Kako će se globalni sporazum primjenjivati u ekološkoj Crnoj Gori, koja ima nekoliko crnih ekoloških tačaka, poput TE Pljevlja, Željezare i KAP? Jesu li namjere Vade u Podgorici, o gradnji drugog blok TE i postavljanju energetskog kabla u skladu sa dogovorom iz Pariza? Kakvo je mišljenje ekologa - ko će u Crnoj Gori pobijediti - energetski lobi ili ekologija?
Da li će zvanična Crna Gora koja, prema ocjenama ekologa, nije poštovala nacionalne zakone iz oblasti životne sredine, poštovati ono što traži ovaj Međunarodni sporazum oz Pariza i koliko će to da košta?
Pored revizije petogodišnjih nacionalnih planova, na koje se ovim sporazumom Crna Gora obavezala, šta dogovor znači za male zemlje poput Crne Gore i šta je planovima projektovano?
"Crna Gora je u septembru ove godine dostavila Sekretarijatu Konvenciju o promjeni klime UN. U planu je nacionalni doprinos Crne Gore za smanjenje emisije gasova sa efektom staklene bašte, koji podrazumijeva da se do 2030. godine smanje emisije gasova sa efektom staklene bašte za 30 posto, u odnosu na baznu i referentnu 1990. U pitanju je prilično ambiciozno postavljen cilj, ali po našem mišljenju i realno ostvarljiv", kaže Ivana Vojinović, generalna direktorka Direktorata za životnu sredinu u Ministarstvu turizma i održivog razvoja.
Dok iz Ministarstva pričaju o ambicioznim planovima, ekolozi tvrde, sasvim suprotno. Sanja Orlandić iz Green Homa objašnjava da takav cilj suštinski znači da u Crnoj Gori smanjenja neće ni biti.
Zapravo, objašnjava ona, doći će do povećanja emisije štetnih gasova sa efektom staklene bašte u narednom periodu.
"Zabrinjava što je uzeta 1990. kao bazna godina. Po mišljenju većine ljudi, koji se bave ovom temom, ovaj cilj nije dovoljno ambiciozan, obzorom da je u to vrijeme industrija jako slabo radila. Ako se napravi poređenje u odnosu na 2012. godinu, smanjenja neće biti do 2030., već bi se emisije gasova a efektom staklene bašte povećale za devet posto", ističe Orlandić.
Sa ocjenom da zvanična Crna Gora ni nakon ovog sporazuma neće napraviti nikakve značajnije promjene, saglasan je i Aleksandar Perović iz NVO Ozon. On sumnja da će Crna Gora poštovati sporazum iz Pariza jer, kaže, do sada nije poštovala zakone koje je sama donijela iz oblasti životne sredine.
Najbolji primjer za to je alarmantno zagađenje vazduha u Pljevljima, gradu na sjeveru zemlje, u kome se nalazi jedina crnogorska TE. Prema njegovim riječima, stanovnici tog grada danima udišu enormno zagađen vazduh sa koncetracijom štetnih PM10 čestica, i do deset puta većom od zakonom dozvoljenog maksimuma.
Perović naglašava da ovakvo stanje traje godinama. Zbog toga je ekološki NVO sektora zatražio od Vlade da se u tom gradu proglasi vanredno stanje ali se, napominje Perović, Vlada u Podgorici oglušila o njihove pozive.
Nedavno su zatražili ostavke resornog ministra Branimira Gvozdenovića i direktora nadležne Agencije, Ervina Spahića. Civilni sektor je od tužilaštva zahtijevao da procesira sve odgovorne za ugrožavanje zdravlja ljudi u Pljevljima.
Evo kako je slikovito, ekološki aktivista NVO Breznica i stanovnik Pljevalja, opisao situaciju u gradu:
"Bili smo u prilici da na javnom servisu čujemo kako su Pljevljaci napokon prodisali. A u stvari su samo dobili priliku da nakon 15 dana ugledaju nebo. Prethodne noći zagađenje PM10 čestica je bilo preko sedam puta veće, a u trenutku saopštavanja ove senzacionalne vijesti, preko devet puta od granične vrijednosti. Stanje je i dalje zabrinjavajuće."
Aleksandar Perović sumnja da će Crna Gora poštovati istorijski sporazum iz Pariza, a njegove sumnje, kako objašnjava, potkrepljuju zvanični planovi Vlade u Podgorici o gradnji drugog bloka TE u Pljevljima.
"Postoji opravdana sumnja svih nas, koji se bavimo ekologijom, da će taj čuveni energetski lobi prevladati i da nećemo imati previše šanse da se, kao mali sistem i mala zemlja, odbranimo od svega toga. Da je tako, svjedoči i projekt nove TE i priča naše Vlade, koja Crnu Goru želi da predstavi kao zemlju koja će biti energetski izvoznik. To znači da ne idemo u korak sa pričom o međunarodnim konvencijama. Ni naši zakoni nama nisu obavezujući", kaže Perović, te dodaje:
"Zakon o zagađenju životne sredine je nalagao da se 1.1.2015. godine svi najveći industrijski zagađivači, gdje spadaju i TE, moraju da imaju integrisane dozvole. To se nije desilo. Zakonu je dat novi rok do 2020., što je dokaz da ovo, što mi pričamo i u što sumnjamo, je vrlo realno."
Međutim, iz resornog ministarstva stižu tvrdnje da gradnja drugog bloka TE nije suprotna pariškom sporazumu. Ivana Vojinović objašnjava da se tim sporazumom "ne promoviše zabrana uglja, već njegova redukcija i poštovanje visokih ekoloških standarda na postrojenjima koja ga koriste".
"Izgradnja ovog infrastrukturnog objekta će morati da uvažava sve stroge i visoke zahtjeve iz oblasti životne sredine. Neće biti u koliziji sa novim zahtjevima zbog klimatskih promjena koje se donose na nivou Evrope i na nivou svijeta", smatra Ivana Vojinović.
Vojinović napominje da Crna Gora raspolaže velikim potencijalom izvora obnovljive energije, prije svih vodnim, pa solarnim, ali i ogromnim količinama bio mase, koje je kao izvor, smatra Vojinović, potrebno mnogo ozbiljnije shvatiti.
Sanja Orlandić iz Grin Homa smatra da je možda jedno od najvećih dostignuća sporazuma iz Pariza novac koji će se obezbjeđivati za zemlje u razvoju, pošto su one do sada, kako kaže, imale izgovor da je novac to što nedostaje za gradnju postrojenja koja koriste obnovljive izvore energije.
"Više ne možemo govoriti o tome da nemamo sredstva koja bi se ulagala u obnovljive izvore energije ili energetsku efikasnost. Ono što se ovih dana, nakon konferencije, puno ističe, jeste to da je kraj ere uglja, da se sada očekuje rast upotrebe obnovljivih izvora energije", zaključuje Sanja Orlandić.
