Bunt u strofama: Komšijina krava nek je živa i zdrava

Iako su 2011.godinu u BiH, po ko zna koji put, obilježila politička previranja, nacionalizam i duboka socijalna raslojavanja, dobra vijest je da ima onih koji se tim pojavama odupiru svojim javnim umjetničkim angažmanom.

Pojedinačno ili u bendu, javno govore o problemima običnog, malog građanina BiH na taj način doprinoseći osvještavaju ljudi.

Malo je građana BiH koji svakodnevno ne izgovore riječi pjesme „Kokuz“ bh. benda Dubioza Kolektiv:



U Dubiozinim pjesmama nije zaboravljen ni problem mladih u BiH, od kojih je više od 50 % nezaposleno: "Mi bi da radimo, al posla nemamo, ovo nam se ne sviđa. Mi bi da kupimo, al čime to da platimo stigla je recesija....“

Prema mišljenju člana Dubioze kolektiva, Brane Jakubovića recesija je, osim BiH, obilježila većinu zemalja u 2011. godini.

''U svim zemljama ljudi pate od istih problema, riječ je samo o nijansama naravno, o količinama problema koji ih maltretiraju, ali ono svi pate od finansijskih kriza od banaka koje propadaju, tako da to nije slučaj samo sa BiH ili našim regionom'', ocjenjuje Jakubović.

Pored svjetske ekonomske krize, a odavno karakteristično za BiH, 2011. godinu obilježile su nacionalističke podjele prvo političara, a potom i građana, koji im slijepo vjeruju.

Banjalučki muzičar i kolumnista Grof Đuraz smatra kako su mladi koji ni ne pamte rat, nacionalizam usvojili iz vlastitih kuća ili putem medija.

Upravo njima, Đuraz je u svojoj pjesmi „Krava“ poručio:

„Svako veče molim Krista, Allaha i Budu da urazumi i smiri svaku glavu ludu. Na ovom prokletom poluostrvu stvarno je bilo previše krvi zar ne? Ljepše je voljeti, nego mrziti, bolje je graditi nego rušiti!.. Komšijina krava nek je živa i zdrava..“



Radnički vapaj

Platoi ispred zgarada vlada i parlamenata u BiH i 2011 su bila najčešće mjesta na kojima su obespravljeni radnici tražili svoja prava.

"Mi ne tražimo više od onog što nam pripada, da se isplate topli obroci i plate za poslijednjih 11 mjeseci. Nek se poništi privatizacija, nek se obavi modernizacija – radnička....hronika, nema naših para - priči nema kraja“, poručivali su radnici.

Pjesma „Radnička hronika“ banjalučke grupe Sopot vapaj je svih radnika u BiH.

''Siguran sam da je za mnoge radnike bila veoma teška godina, ljudi nisu primali plate, nisu imali uplaćene doprinose'', kaže pjevač grupe Sopot Petar Topalović.

Još jedan prikaz borbe za život napravljen je u pjesmi „Amerikanac“ sarajevskog benda Skroz:



Frontmen grupe Skroz Adnan Šaran smatra da se većina bh građana u 2011. našla u još gorem položaju.

''Mi smo u svom nekom jadu, Balkan kompletan, ta šizofrenija..vođeni zvijezdom nekom nacije, svi smo sad postali velike nacije....nauka o samospoznaji i to..ma mislim sve u svemu, kako ono; daj bože šćeri da te kadija uzme'', kaže Šaran.

Tokom 2011, alternativna bosanskohercegovačka muzička scena podarila je građanima države još jednu neformalnu himnu. Radi se o novom-starom singlu mostarskog benda Zoster:

"BiH zemlja je sa dva entiteta i jednim Brčko distriktom, na čelu s visokijempredstavnikom, a ja ne predstavljam nikog. Pa to nije država, već klasičan protektorat, reče prijatelj moj i napisa doktorat... „BiH zemlja je tri konstitutivna naroda, sva tri podjednako pravno jednakopravno neravnopravna .... be i ha...ti i ja..ti si be, a ja sam ha...“

Mario Knezović iz Zostera kaže kako je tzv himna samo odraz bh svakodnevnice.

''Strofe su ono što jest, kako bi nekom danas objasnio ustavni poredak BiH, eto tako jel. Da bi ustvari refren bio nešto himnično, niko nema ništa protiv tog refrena'', kazao je Knezović i za Novu godinu poručuje:

''Ja se nadam da će 2012. godina biti nekako godina osvještavanja ljudi, da smo mi ti koji živimo u BiH, da smo mi ti koji nose suverenitet BiH.''

''Ako ima neku tetku ili neku rodbinu vani nek ide odavde ili družite se ljudi, volite se, pravite djecu, neće kraj svijeta još'', novogodišnja je poruka Adnana Šarana.