Teritorije i Izraela i Palestine pojavljuju se na mapama Google Earth u niskoj rezoluciji satelitskih fotografija, iako su fotografije više rezolucije dostupne kod kompanija koje drže satelite. U Gazi se jedva na Google mapi mogu nazreti automobili. Zašto?
Ovo pitanje otvorili su istraživači koji koriste otvoreni kod (open-source) – javno dostupne informacije koje uključuju mapiranje podataka kako bi se locirali napadi i dokumentovala destrukcija u gorućem izraelsko-palestinskom konfliktu.
Važnost satelitskih snimaka
Za izvještavanje o konfliktima od elementarne važnosti postali su satelitski snimci dostupni na mapama Google Earth. Praćenje satelitskih snimaka Google Eartha nije važno samo novinarima već i drugim istraživanjima.
Na primjer, u praćenju stanja ljudskih prava kao što je bio slučaj sa selima Rohindži koje je uništavala mjanmarska vojska. Istraživači Human Rights Watcha 2017. godine udržili su se sa provajderima satelita Planet Labs kako bi pokazali destrukciju u selima Rohindži. Dokazi koje su našli pretražujući satelitske snimke potvrdili su tvrdnje Rohindži koje su bježale iz Mjanmara u susjedni Bangladeš i da su njihovi domovi bili vojni ciljevi. Slike su omogućile da mapiraju razmjere štete, prije i poslije, u više od 200 sela u tom području, upoređujući satelitske snimke u prihvatljivoj rezoluciji od 40 centimetara.
Satelitski snimci takođe su bili ključni za praćenje dešavanja u kineskoj provinciji Sinđijang kako bi se otkrila mreža centara za „preobučavanje“ i radnih logora za Ujgure. Informacije prikupljene preko satelitskih snimaka pomogle su da se otkriju lokacije zgrada a fotograije u visokoj rezoluciji otkrile su njihove razmjere i određene značajne detalje.
Praćenje požara i devastacije šuma takođe se prati putem satelitskih snimaka.
Zamućena slika Gaze
Međutim, u konfliktu između Izraela i Palestinaca istraživači koji traže potvrde navoda o uništavanjima i udarima projektila u Pojasu Gazi i Izraelu preko Google Eartha, najčešće korištene platforme za ovakvu vrstu slika, nailaze na mutne satelitske snimke niske rezolucije, piše BBC.
"Činjenica da nemamo satelitske snimke u visokoj rezoluciji iz Izraela i sa palestinskih teritorija unazađuje naše istraživanje", kaže Samir, istraživač otvorenog koda (open-source).
"Najnovija slika Google Earth je iz 2016. godine i izgleda poput smeća. Zumirao sam neko nasumičnih ruralnih područja Sirije i od tada ima više od 20 slika, u vrlo visokoj rezoluciji", napisao je na Twetteru Aric Toler, novinar Bellingcata.
Google, piše BBC, kaže da je njegov cilj da "redovno održava osvježavanje gusto naseljenih mjesta", ali to nije bio slučaj s Gazom.
Gaza je najveći grad u Pojasu Gaze, području Palestinske samouprave. Grad ima oko 410.000 stanovnika, a čitav Pojas Gaze oko 1,4 miliona, koji svi gravitiraju prema gradu Gazi.
Izrael između visoke i niske rezolucije
Od pojavljivanja satelitskih snimaka dostupnih u visokoj rezoluciji javila se i zabrinutost zbog detaljnih mapa koje mogu da kompromituju sigurnosne aspekte.
Kongres Sjedinjenih Američkih Država je 1997. godine donio Zakon o autorizaciji nacionalne odbrane, čiji je jedan dio naslovljen "Zabrana prikupljanja i objavljivanja detaljnih satelitskih slika u vezi s Izraelom", poznata kao Kyl-Bingamanov amandman (KBA) koji poziva saveznu agenciju – Nacionalna agencija za okeane i atmosferu (NOAA) - komercijalnu regulatornu kontrolu daljinskog nadzora "da reguliše širenje uvećanih slika Izraela", piše portal Space News.
"Amandman zabranjuje američkim kompanijama za satelitske snimke da prodaju slike koje su detaljnije ili preciznije od satelitskih snimaka Izraela dostupnih iz komercijalnih izvora", navodi se.
Iako je ovaj zakon primjenjljiv samo na SAD, s obzirom da je ova država dominirala komercijalnim tržištem satelitskih slika, njegov uticaj je bio globalan.
Zakon se odnosio samo na Izrael, ali takođe je primjenjivao restrikcije i nižu rezoluciju snimaka i na palestinske teritorije.
