Organizacija za utjecaj tehnologije na ljudsko društvo uvrstilo je bosanskohercegovačkog profesora i inžinjera Harisa Hamidovića na svoju listu istaknutih predavača iz oblasti inženjerske etike i profesionalne odgovornosti, kao i oblasti privatnosti i sigurnosti povezanih sa novim tehnologijama. Profesor Hamidović, koji je ujedno i stručnjak za zakonske regulative u IT oblasti, za Radio Slobodna Europa (RSE) govori o važnosti tehnoloških dostignuća, ali i njenim rizicima.
RSE: Svjetsko udruženje za utjecaj tehnologije na ljudsko društvo uvrstilo Vas je na svjetsku listu stručnjaka u IT oblasti. Iza Vas je ogromno iskustvo u oblasti razvoja tehnologije, radili ste za brojne međunarodne organizacije, pa i za NATO.
Hamidović: Imam i to iskustvo, učešće u NATO misiji u Bosni i Hercegovini. Veliko je iskustvo raditi u takvim organizacijama, pogotovo ako pogledamo kako su kod nas stvari postavljene, gdje se ne poštuju ni standardi, ne poštuje se ni struka. I onda imamo ovakvu situaciju kakvu imamo. Može se drugačije. Rad u velikim korporacijama, u organizacijama koje su sređene, pokazuje da takav pristup radu može da bude znatno učinkovitiji, da da dobre rezultate.
RSE: Objavili ste stotinjak znanstveno-stručnih radova. Čemu ste posvetili svoje istraživanje?
Hamidović: Oblast računarstva, konkretno oblast informacijske sigurnosti, također oblast inžinjerske etike, što mi je posebno interesantno u zadnjem periodu. Radio sam i bio sam inicijator prijevoda na bosanski jezik dva kodeksa inžinjerske etike. Dobio sam odobrenje od IEEE Computer Society da kodeks inžinjerske etike prevedem na naš jezik, s ciljem da bi na visokoškolskim institucijama na kojima sam angažiran kao profesor-predavač studentima ukazao šta je to što struka zahtijeva od njih. Jedno drugo udruženje, čiji sam član i imam Gold member status, udruženje stručnjaka za kontrolu i reviziju informacionih sistema, znači, njihov kodeks sam također inicirao da se prevede na naš jezik, a kako bi mogao da bude korišten, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i u regiji.
RSE: Kada ste spomenuli tu tehnološku sigurnost, znam da radite i na zaštiti osobnih podataka, recite nam mogu li se ljudi uopće sačuvati od razvoja tehnologije ili je zaista istinita ona da se o nama već sve zna?
Hamidović: Bosna i Hercegovina je potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju formalno preuzela obavezu da uskladi svoje zakonodavstvo sa zakonodavstvom Evropske unije. Između ostalog, mi smo preuzeli obavezu usklađivanja i u oblasti zaštite ličnih podataka. Znači, ima u BiH i zakon o zaštiti ličnih podataka, postoji Agencija za zaštitu ličnih podataka. Kada je riječ o tehničkim mjerama, postoji podzakonski akt, pravilnik o mjerama tehničke zaštite. Ja sam čak napisao i jednu knjigu, objavljena je u Hrvatskoj, koja se odnosi na izradu i reviziju Plana sigurnosti ličnih podataka, a zasnovano na zahtjevima zakonodavca u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Znači, postoji taj okvir. Sad, koliko se to poštuje i koliko je to implementirano, to sad možemo da vidimo kad se pojave neki ekscesni slučajevi pa se pojavi potreba da se rade istražne radnje, ja sam, između ostalog, i sudski vještak na federalnom nivou, obično radite provjeru i procjenu zbog čega se nešto desilo i onda vidite da se nisu, oni koji su trebali, pridržavali onih osnovnih pravila struke.
RSE: Vidimo da je tehnologija i u svijetu donijela brojne rizike. Na koji način je tehnologija čovjeku 'oduzela' slobodu?
Hamidović: Kada je riječ o privatnosti, imate jednu činjenicu da se danas prikupljaju ogromne količine podataka, individualno. I o meni, i o Vama, i o svima nama. Organizacije mogu te ogromne količine podataka da iskoriste na pozitivan način, ali se također mogu desiti i razne zloupotrebe. Zakon u Evropskoj uniji i Bosni i Hercegovini zabranjuje da se podaci koji su prikupljeni za jednu svrhu koriste u neku drugu svrhu. Da li se to tako radi, to je sad pitanje. Kada vi znate da se sve ono što vi radite prati i da može da bude upotrebljeno i zloupotrebljeno, onda ćete se početi da se ponašate na takav način kako bi vi, pogotovo u nedemokratskim društvima, ne kao slobodna individua, nego ćete se ponašati na način kako bi vi voljeli da vas onaj neko ko vas promatra vidi. I onda nemate slobodne individue, gubite tu određenu vrstu slobode i individualnosti. To je taj nekakav negativan utjecaj na društvo, na neke benefite koje mogu da donesu slobodnomisleći ljudi.
RSE: Vi ste posvetili svoj rad i načelima etike u IT sektoru. Međutim, poštuju li se ona?
Hamidović: Ova načela etike profesionalnog rada u softverskom inžinjerstvu navode kao prvi zahtjev kojeg mora da se pridržava profesionalni softverski inžinjer jeste da softverski inžinjeri djeluju u skladu s javim interesom i moraju da u svome radu vode računa da nije ugrožen javni interes, da njihovi proizvodi neće biti takvi da će njihovo nefunkcioniranje ili neodgovarajuće funkcioniranje uzrokovati ljudske žrtve ili štetu po okoliš. Već su se dešavale velike nesreće koje su dovele do toga da se mora postaviti i mora se regulirati ova oblast. Poznat je slučaj Tetra25 u SAD, gdje je neodgovarajuće funkcioniranje softvera koji je bio u osnovi sistema koji je radio zračenje uzrokovalo smrt nekoliko ljudi. Također, dešavale su se i druge nesreće koje su u svojoj pozadini imale neodgovarajuće funkcioniranje softvera. Onda se pojavio regulator, gdje se pojavljuje zahtjev da određeni softverski proizvod, ukoliko bi bio iz oblasti medicine, mora biti usklađen sa odgovarajućom normom. Znači, oni koji rade i planiraju da rade, osim što će se upoznati s onim tehničkim osnovama i vladati razvojnim alatima, također moraju da se upoznaju i sa pravilima struke i onoga što zahtijeva zakonodavac u ovim razvijenijim zemljama.
RSE: Može li tehnologija poboljšati ovaj svijet?
Hamidović: Informacione tehnologije definitivno su donijele i donijet će brojne benefite, ali također stvaraju i već su sad stvorile određene probleme, na čijem se rješavanju mora kontinuirano raditi.
Facebook Forum