju, i ta će sela ubrzo biti potpuno pusta, ukoliko se radikalno nešto brzo ne uradi kako bi se ljudi zadržali i mogli raditi na toj, rekao bih, obećanoj zemlji od koje se može dobro živjeti naprave li se programi koji će ljudima dati priliku da žive od svoga rada.
No, sve veći broj ljudi koji odlaze, a prednjače upravo mladi, ne odlaze samo iz ekonomskih razloga da bi dobili posao, jer ima i onih koji imaju posao, a odlaze iz Hrvatske jer su naprosto nezadovoljni razvojem političkih prilika, jednom retrogradnom politikom, zatupljenošću, vraćanjem unazad i jednim procesom koji sve normalne ljude tjera iz zemlje, jer se naprosto više ne mogu nositi s poplavom raznoraznih ideja koje ne spadaju u 21. stoljeće već u 17. ili 16. stoljeće.
RSE: I jedno pitanje o regiji. Odnosi između Hrvatske i Srbije ponovno su zategnuti, proglašavaju se nepoželjne osobe s jedne i druge strane. Koji je u biti pravi razlog sadašnjeg stanja?
Hedl: Povod je najnoviji incident Vojislava Šešelja u Skupštini Srbije, koji je, naravno, za svaku osudu. Međutim, kao da se tražila neka isprika da se zaustavi jedan, relativno pozitivan, proces koji se počeo događati dolaskom predsjednika Srbije Aleksandra Vučića u Hrvatsku. Kao što je poznato, hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je trebala putovati u Beograd u uzvratnu posjetu već u svibnju i ta se posjeta pripremala. Bio je imenovan i njen povjerenik za nestale, a koji je trebao imati sugovornika u Srbiji. Nestali su jedno od najtežih poslijeratnih pitanja u odnosima dvije države i trebao se početi rješavati, a onda se dogodio incident koji je sve vratio unatrag.
Sada smo opet negdje u vrijeme kada su ti odnosi bili na najnižoj razini, i kada je bio čak proglašavan nekakav “carinski rat” u Hrvatskoj i Srbiji prije godinu dana. Tu kao da se radi o nakakvoj začaranoj situaciji, napravi se mali pomak, a onda se vrati više koraka unazad. Svi smo nekako polagali očekivanja i nade da će približavanjem Srbije Evropskoj uniji i situacija biti bolja, međutim vidimo da nije. Mislim da je to stvar koja traži razumne vođe na obje strane. Bez toga su svi pokušaji koje je politika do sada činila bili jalovi i uzaludni, bez obzira na nekadašnje vrijeme kada su dvojica predsjednika Ivo Josipović i Boris Tadić imali jako dobre odnose, no nažalost, to se nije primjećivalo na nižim razinama, tako da se bojim da smo opet u situaciji kakva je postojala između dvije zemlje neposredno nakon završetka rata.
Facebook Forum