Autentični umjetnik iz Banja Luke Đurica Štula, poznatiji kao Grof Đuraz,
nakon male pauze vratio se sa novom pjesmom "Stvarno nije teško". Pjesma je edukativnog karaktera, a urađena je u okviru DELTER projekta finansiranog od strane Evropske unije s ciljem pružanja podrške Bosni i Hercegovini u ispunjavanju zahtjeva iz Ugovora o energetskoj zajednici, s posebnim naglaskom na energetsku efikasnost i obnovljive izvore energije. Ovo je bio povod da sa umjetnikom razgovaramo o ovoj pjesmi, ali i nekim drugim temama.
Nakon objavljivanja CD-a 'Ja sam normalan', u kojem na duhovit i satiričan način govori o nepravilnostima u bh. društvu, u objavljivanju novih pjesama Grof Đuraz imao je malu kreativnu pauzu. Razlozi su bili, kaže, jednostavni - rođenje djeteta i neke nove obaveze.
O novoj pjesmi 'Stvarno nije teško' i kako je do nje došlo, Đuraz kaže:
„Radi se o pjesmi edukativnog karaktera, koja bi trebala u ljudima da probudi svijest da, bez obzira što se kod nas busaju u prsa, 'imamo vode', 'imamo struje' – da to sve jednom može nestati i da to treba racionalno koristiti. Tekst pjesme je i pisan tako da nosi konkretnu poruku, počev od onih banalnih stvari kao što su zavrtanje česme dok se peru zubi, ili gašenje svjetala u prostorijama u kojima se ne boravi, do regulacije temperature u stanovima zimi, gdje su ljudi navikli kod nas u gaćama hodati, a valjda zimi treba obući neki džemper. Zaista bih volio da to nekako dođe do što većeg broja mlađe populacije – djece u vrtićima, osnovnim školama, kod kojih se to može prije urezati u svijest, pa da se stvori jedna ekološki osvještena populacija u našoj zemlji. To je bio neki moj lični motiv da to radimo.“
Pjesma 'Stvarno nije teško', urađena je u okviru DELTER projekta finansiranog od strane Evropske unije. Distribucijom CD-ova sa ovom pjesmom i džinglovima želi se, uz pomoć radio stanica, doprinijeti racionalnijem korištenju energije od strane bh. građana.
Na pitanje kako je došlo do saradnje sa DELTER-om, Grof Đuraz odgovara:
„Do saradnje je došlo tako što su ljudi iz DELTER-a imali priliku da se ranije upoznaju s mojim radom, pa im se činilo da bih to mogao da iznesem na način na koji su to oni zamislili. Pitali su me da li bih ja to uradio, meni se dopao njihov prijedlog i uslovi koje su ponudili, pa sam pristao. Napisao sam muziku i tekst, odsvirao, snimio, isprogramirao sve to što se čuje. To smo sve miksali u Berlinu, a snimili smo ovdje, u Banja Luci, u studiju Digital Bojler, tako da je to sve poprilično lijepo ispalo za veoma kratko vrijeme.
Prejak PR za humor i satiru
Okretanje od dnevno-političkih tema k ekološkim bio je povod da pitamo da li je ovo najava neke nove orijentacije.
„Iskreno, ovo bi trebao biti taj prvi korak 'u drugoj vodi', iz prostog razloga što tih negativnih promjena ima jako mnogo. Mislim da sam tu rekao šta sam imao reći, vezani i za politiku, za korupciju i te stvari, a sad bih volio da se posvetim nekim temama koje bi mogle ljudima koji to slušaju, da donesu neku drugu poruku. I sam sam se zasitio one tematike, trudim se da što manje konzumiram taj dnevno-politički sadržaj koji je totalno kancerogen za duhovnu svijest i razvoj. Zadnjih deset godina ništa se specijalno nije promijenilo, a tolike su pjesme opjevane o krizama, problemima i toj nekoj mraki kod nas. Tako – da, to je neki novi korak“, rekao je on.
Umjetnici nemaju šanse da se humorom i satirom izbore sa bh. političarima,
smatra Grof Đuraz.
