Vodena katastrofa koja je zadesila BiH probudila je uspavanu humanost u ljudima koji su u brojnim primjerima pokazali da je ljudskost važnija od podjela. Ljudima koji su sve izgubili u poplavama mnogo je značilo što su im komšije ali i oni iz udaljenih krajeva zemlje pomogli. No, razočarenje je zamijenilo prvobitni šok kad su vidjeli da su institucije u ovoj zemlji zakazale i da su političari vodili preizbornu kampanju umjesto da su im pomogli. Psiholozi upozoravaju da je ovim ljudima, osim materijalne pomoći, neophodna i podrška, ali isto tako potrebno im je uliti nadu da se i ova nedaća može prevazići.
Prema podacima Ministarstva sigurnosti BiH, 950.000 ljudi pogođeno je poplavama. Oko 42.500 osoba je evakuisano iz kriznih područja, dok ih je više od 20.000 smješteno u kolektivne centre i kasarne.
Mnogi od njih se nemaju gdje vratiti. U šoku i nevjerici gledali su kako za nekoliko minuta nestaje sve što su sticali decenijama. Naši reporteri zabilježili su reakcije stanovnika poplavljenih sela i gradova nakon poplava koje su ih zadesile:
Nakon prvobitnog šoka, mnogi su pali u očaj znajući kako su teško nakon rata ponovo podizali kuće i pokušavali organizovati život dostojan čovjeka. Stoga je, kažu psiholozi, važno da i društevna zajednica bude osjetljiva na nedaće ovih ljudi.
„Osnovno je ljudima koji su u toj situaciji uvrtiti neko ubjeđenje, neko uvjerenje da nisu sami, da nisu zapostavljeni, da neko još misli o njima i pružiti im svaku vrstu pomoći - materijalnu i psihološku. Kad kažem materijalnu - bitno je da ti ljudi dobiju ono osnovno, elementarno, pogotovo oni koji su izašli iz kuće jer to je zaista teško psihološko stanje, da se pomogne ljudima, da se izvrši tzv. krizna intervencija. To je usmjerenje na psihološko razrješenje trenutka krize u životu pojedinca i njegovo vraćanje na nivo funkcionisanja prije krize“, smatra doktor psihologije Cvijan Đapanović.
No, nakon prvobitnog šoka mnogi su doživjeli razočarenje kad su vidjeli da ne mogu ništa očekivati ni od lokalne zajednice ni od političara, koji ih kako kažu samo iskoriste za izbore:
Đapanović napominje da je jako bitno tim ljudima uliti nadu da se i ova situacija, kao i brojne druge, može prevazići:
„Trebalo bi ljude osloboditi straha, nespokojstva. Čini mi se da blagovremenim obavještavanjem o stanju, šta može i šta će biti i kako će biti, da ljudi pomalo dolaze k sebi. Međutim, ljudi su nepovjerljivi, a to je veliki problem za snalaženje u toj situaciji. Inače, kad govorimo o toj nedaći koja nas je zadesila, nikako to nije čudo, ni za nas ni za čitav svijet. Mi smo svi prolazili u određenom vremenu kroz određene faze. Problem je kod onih gdje je neko nestao, gdje je neko umro, poginuo. A ovo sve drugo će se nadoknaditi“, zaključuje Đapanović.
Prema podacima Ministarstva sigurnosti BiH, 950.000 ljudi pogođeno je poplavama. Oko 42.500 osoba je evakuisano iz kriznih područja, dok ih je više od 20.000 smješteno u kolektivne centre i kasarne.
Mnogi od njih se nemaju gdje vratiti. U šoku i nevjerici gledali su kako za nekoliko minuta nestaje sve što su sticali decenijama. Naši reporteri zabilježili su reakcije stanovnika poplavljenih sela i gradova nakon poplava koje su ih zadesile:
Nakon prvobitnog šoka, mnogi su pali u očaj znajući kako su teško nakon rata ponovo podizali kuće i pokušavali organizovati život dostojan čovjeka. Stoga je, kažu psiholozi, važno da i društevna zajednica bude osjetljiva na nedaće ovih ljudi.
„Osnovno je ljudima koji su u toj situaciji uvrtiti neko ubjeđenje, neko uvjerenje da nisu sami, da nisu zapostavljeni, da neko još misli o njima i pružiti im svaku vrstu pomoći - materijalnu i psihološku. Kad kažem materijalnu - bitno je da ti ljudi dobiju ono osnovno, elementarno, pogotovo oni koji su izašli iz kuće jer to je zaista teško psihološko stanje, da se pomogne ljudima, da se izvrši tzv. krizna intervencija. To je usmjerenje na psihološko razrješenje trenutka krize u životu pojedinca i njegovo vraćanje na nivo funkcionisanja prije krize“, smatra doktor psihologije Cvijan Đapanović.
No, nakon prvobitnog šoka mnogi su doživjeli razočarenje kad su vidjeli da ne mogu ništa očekivati ni od lokalne zajednice ni od političara, koji ih kako kažu samo iskoriste za izbore:
Đapanović napominje da je jako bitno tim ljudima uliti nadu da se i ova situacija, kao i brojne druge, može prevazići:
„Trebalo bi ljude osloboditi straha, nespokojstva. Čini mi se da blagovremenim obavještavanjem o stanju, šta može i šta će biti i kako će biti, da ljudi pomalo dolaze k sebi. Međutim, ljudi su nepovjerljivi, a to je veliki problem za snalaženje u toj situaciji. Inače, kad govorimo o toj nedaći koja nas je zadesila, nikako to nije čudo, ni za nas ni za čitav svijet. Mi smo svi prolazili u određenom vremenu kroz određene faze. Problem je kod onih gdje je neko nestao, gdje je neko umro, poginuo. A ovo sve drugo će se nadoknaditi“, zaključuje Đapanović.
