Prva ovogodišnja koprodukcija budvanskog Grad teatra je mjuzikl "Glorija" u saradnji sa beogradskim pozorištem na Terazijama koji, međutim kao i ranije budvanske premijere, neće moći da vidi ostala publika u Crnoj Gori.
Kao i premijere iz prethodnih godina, ovogodišnja se zbog buke premješta iz starog grada u dvorište osnovne škole. Predstava je rađena po tekstu hrvatskog pisca Ranka Marinkovića u režiji Ive Milošević.
"To jeste jedna fina limunada, bez šećera. To je ljubavna priča smještena u okolnosti koje tu ljubav u startu onemogućavaju, a to je crkva. U pitanju je ljubav između kaluđera i časne sestre koja je, naravno zabranjena, ali koja se to desi, jer kako se i u komadu kaže "Ljubav uvijek vreba"."
U koprodukciji igraju samo beogradski glumci, a glavnu ulogu tumači Ivana Knežević.
"Glorija je žena koja odlazi iz cirkusa. Bježeći iz jednog takvog života za koji je jedino znala odlazi u manastir da pronađe duševni mir. I kada je pomislila da ga je našla dogodila joj se ljubav što je potpuno poremeti u tom smislu. Ali, naravno ona je spremna da se žrtvuje za ljubav i da ide do kraja. Na žalost, ljubav ne dobija i tragično završava, ali naša je poruka da u ljubav treba vjerovati do kraja," rekla je ona.
Među glumcima je Feđa Stojanović koga pitamo šta mu je bilo najteže u pripremi lika koga glumi u mjuziklu.
"Ono što je za mene bilo zanimljivo i teško je taj sukob, koji ja zovem sukob u rukavicama. To niti jednog trenutka nije otvoreni sukob i čini mi se da mi je to nekako bilo najteže, da dođem do toga da mi konstantno imamo drugi koncept življenja, drugačije poglede na svijet, a da ni jednog trenutka otvoreno ne uđemo u sukob i zbog toga je meni ova uloga porpilično interesantna i teška," kaže Stojanović.
Muzički je rediteljka Iva Marković upakovala ovu limunadu bez šećera u atmosferu Felinijevih filmova.
"Dakle ja bih to opisala kao muzičku melodramu sa elementima komedije. S obzirom na to da je komad napisan sredinom 50-tih godina i da je smješten u malom primorskom, mediteranskom gradu u u Hrvatskoj, ne znamo tačno gdje na osnovu komada pa, tako sam se odlučila za tu vrlo mediteransku boju, pogotovu Mediterana iz tog vremena, kakovog ga mi pamtimo i da se negdje na planu toga poigramo i donesemo tu atmosferu. U tom smislu su mi na pamet pali filmovi slavnih reditelja tog doba, prije svega rani Felinijevi filmovi i ta po malo sentimentalna, malo nostalgična, malo duhovita muzika koja se sreće u takvim filmovima," objašnjava Marković.
Kao i premijere iz prethodnih godina, ovogodišnja se zbog buke premješta iz starog grada u dvorište osnovne škole. Predstava je rađena po tekstu hrvatskog pisca Ranka Marinkovića u režiji Ive Milošević.
"To jeste jedna fina limunada, bez šećera. To je ljubavna priča smještena u okolnosti koje tu ljubav u startu onemogućavaju, a to je crkva. U pitanju je ljubav između kaluđera i časne sestre koja je, naravno zabranjena, ali koja se to desi, jer kako se i u komadu kaže "Ljubav uvijek vreba"."
U koprodukciji igraju samo beogradski glumci, a glavnu ulogu tumači Ivana Knežević.
"Glorija je žena koja odlazi iz cirkusa. Bježeći iz jednog takvog života za koji je jedino znala odlazi u manastir da pronađe duševni mir. I kada je pomislila da ga je našla dogodila joj se ljubav što je potpuno poremeti u tom smislu. Ali, naravno ona je spremna da se žrtvuje za ljubav i da ide do kraja. Na žalost, ljubav ne dobija i tragično završava, ali naša je poruka da u ljubav treba vjerovati do kraja," rekla je ona.
Među glumcima je Feđa Stojanović koga pitamo šta mu je bilo najteže u pripremi lika koga glumi u mjuziklu.
"Ono što je za mene bilo zanimljivo i teško je taj sukob, koji ja zovem sukob u rukavicama. To niti jednog trenutka nije otvoreni sukob i čini mi se da mi je to nekako bilo najteže, da dođem do toga da mi konstantno imamo drugi koncept življenja, drugačije poglede na svijet, a da ni jednog trenutka otvoreno ne uđemo u sukob i zbog toga je meni ova uloga porpilično interesantna i teška," kaže Stojanović.
Muzički je rediteljka Iva Marković upakovala ovu limunadu bez šećera u atmosferu Felinijevih filmova.
"Dakle ja bih to opisala kao muzičku melodramu sa elementima komedije. S obzirom na to da je komad napisan sredinom 50-tih godina i da je smješten u malom primorskom, mediteranskom gradu u u Hrvatskoj, ne znamo tačno gdje na osnovu komada pa, tako sam se odlučila za tu vrlo mediteransku boju, pogotovu Mediterana iz tog vremena, kakovog ga mi pamtimo i da se negdje na planu toga poigramo i donesemo tu atmosferu. U tom smislu su mi na pamet pali filmovi slavnih reditelja tog doba, prije svega rani Felinijevi filmovi i ta po malo sentimentalna, malo nostalgična, malo duhovita muzika koja se sreće u takvim filmovima," objašnjava Marković.
