Piše: Ron Synovitz
Haotično povlačenje Sjedinjenih Dražva i NATO snaga iz Afganistana kao i kolaps međunarodno priznate vlade u Kabulu u avgustu označili su kraj održavanja pozicije Zapada gotovo 20 godina u ovoj ratom razorenoj zemlji, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RFE/RL) na engleskom jeziku.
Sada, sa povratkom kontrole Afganistana u ruke talibana druge sile koje se smatraju rivalima Zapada pokušavaju da popune nastalu prazninu.
Bilo je predviđanja da bi geopolitičko prestrojavanje moglo da transformiše regije Centralne i Južne Azije u leglo anti-zapadnih sentimenata.
Neki analitičari kažu da bi Rusija, Kina, Pakistana i Iran mogli da se okupe u narednom poglavlju Velike igre – što je referenca na borbu iz 19. vijeka velikih sila za dominaciju and Afganistanom, strateški lociranom nacijom u srcu Azije.
Ali drugi govore da Moskva, Peking, Islamabad i Teheran samo žele da unaprijede svoje interese u novom geopolitičkom poretku.
Zaokret prema istočnoj Aziji
Washington je jasno stavio do znanja još u vrijeme Obamine administracije da se povlači iz Afganistana kako bi prebacio svoj globalni fokus na Kinu.
James Reardon-Anderson, profesor istorije sa Univerziteta Georgetown, onda je predviđao da bi povlačenje dovelo do nestanka američkog uticaja u Centralnoj Aziji.
"Po srijedi može biti nova Velika igra u Centralnoj Aziji, ali ona će imati manje značaja za Sjedinjene Države od nove Velike igre na zapadnom pacifiku i vodama istočne Azije", Reardon Anderson je rekao za RFE/RL 2013. godine.
U odbrani vojnog povlačenja SAD iz Afganistana, predsjednik Joe Biden je rekao da se "svijet mijenja" i da je Washington "uključen" u ozbiljno suparništvo sa Kinom.
"A nema šta bi Kina i Rusija radije imale, više željele u ovom suparništvu nego da Sjedinjene Države budu još jednu deceniju izbačene iz Afganistana", rekao je on u govoru 31. avgusta.
Ali neki posmatrači su rekli da bi povlačenje iz Afganistana moglo da zakomplikuje a ne osnaži Bidenov "zaokret prema suprotstavljanju Kini".
Takođe su se čule kritike američkih saveznika i zakonodavaca da je, napuštanjem Afganistana, Biden pojačao prijetnju od terorizma na tlu Sjedinjenih Država.
Talibani, koji su još uvijek saveznici terorističke mreže Al-Kaide, bore se u eskalirajućem ratu sa suparničkom tzv. Islamskom državom, militantnom grupom koja je ojačana povlačenjem Zapada iz Afganistana.
Bidenova administracija je rekla da će se suprotstaviti bilo kojoj terorističkoj prijetnji iz Afganistana sa misijom "preko horizonta". Ali, postoji skepticizam u vezi efikasnosti misije za neutralisanje prijetnji koje se pojavljuju iz regije.
Specijalni predstavnik SAD za Afganistan Thomas West, na sastanku sa NATO diplomatama u Briselu u novembru signalizirao je povećani značaj drugih snaga u regiji nakon povlačenja Amerike iz Afganistana.
Zapad je rekao da je "imperativ" da NATO saveznici rade "sa regijom – Rusijom, Kinom, Pakistanom i Iranom i državama Centralne Azije – na zajedničkim interesom za stabilnim Afganstanom koji ne predstavlja prijetnju za svoje susjede, koji je u miru sam sa sobom i poštuje ljudska prava, prava žena i prava manjina".
Međutim, posebno, dok Sjedinjene Države i njihovi saveznici u NATO-u i dalje zahtijevaju da talibani poštuju ljudska prava i prava žena, takve pozive ne upućuju Moskva, Peking ili Islamabad.
Iran pod šiitskom vladavinom insistirao je na tome da neće službeno priznati talibansku vladu sve dok njegovo sunitsko vođstvo ne stvori "inkluzivni" kabinet u Kabulu koji uključuje šiitske članove afganistanske hazarske zajednice.
U međuvremenu, različiti pristupi u razvoju, protivterorističkim operacijama i borbi protiv trgovine drogom otežava saradnju između Zapada i novih sila u regiji koje preuzimaju važne uloge.
