Francusko Ministarstvo kulture odlikovalo je publicistkinju Branku Bogavac Ordenom viteza umjetnosti. Isti su orden sa Balkana dobili još Predrag Matvejević i Danilo Kiš. Branka posljednje skoro četiri decenije živi na relaciji Paris-Budva, a u četvrtak uveče su se u njenu čast okupili prijatelji i poštovaoci iz Budve.
Tokom više od četiri decenije Branka Bogavac je bila spona Crne Gore sa kulturnom scenom Pariza i Evrope. Objavila je knjige intervjua „Razgovori u Parizu“, „Razgovori sa Dadom“, „Slikarstvo kao neracionalna sreća“, „Crna Gora u Parizu“... Intervjuisala je mnoge od najvažnijih umjetnika 20. vijeka, a sa nekima od njih je postala prijatelj kao što je to albanski pisac Ismail Kadarej, koji je devedesettih godina pobjegao iz zemlje i postao azilant u Francuskoj i to pod zaštitom policije.
Branka priča kako je došlo do intervjua:
„Srela sam ga u metrou, prišla mu i pozdravila. Kazala sam mu šta hoću. I onda izlazimo iz metroa i dogodi se da on ide u pravcu u kojem idem i ja i kada smo došli do moje kuće, to je taj balkanski sistem i sloboda i gostoprimstvo, jer sam mu ja tada rekla hoćete li da svratite kod mene. Neko bi rekao da smo mi prosti, da smo bliskiji, više intimni, više prijateljski. Moguće jer civilizacija skriva prava osjećanja. On je prihvatio. Kada sam ga ja poslije pitala kako se to usudio da uđe, jer u to vrijeme nijesmo imali diplomatske odnose Jugoslavije i Albanije, on je rekao da je na mom licu vidio da sam iskrena, a drugo, on je javio policiji koja ga čuva i koja mu je rekla da može da uđe u moju kuću. Tada sam saznala i da francuska policija zna za mene i šta ja radim. To je bilo devedesettih. Svi smo negdje ubilježeni.“
Što je čovjek veći to je jednostavniji, zajedničko je obilježje susreta Branke Bogavac sa Milanom Kunderom, Umbertom Ekom, Orhanom Pamukom. Zahvaljujući jednom Borhesovom predavanju, Bogavac je srela slavnog pisca i dobila intervju.
Pitamo je isto što j i ona pitala Borhesa – Koji je najveći problem koji život postavlja čovjeku?
„Svaki čovjek to treba da riješi sam. Ako čovjek nađe svoj put u životu on je najsrećniji, ali je teško naći put. Jedan od stotinu ljudi izgleda radi posao koji voli. Jednom je Dalaj Lama rekao ne treba dramatizovati, treba se pomiriti sa nekim stvarima. Pitali su ga između ostalog kako to da je stalno nasmijan, a 30 ili 40 godina je van zemlje, a on kaže da, ako postoji problem ja pokušavam da ga riješim, ako ne mogu da ga riješim ja onda nemam problem“, poručila je Branka Bogavac.
Tokom više od četiri decenije Branka Bogavac je bila spona Crne Gore sa kulturnom scenom Pariza i Evrope. Objavila je knjige intervjua „Razgovori u Parizu“, „Razgovori sa Dadom“, „Slikarstvo kao neracionalna sreća“, „Crna Gora u Parizu“... Intervjuisala je mnoge od najvažnijih umjetnika 20. vijeka, a sa nekima od njih je postala prijatelj kao što je to albanski pisac Ismail Kadarej, koji je devedesettih godina pobjegao iz zemlje i postao azilant u Francuskoj i to pod zaštitom policije.
Branka priča kako je došlo do intervjua:
„Srela sam ga u metrou, prišla mu i pozdravila. Kazala sam mu šta hoću. I onda izlazimo iz metroa i dogodi se da on ide u pravcu u kojem idem i ja i kada smo došli do moje kuće, to je taj balkanski sistem i sloboda i gostoprimstvo, jer sam mu ja tada rekla hoćete li da svratite kod mene. Neko bi rekao da smo mi prosti, da smo bliskiji, više intimni, više prijateljski. Moguće jer civilizacija skriva prava osjećanja. On je prihvatio. Kada sam ga ja poslije pitala kako se to usudio da uđe, jer u to vrijeme nijesmo imali diplomatske odnose Jugoslavije i Albanije, on je rekao da je na mom licu vidio da sam iskrena, a drugo, on je javio policiji koja ga čuva i koja mu je rekla da može da uđe u moju kuću. Tada sam saznala i da francuska policija zna za mene i šta ja radim. To je bilo devedesettih. Svi smo negdje ubilježeni.“
Što je čovjek veći to je jednostavniji, zajedničko je obilježje susreta Branke Bogavac sa Milanom Kunderom, Umbertom Ekom, Orhanom Pamukom. Zahvaljujući jednom Borhesovom predavanju, Bogavac je srela slavnog pisca i dobila intervju.
Pitamo je isto što j i ona pitala Borhesa – Koji je najveći problem koji život postavlja čovjeku?
„Svaki čovjek to treba da riješi sam. Ako čovjek nađe svoj put u životu on je najsrećniji, ali je teško naći put. Jedan od stotinu ljudi izgleda radi posao koji voli. Jednom je Dalaj Lama rekao ne treba dramatizovati, treba se pomiriti sa nekim stvarima. Pitali su ga između ostalog kako to da je stalno nasmijan, a 30 ili 40 godina je van zemlje, a on kaže da, ako postoji problem ja pokušavam da ga riješim, ako ne mogu da ga riješim ja onda nemam problem“, poručila je Branka Bogavac.