Rast komercijalnih kompanija za satelitske snimke izvan Sjedinjenih Država, koje nisu vezane saveznim zakonom i propisima, promijenio je tu procjenu. U julu 2020. došlo je do izmjena ovog amandmana i u SAD.
"Kao rezultat nedavnih promjena američkih propisa, slike Izraela i Gaze daju se u rezoluciji od 40 cm", rekao je saopštenju Maxar, svemirska tehnološka kompanija. Planet Labs potvrdio je za BBC da pruža slike u rezoluciji 50 cm.
Kada je skinuta zabrana za više rezolucije satelitskih snimaka 2020. Amnon Harari, šef svemirskog programa u izraelskom mnistarstvu odbrane rekao je za Reuters: "Mi bismo uvijek preferirali najnižu moguću rezoluciju snimaka. Uvijek je preferenca da snimci budu mutni, a ne precizni".
Zabrinutosti Izraela odnosila se na Hezbolah u Libanonu i Hamas u Gazi, militantne grupe koje bi komercijalne satelitske snimke mogle iskoristiti u planiranju raketiranja ključne civilne i vojne infrastrukture.
S druge strane, snimci u većoj rezoluciji mogli bi takođe da pomognu u praćenju proširivanja jevrejskih naselja na okupiranoj Zapadnoj obali koje protivnici vide kao ometanje nada uspostavljanja palestinske državnosti.
Zašto je Gaza i dalje mutna?
"S obzirom na važnost trenutnih događaja, ne vidim razlog zašto bi se komercijalne slike ovog područja trebale i dalje namjerno degradirati", napisao je na Twitteru je Nick Waters, istraživač otvorenog koda iz Bellingcata.
Google i Apple čije aplikacije za mapiranje prikazuju i satelitske snimke za BBC su rekli – Apple da radi na ažuriranju svojih mapa i da će uskoro biti dostupne u većoj rezoluciji.
Dok su iz Googlea da njegovi snimci dolaze od različitih dobavljača i da se razmatra "mogućnosti za osvježavanje satelitskih snimaka čim veće rezolucije postanu dostupne". Ali, dodali su da ih u ovom trenutku "ne planiraju dijeliti".
"Sam Google vjerovatno ne brine koje web stranice se mogu vidjeti, a odnosi s drugim entitetima pokreću ono što se uklanja", rekla je doktorka Amy Griffin, viša istraživačica geoprostorne nauke sa Univerziteta RMIT u Melbourneu za ABC News u članku o digitalnim mapama iz 2019.
"Te zahtjeve obično podnose različite vlade, jer imaju neke tipove objekata za koje ne žele nužno da su javno poznati - i nisu poduzeli korake da ih prikriju u krajoliku.”
"S brojem satelita, razumljivo je da je teško sakriti stvari u odnosu na ono što je nekada bilo."
Niska rezolucija ili cenzura?
Da bi se shvatilo šta ljude tjera da sakrivaju stvari na digitalnim mapama, treba napraviti korak unazad i pogledati kako je izgledalo pravljenje kartografije i mapiranje nekad.
U pred-digitalnj eri geodeti su pješice izvodili mjerenja i bilježiti gdje se stvari nalaze na određenim lokacijama, a zatim ih prosljeđivali crtačima mapa - obično dijelovima državne topografske službe.
Onda, kada je letenje avionima postao uobičajeno, topografske službe započele su praksu fotogrametrije, gdje su stereo slike tj. parovi slika malo odmaknuti jedni od drugih - upoređivani pomoću stereoskopa koji je potom davao informacije o kreiranju topografske karte.
Danas je ovaj proces u velikoj mjeri automatizovan jer tehnološki giganti poput Googlea i Applea koriste algoritme koji ugrađuju satelitske podatke i mjerenja iz različitih skupova podataka kako bi ažurirali mape - što znači da mogu, na neki način, uzurpirati državne topografske organizacije.
"Budući da ovi tehnološki giganti često imaju nekontrolisanu moć, mnogi ljudi imaju tendenciju da ih okrivljuju", rekao je profesor Anthony Stefanidis, direktor Centra za kriminalistička istraživanja i mrežne analize Univerziteta George Mason za ABC News.
"Ali, ako neko želi dobiti istinsku mjeru cenzure, treba uzeti u obzir činjenicu da je npr. turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan zabranio pristup Twitteru turskim državljanima, dok je Kina manje-više zabranila pristup Facebooku gotovo cijelu deceniju."
Facebook Forum