„Političari imaju prejak PR da humor i satiru ispoljavaju svakodnevno. Svaka njihova nebuloza, izjava ili blam stalno se prenose preko svih mogućih medija i svi znaju koliko je koji političar potrošio para preko budžeta, probio budžet, trošio telefona, trošio voznog parka. Ne znam više ima li smisla o tome izvještavati dok se ne nađe neki način da se to promijeni. Evo, već deset godina se priča kako treba smanjiti budžete, smanjiti političarima ovlasti u toj potrošnji sredstava građana naše zemlje, tako da, generalno, mi muzičari nemamo šanse njima nešto reći“, ističe Grof Đuraz.
Prema mišljenju Grofa Đuraza, za sve manje kulturnih i muzičkih događaja u gradu na Vrbasu nije samo kriva ekonomska kriza, već i svijest današnje publike.
„Ako će neko radije da kupi tri dvolitre piva i sjedi ispred Kastela, a ne uđe na neki koncert koji košta deset maraka – jer mu je to puno, o čemu onda mi tu pričamo? Šta tu država ima izdvajati ako neki konzument kulture nije našao za shodno da plati ulaz na neki bend koji, recimo, i voli, već hoće da pije pivo i dovoljno mu je to što čuje izvan zidina Kastela? Generalno je ovdje publika koja konzumira kulturu meni lično čudna. Meni kad je stalo da nešto pogledam i kad dolazi neki bend, da li ovdje, u Banja Luku ili region, što meni nešto znači, ja ću naći načina da odem to da pogledam. Ljudi tako ne razmišljaju. Oni hoće da imaju, kad izađu, za popiti, za ovo, za ono. Onda se pitam da li ljudi zaista nemaju para da plaćaju kulturu, ili ih to baš toliko i ne interesuje. S druge strane, bilo bi dobro da se zakoni vezano za autorska prava bolje provode. Opet se vraćamo na državu, na politiku, kako to provesti, jer ako država ne provodi mnogo bitnije zakone, počev od organizovanog kriminala, korupcije, pronevjere sredstava budžetskih korisnika, kako će onda naći vrijeme da provodi zakone koji se tiču kulture ili autorskih prava? Generalno, mislim da to nije crno-bijelo pitanje i jednostavan odgovor. To je odnos i države i publike i svega, mada sam ja tu negdje optimističan. Trebalo bi biti bolje. Ja tako gledam na stvari. Treba da bude bolje i biće bolje. Ako ne bude, uvijek ima Australija, Kanada.“
nakon male pauze vratio se sa novom pjesmom "Stvarno nije teško". Pjesma je edukativnog karaktera, a urađena je u okviru DELTER projekta finansiranog od strane Evropske unije s ciljem pružanja podrške Bosni i Hercegovini u ispunjavanju zahtjeva iz Ugovora o energetskoj zajednici, s posebnim naglaskom na energetsku efikasnost i obnovljive izvore energije. Ovo je bio povod da sa umjetnikom razgovaramo o ovoj pjesmi, ali i nekim drugim temama.
Nakon objavljivanja CD-a 'Ja sam normalan', u kojem na duhovit i satiričan način govori o nepravilnostima u bh. društvu, u objavljivanju novih pjesama Grof Đuraz imao je malu kreativnu pauzu. Razlozi su bili, kaže, jednostavni - rođenje djeteta i neke nove obaveze.
O novoj pjesmi 'Stvarno nije teško' i kako je do nje došlo, Đuraz kaže:
„Radi se o pjesmi edukativnog karaktera, koja bi trebala u ljudima da probudi svijest da, bez obzira što se kod nas busaju u prsa, 'imamo vode', 'imamo struje' – da to sve jednom može nestati i da to treba racionalno koristiti. Tekst pjesme je i pisan tako da nosi konkretnu poruku, počev od onih banalnih stvari kao što su zavrtanje česme dok se peru zubi, ili gašenje svjetala u prostorijama u kojima se ne boravi, do regulacije temperature u stanovima zimi, gdje su ljudi navikli kod nas u gaćama hodati, a valjda zimi treba obući neki džemper. Zaista bih volio da to nekako dođe do što većeg broja mlađe populacije – djece u vrtićima, osnovnim školama, kod kojih se to može prije urezati u svijest, pa da se stvori jedna ekološki osvještena populacija u našoj zemlji. To je bio neki moj lični motiv da to radimo.“
Pjesma 'Stvarno nije teško', urađena je u okviru DELTER projekta finansiranog od strane Evropske unije. Distribucijom CD-ova sa ovom pjesmom i džinglovima želi se, uz pomoć radio stanica, doprinijeti racionalnijem korištenju energije od strane bh. građana.