Planovi za obnovu Sjedinjenih Država i Evropske unije (EU) bili su fokusirani na pomoć civilima, pomoć u razvoju i reforme policije kao dio strategije za izgradnju države.
Kina i Rusija se sada fokusiraju na prevenciju islamskog ekstremizma i trgovinu drogom kako se ne bi proširila izvan Afganistana u Centralnu Aziju i kinesku zapadnu regiju Sinđijang.
Teheran se plaši sunitskih militanata koje podržavaju talibani, a koji se infiltriraju u istočni Iran iz Afganistana.
Iranska vlada se takođe brine da bi talibani mogli da koriste krijumčarenje opijuma u Iran kao dio strategije da potkopaju autoritet Teherana.
Kirsten Fontenrose, direktor programa za Bliski istok Atlantskog savjeta kaže da zemlje koje imaju "funkcionalne odnose sa Teheranom" su Kina, Rusija, Pakistan, Katar i Turska.
Naravno, Fontenrose kaže da je Katar "jedina od ovih država koja nema neprijateljske pretenzije prema Sjedinjenom Državama ili spisak koncesija koje se nada da će dobiti" iz Washingtona.
Fontenrose kaže da je "priroda povlačenja iz Afganistana" ostavila saveznike SAD u široj regiji "da se pitaju da li Washington instinktino a ne planski pristupa regiji".
Regionalni interesi, globalna igra
U njemačkom institutu za Međunarodna sigurnosna pitanja (SWP) stručnjakinje Sabine Fisher i Angela Stanzer kažu da Rusija i Kina imaju najviše koristi na "globalnom nivou" od "slabljenja koje prolazi Zapad" od kada je došlo do povlačenja iz Afganistana.
Ali one navode da ni Moskva niti Peking nisu našli rješenja za ozbiljne regionalne sigurnosne izazove sa kojima se suočavaju.
"Iz kineske i ruske perspektive, povlačenje iz Afganistana je i dalje dokaz slabljenja zapadnog saveza", Fisher i Stanzel su napisale u nedavnoj analizi.
Kažu da to podupire narative Moskve i Pekinga koji pozivaju na kraj liberalnog svjetskog poretka kojim dominira Zapad.
"Ali oni koji ograničavaju perspektivu oba aktera na globalnu razinu neće uspjeti", upozoravaju Fischer i Stanzel.
"Nauspjeh Zapada ne znači automatski dobitak za Peking i Moskvu", navode.
"Konačno, Kina i Rusija takođe moraju da se suoče s opasnostima koje se mogu pojaviti u Afganistanu na regionalnom nivou i direktno ugroze kineske i ruske interese".
Drugi stručnjaci navode da Pakistan sebe vidi kao najvećeg regionalnog dobitnika, makar kratkoročno.
Kažu da talibaska kontrola Afganistana daje Pakistanu stratešku prednost nasuprot glavnog rivala Indije, jer talibanska vlada u Kabulu može pasti pod uticaj Islamabada.
Ali kritičari tog stajališta napominju da Islamabad ima svoje lokalne neprijatnosti – činjenicu da talibani predvođeni Paštunima, nikada nisu priznali granicu kolonijalne Britanije iz 19. vijeka između Afganistana i Pakistana kao zvaničnu.
To ostavlja otvorenim potencijalne teritorijalne pretenzije talibanske vlade na plemenske regije Pakistana koje su izvor snage talimanskog ministra unutrašnjih poslova Siradžudina Hakanija i njegobe Hakani mreže.
Pakistanski odnos sa Kinom, takozvano "prijateljstvo u svim uslovima" će dozvoliti Pekingu da proširi svoj uticaj na Afghanistan, kažu posmatrači.
Stručnjaci kažu da mirna reakcija Moskve na dosadašnje širenje prisustva Kine u Centralnoj Aziji samo daje indicije da je Rusija spremna da toleriše veću ulogu Pekinga u regionalnoj sigurnosti – ne nužno da sarađuje na dugoročnim geopolitičkim ciljevima.
To je zato što zajednički ineteresi Kine i Rusije u u Afganistanu proizilaze iz regionalnih pitanja kao što je uloga sigurnosti Indije i Centralne Azije.
"Uprkos nedavnoj saradnji u regiji kineski i ruski interesi u Ventralnoj i Južnoj Aziji nisu jednaki", zaključile su Fischer i Stanzel. "Kina i Rusija projektuju sliku saradnje, ali u praksi njihovi različiti regionalni interesi i identiteti postavljaju stvarna ograničenja".
