Žalbeno vijeće Haškog suda (ICTY) pod predsjedanjem suca Theodora Merona odbacilo je u četvrtak navečer zahtjev haškog tužiteljstva za ponovnim razmatranjem oslobađajuće drugostupanjske presude bivšem načelniku Generalštaba Vojske Jugoslavije (VJ) Momčilu Perišiću.
U svojoj odbijenici suci su naveli kako interes žrtava, na koji se tužiteljstvo pozivalo „nije pravni osnov za odobravanje zahtjeva“.
Podsjetimo haško tužiteljstvo je prošli mjesec podnijelo zahtjev Žalbenom vijeću tražeći ponovno razmatranje odluke o oslobađanju Perišića, nakon što je oslobođen prvostupanjske presude od 27 godina zatvora koju je dobio za pomaganje i podržavanje zločina počinjenih u Sarajevu i Srebrenici od 1993. do 1995. godine.
Tužiteljstvo je u zahtjevu za ponovnim razmatranjem oslobađanja navelo da se ono mora korigirati kako bi se ispravila teška nepravda nanesena desetinama tisuća civila koji su ubijeni u ovim gradovima u Bosni i Hergegovini, kao i njihovim obiteljima.
Perišić je naime prvo osuđen u prvom stupnju zbog pomaganja u ratnim zločinima koje su počinili oficiri Vojske Jugoslavije ratujući u srpskoj vojsci Krajine u Hrvatskoj, te Vojsci Republike Srpske u Bosni i Hercegovini.
Prilikom donošenja presude od 27 godina zatvora, Raspravno vijeće (suca Bakonea Molotoa) se vodilo brojnim dokazima, poput zapisnika s Vrhovnog savjeta obrane Jugoslavije, koji su pokazatelj da bez pomoći Vojske Jugoslavije, na čijem je vojnom čelu bio Perišić „ne bi bilo sukoba velikih razmjera ni u Hrvatskoj, niti u Bosni i Hercegovini“.
S druge strane, tijekom drugostupanjskog postupka, žalbeni suci iz slučaja Perišić (pod predsjedanjem suca Theodora Merona) zaključili su da je on nevin za zločine snaga koje je pomagao - budući da njegova pomoć nije bila direktno usmjerena na činjenje ratnih zločina, nego samo na pomaganje ratnih napora.
"Žalbeno vijeće smatra da pomoć jedne vojske ratnim naporima druge vojske samo po sebi nije dovoljno da se pokrene pitanje pojedinačne zapovjedne odgovornosti osoba koje pružaju pomoć ukoliko nema dokaza da je relevantna pomoć bila konkretno usmjerena ka kriminalnim postupcima", rekao je tada Meron.
Sukob sudaca oko prakse u međunarodnom pravu
Pojam direktne usmjerenosti koji je Meron uveo - odbačen je potom na specijalnom sudu za Siera Leone u slučaju Charlesa Taylora, kao i prilikom žalbenog postupka na Haškom sudu u slučaju Šainović i drugi. Predsjedavajući sudac u žalbenom postupku Šainovića i drugih Liu Daqun objasnio je da je princip direktne usmjerenosti suprotan dosadašnjoj međunarodno-pravnoj praksi.
"Konkretna usmjerenost nije element koji obilježava odgovornost za pomaganje i podržavanje. Slijedom toga, Žalbeno vijeće odbacuje pristup koji je usvojen u drugostupanjskoj presudi u predmetu Perišić, jer je isti u neposrednom i bitnom proturječju s prevladavajućom jurisprudencijom koja određuje actus reus odgovornosti za pomaganje i podržavanje, te sa međunarodnim običajnim pravom s tim u vezi", istakao je Daqun.
To tumačenje je iskoristilo haško tužiteljstvo kako bi u svom zahtjevu za preispitivanjem Perišićeva oslobađanja pokazalo pogrešnu primjenu međunarodnog prava.
No sudac Meron, ujedno i reizabrani predsjednik Haškog suda, u svojoj odbijenici zahtjeva je naveo kako pravila suda ne predviđaju mogućnost žalbe na drugostupanjsku presudu te da zato Žalbeno vijeće nema moći preispitivati vlastite presude.