Na pitanje kako je došlo do saradnje sa DELTER-om, Grof Đuraz odgovara:
„Do saradnje je došlo tako što su ljudi iz DELTER-a imali priliku da se ranije upoznaju s mojim radom, pa im se činilo da bih to mogao da iznesem na način na koji su to oni zamislili. Pitali su me da li bih ja to uradio, meni se dopao njihov prijedlog i uslovi koje su ponudili, pa sam pristao. Napisao sam muziku i tekst, odsvirao, snimio, isprogramirao sve to što se čuje. To smo sve miksali u Berlinu, a snimili smo ovdje, u Banja Luci, u studiju Digital Bojler, tako da je to sve poprilično lijepo ispalo za veoma kratko vrijeme.
Prejak PR za humor i satiru
Okretanje od dnevno-političkih tema k ekološkim bio je povod da pitamo da li je ovo najava neke nove orijentacije.
„Iskreno, ovo bi trebao biti taj prvi korak 'u drugoj vodi', iz prostog razloga što tih negativnih promjena ima jako mnogo. Mislim da sam tu rekao šta sam imao reći, vezani i za politiku, za korupciju i te stvari, a sad bih volio da se posvetim nekim temama koje bi mogle ljudima koji to slušaju, da donesu neku drugu poruku. I sam sam se zasitio one tematike, trudim se da što manje konzumiram taj dnevno-politički sadržaj koji je totalno kancerogen za duhovnu svijest i razvoj. Zadnjih deset godina ništa se specijalno nije promijenilo, a tolike su pjesme opjevane o krizama, problemima i toj nekoj mraki kod nas. Tako – da, to je neki novi korak“, rekao je on.
Umjetnici nemaju šanse da se humorom i satirom izbore sa bh. političarima,
smatra Grof Đuraz.
„Političari imaju prejak PR da humor i satiru ispoljavaju svakodnevno. Svaka njihova nebuloza, izjava ili blam stalno se prenose preko svih mogućih medija i svi znaju koliko je koji političar potrošio para preko budžeta, probio budžet, trošio telefona, trošio voznog parka. Ne znam više ima li smisla o tome izvještavati dok se ne nađe neki način da se to promijeni. Evo, već deset godina se priča kako treba smanjiti budžete, smanjiti političarima ovlasti u toj potrošnji sredstava građana naše zemlje, tako da, generalno, mi muzičari nemamo šanse njima nešto reći“, ističe Grof Đuraz.
Prema mišljenju Grofa Đuraza, za sve manje kulturnih i muzičkih događaja u gradu na Vrbasu nije samo kriva ekonomska kriza, već i svijest današnje publike.
„Ako će neko radije da kupi tri dvolitre piva i sjedi ispred Kastela, a ne uđe na neki koncert koji košta deset maraka – jer mu je to puno, o čemu onda mi tu pričamo? Šta tu država ima izdvajati ako neki konzument kulture nije našao za shodno da plati ulaz na neki bend koji, recimo, i voli, već hoće da pije pivo i dovoljno mu je to što čuje izvan zidina Kastela? Generalno je ovdje publika koja konzumira kulturu meni lično čudna. Meni kad je stalo da nešto pogledam i kad dolazi neki bend, da li ovdje, u Banja Luku ili region, što meni nešto znači, ja ću naći načina da odem to da pogledam. Ljudi tako ne razmišljaju. Oni hoće da imaju, kad izađu, za popiti, za ovo, za ono. Onda se pitam da li ljudi zaista nemaju para da plaćaju kulturu, ili ih to baš toliko i ne interesuje. S druge strane, bilo bi dobro da se zakoni vezano za autorska prava bolje provode. Opet se vraćamo na državu, na politiku, kako to provesti, jer ako država ne provodi mnogo bitnije zakone, počev od organizovanog kriminala, korupcije, pronevjere sredstava budžetskih korisnika, kako će onda naći vrijeme da provodi zakone koji se tiču kulture ili autorskih prava? Generalno, mislim da to nije crno-bijelo pitanje i jednostavan odgovor. To je odnos i države i publike i svega, mada sam ja tu negdje optimističan. Trebalo bi biti bolje. Ja tako gledam na stvari. Treba da bude bolje i biće bolje. Ako ne bude, uvijek ima Australija, Kanada.“