"Kina cilja na to da ekonomski integriše te regije u Inicijativu Pojas i put, dok drži uticaj Indije na odstojanju i adresira prikazanje sigurnosne prijetnje na Sinđijang, autonomnu regiju Ujgura", kažu.
Nasuprot tome, kažu da Rusija želi da održi svoju ulogu kao glavnog garanta sigurnosti "veće evroazijske regije" kroz Organizaciju Ugovora o kolektivnoj sigurnosti (CSTO) koju predvodi. Moskva takođe želi da balansira svoje dugoročne veze sa Indijom naspram novog pristupa Pakistanu, navode.
Pod kišobranom CSTO-a, Rusija je proširila svoje vojno prisustvo u Centralnoj Aziji serijom zajedničkih kontraterorističkih vježbi na granici Tadžikistana i Afganistana.
- Rusija zbog Afganistana šalje nove tenkove u Tadžikistan
- UNHCR poziva susjede Afganistana da otvore granice za građane te zemlje
Ali istraživački izvještaj Tadžikistanskog servisa Radija Slobodna Evropa (RFE/RL) otkrio je u oktobru da Kina takođe širi svoje vojno prisustvo u bazi na najjužnijem dijelu Tadžikistana, u blizini tromeđe Tadžikistana, Kine i Afganistana.
U međuvremenu, iako su se Rusija i Kina dogovorile na sastanku Šangajske organizacije za saradnju (SCO) da je potrebna koordinacija svih članova SCO-a u odnosu na Afghanistan pod vladavinom talibana, još nisu objavili nikakvu mapu puta ili detalje prijedloge za zajednički rad.
Od kada su se talibani vratili na vlast, Pakistan, Rusija i Kina bili su domaćini razgovora poznatih kao "trojka plus" proces o Afganistanu. Ova grupa takođe uključuje Sjedinjene Države.
Niko iz ove grupe nije zvanično priznao talibansku vladu u Kabulu. Ali, Pakistan, Rusija i Kina takođe su imale bilateralne sastanke sa talibanskim vođama.
Iran takođe nije zvanično priznao talibane. U oktobru, Teheran je bio domaćin sastanka sa Rusijom i zvaničnicima susjednih afganistanskih država kako bi se razgovaralo o geopolitici regiona i sigurnosnim pitanjima. Talibanska delegacija nije bila pozvana na ove razgovore.
U međuvremenu, početkom decembra tenzije zbog dijela iransko-afganistanske granice prerasle su u oružane sukobe talibana i iranske granične straže.
Iranski državni mediji kasnije su rekli da je nasilje bilo rezultat "pogrešnog razumjevanja" talibana.
Okrivljavanje Zapada
Dio diplomatskog iskoraka Irana prema talibanskom režimu bio je i da se za haos u Afganistanu i humanitarnu krizu okrivljuje dvodecenijsko prisustvo Amerike u zemlji.
Predsjednik Ibrahim Raisi je rekao da "Iran podržava napore da se obnovi stabilnost u Afganistanu kao susjednom bratskom narodu".
Ali Akbar Veljati, savjetnik iranskog vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hameneija opisao je talibansku vladavinu u Afganistanu kao "dio osovine otpora u čijem centru je Iran" zemlja koja traži "otpor, nezavisnost i slobodu".
Ali Džamši Čoksi, profesor za evroazijske i iranske studije na Univerzitetu u Indiani kaže da takva retorika pobija duboku zabrinutost koju mnogi u Teheranu imaju u vezi s talibanima.
Ismail Kani, zapovjednik snaga Quds, jedinica moćne Iranske revolucionarne garde (IRGC), upozorio je u septembru iranski parlament da se ne može dopustiti da se sektaška trvenja šire preko granice iz Afganistana.
Kani je proglasio da su sektaška rivalstva iz prošlosti pokazala da novi talibanski režim "nije prijatelj Irana".
"Revolucionarne vođe Irana povremeno su čak i javno pozdravljali pobjedu talibana – uglavnom zbog toga što povlačenje Sjedinjenih Država dozvoljala Iranu da slobodnije vlada regijom", kaže Čoksi. "Ipak, potencijal da Afghanistan postane globalni centar za obuku terorista lišava Iran prave satisfakcije".
"Opasnost retalibanizacije Afganistana može takođe prisiliti na veće oslanjanje na Rusiju i Kinu, što je situacija koja bi potkopala nezavisnost koju mnogi Iranci veoma cijene", dodaje Čoksi.
(*priredila: Asja Hafner)
Facebook Forum