Crna Gora je u ponedjeljak obilježila 19 godina od proglašenja ekološkom državom uz kritike NVO i građana na račun države što ne primjenjuje zakone iz te oblasti. Kritikovali su, međutim, i građane kojima, kako su ocijenili, fali ekološka svijest.
Dokle se stiglo u susjednim državama u preuzimanju i primjeni evropskih ekoloških propisa, od BiH gdje se ekologija izučava na univerzitetu i Hrvatske gdje su pregovori o poslednjim poglavljima pri kraju, pa do Slovenije koja je kao članica EU morala primijeniti set ekoloških propisa Natura 2000 koji je temelj zaštite životne sredine u evropskim zemljama?
"Trideset posto propisa Evropske unije koje će države koje žele da pristupe morati da poštuju, usaglase i primijene, odnosi se na zakone iz oblasti životne sredine", kaže Duška Dimović iz VVF Srbije i dodaje:
"Investicije bez mudrog planiranja i mudrog korišćenja su dobre onako kratkoročno ali dugoročno uništavaju naše resurse i planetu."
Kako evropski zakoni o zaštiti životne sredine i biodiverzitetu mijenjaju zemlje članice, pitali smo ornitologa iz Slovenije Boruta Rubirniča.
"Mogu slobodno da kažem da sam prije ulaska Slovenije u EU bio možda više euro skeptik. Međutim, sada mislim da ima jako puno pozitivnih stvari pogotovo što se tiče zaštite prirode", kaže on.
Među uslovima za prijem zemlje u Evropsku uniju je i Natura 2000, ekološka mreža koja čini osnovu zaštite životne sredine u Uniji.
"To je najjače oružje za zaštitu prirode, po mom mišljenju i mišljenju struke. Ako se primijeni na pravi način koji od nas očekuje EU onda je to jako pravno oružje koje nam, kao zaštitarima, omogućava prirode da iskoristimo svu pravnu podlogu da se zaštite najbitnija mjesta", kaže Rubirnič.
Od školjki do stočarstva
U Hrvatskoj, kojoj predstoji zatvaranje posljednjih pregovaračkih poglavlja za prijem u Evropsku uniju privodi se kraju definisanje mreže Natura 2000. Njene propise moraće da poštuju mnogi. Od urbanista do proizvođača.
"Mislim da to prvi osjećaju investitori, izrađivači prostornih planova i zapravo svi oni koji se bave nekim biznisom i u nekom segmentu su okruženi nekom prirodom pa se moraju raspitati i na koji način su oni odgovorni za taj dio. Bez obzira da li se bave uvozom zaštićenih vrsta, da li rade cipele i torbe ili možda razvijaju nekakve morske stvari, uzgajaju školjke, imaju tuno gojilišta, razmišljaju o nekakvom stočarstvu", Andrea Štef iz VVF Hrvatske.
Ekologija dobija svoje mjesto i na univerzitetima u regionu. Nataša Crnković studira ekologiju u Banja Luci. Za Brisel nikada ne putuje avionom već autobusom iz "zelenih" razloga.
"Trideset sati Beograda do Brisela...Mnogo ljudi mi kaže da sam još mlada i da će se to promijeniti. U stvari, pokušavam da dosta tih stvari u koje i sama vjerujem da ih stvarno primjenjujem u praksi od ishrane, načina kretanja, uopšte u ophođenju prema prirodi i to su neke stvari koje svako od nas, ličnim izborom može da promijeni", objašnjava ona.
Nataša ipak svoju budućnost planira u BiH.
"Imala sam već neke ponude za rad u nekim institucijama države mada, jednostavno sebe ne vidim u tome jer želim biti ta koja će mijenjati ovaj sistem, a to upravo u ovom sistemu koji trenutno vlada u BiH ne vidim da mogu da budem dio njih a da imam snage da ih mijenjam. Mislim da sa NVO sektorom imam mnogo više šansi da nešto promijenim. Putovala sam dosta, ali sebe ne vidim van BiH. Svjesna sam da Bosna ima dosta problema i želim da promijenim neke stvari", kaže Crnković.