Prema ocjeni Meronovog vijeća – tužiteljstvo je propustilo navesti valjane pravne razloge zbog kojih bi se u interesu pravde – odstupilo od dosadašnje prakse.
U svojoj odbijenici suci su naveli kako interes žrtava, na koji se tužiteljstvo pozivalo „nije pravni osnov za odobravanje zahtjeva“.
Podsjetimo haško tužiteljstvo je prošli mjesec podnijelo zahtjev Žalbenom vijeću tražeći ponovno razmatranje odluke o oslobađanju Perišića, nakon što je oslobođen prvostupanjske presude od 27 godina zatvora koju je dobio za pomaganje i podržavanje zločina počinjenih u Sarajevu i Srebrenici od 1993. do 1995. godine.
Tužiteljstvo je u zahtjevu za ponovnim razmatranjem oslobađanja navelo da se ono mora korigirati kako bi se ispravila teška nepravda nanesena desetinama tisuća civila koji su ubijeni u ovim gradovima u Bosni i Hergegovini, kao i njihovim obiteljima.
Perišić je naime prvo osuđen u prvom stupnju zbog pomaganja u ratnim zločinima koje su počinili oficiri Vojske Jugoslavije ratujući u srpskoj vojsci Krajine u Hrvatskoj, te Vojsci Republike Srpske u Bosni i Hercegovini.
Prilikom donošenja presude od 27 godina zatvora, Raspravno vijeće (suca Bakonea Molotoa) se vodilo brojnim dokazima, poput zapisnika s Vrhovnog savjeta obrane Jugoslavije, koji su pokazatelj da bez pomoći Vojske Jugoslavije, na čijem je vojnom čelu bio Perišić „ne bi bilo sukoba velikih razmjera ni u Hrvatskoj, niti u Bosni i Hercegovini“.
S druge strane, tijekom drugostupanjskog postupka, žalbeni suci iz slučaja Perišić (pod predsjedanjem suca Theodora Merona) zaključili su da je on nevin za zločine snaga koje je pomagao - budući da njegova pomoć nije bila direktno usmjerena na činjenje ratnih zločina, nego samo na pomaganje ratnih napora.
"Žalbeno vijeće smatra da pomoć jedne vojske ratnim naporima druge vojske samo po sebi nije dovoljno da se pokrene pitanje pojedinačne zapovjedne odgovornosti osoba koje pružaju pomoć ukoliko nema dokaza da je relevantna pomoć bila konkretno usmjerena ka kriminalnim postupcima", rekao je tada Meron.
Sukob sudaca oko prakse u međunarodnom pravu
Pojam direktne usmjerenosti koji je Meron uveo - odbačen je potom na specijalnom sudu za Siera Leone u slučaju Charlesa Taylora, kao i prilikom žalbenog postupka na Haškom sudu u slučaju Šainović i drugi. Predsjedavajući sudac u žalbenom postupku Šainovića i drugih Liu Daqun objasnio je da je princip direktne usmjerenosti suprotan dosadašnjoj međunarodno-pravnoj praksi.
"Konkretna usmjerenost nije element koji obilježava odgovornost za pomaganje i podržavanje. Slijedom toga, Žalbeno vijeće odbacuje pristup koji je usvojen u drugostupanjskoj presudi u predmetu Perišić, jer je isti u neposrednom i bitnom proturječju s prevladavajućom jurisprudencijom koja određuje actus reus odgovornosti za pomaganje i podržavanje, te sa međunarodnim običajnim pravom s tim u vezi", istakao je Daqun.
To tumačenje je iskoristilo haško tužiteljstvo kako bi u svom zahtjevu za preispitivanjem Perišićeva oslobađanja pokazalo pogrešnu primjenu međunarodnog prava.
No sudac Meron, ujedno i reizabrani predsjednik Haškog suda, u svojoj odbijenici zahtjeva je naveo kako pravila suda ne predviđaju mogućnost žalbe na drugostupanjsku presudu te da zato Žalbeno vijeće nema moći preispitivati vlastite presude.
Prema ocjeni Meronovog vijeća – tužiteljstvo je propustilo navesti valjane pravne razloge zbog kojih bi se u interesu pravde – odstupilo od dosadašnje prakse.