Dokle se stiglo u susjednim državama u preuzimanju i primjeni evropskih ekoloških propisa, od BiH gdje se ekologija izučava na univerzitetu i Hrvatske gdje su pregovori o poslednjim poglavljima pri kraju, pa do Slovenije koja je kao članica EU morala primijeniti set ekoloških propisa Natura 2000 koji je temelj zaštite životne sredine u evropskim zemljama?
"Trideset posto propisa Evropske unije koje će države koje žele da pristupe morati da poštuju, usaglase i primijene, odnosi se na zakone iz oblasti životne sredine", kaže Duška Dimović iz VVF Srbije i dodaje:
"Investicije bez mudrog planiranja i mudrog korišćenja su dobre onako kratkoročno ali dugoročno uništavaju naše resurse i planetu."
Kako evropski zakoni o zaštiti životne sredine i biodiverzitetu mijenjaju zemlje članice, pitali smo ornitologa iz Slovenije Boruta Rubirniča.
30 posto propisa Evropske unije koje će države koje žele da pristupe morati da poštuju, usaglase i primijene, odnosi se na zakone iz oblasti životne sredine
"Mogu slobodno da kažem da sam prije ulaska Slovenije u EU bio možda više euro skeptik. Međutim, sada mislim da ima jako puno pozitivnih stvari pogotovo što se tiče zaštite prirode", kaže on.
Među uslovima za prijem zemlje u Evropsku uniju je i Natura 2000, ekološka mreža koja čini osnovu zaštite životne sredine u Uniji.
"To je najjače oružje za zaštitu prirode, po mom mišljenju i mišljenju struke. Ako se primijeni na pravi način koji od nas očekuje EU onda je to jako pravno oružje koje nam, kao zaštitarima, omogućava prirode da iskoristimo svu pravnu podlogu da se zaštite najbitnija mjesta", kaže Rubirnič.
Od školjki do stočarstva
U Hrvatskoj, kojoj predstoji zatvaranje posljednjih pregovaračkih poglavlja za prijem u Evropsku uniju privodi se kraju definisanje mreže Natura 2000. Njene propise moraće da poštuju mnogi. Od urbanista do proizvođača.
"Mislim da to prvi osjećaju investitori, izrađivači prostornih planova i zapravo svi oni koji se bave nekim biznisom i u nekom segmentu su okruženi nekom prirodom pa se moraju raspitati i na koji način su oni odgovorni za taj dio. Bez obzira da li se bave uvozom zaštićenih vrsta, da li rade cipele i torbe ili možda razvijaju nekakve morske stvari, uzgajaju školjke, imaju tuno gojilišta, razmišljaju o nekakvom stočarstvu", Andrea Štef iz VVF Hrvatske.
Ekologija dobija svoje mjesto i na univerzitetima u regionu. Nataša Crnković studira ekologiju u Banja Luci. Za Brisel nikada ne putuje avionom već autobusom iz "zelenih" razloga.
"Trideset sati Beograda do Brisela...Mnogo ljudi mi kaže da sam još mlada i da će se to promijeniti. U stvari, pokušavam da dosta tih stvari u koje i sama vjerujem da ih stvarno primjenjujem u praksi od ishrane, načina kretanja, uopšte u ophođenju prema prirodi i to su neke stvari koje svako od nas, ličnim izborom može da promijeni", objašnjava ona.
Nataša ipak svoju budućnost planira u BiH.
"Imala sam već neke ponude za rad u nekim institucijama države mada, jednostavno sebe ne vidim u tome jer želim biti ta koja će mijenjati ovaj sistem, a to upravo u ovom sistemu koji trenutno vlada u BiH ne vidim da mogu da budem dio njih a da imam snage da ih mijenjam. Mislim da sa NVO sektorom imam mnogo više šansi da nešto promijenim. Putovala sam dosta, ali sebe ne vidim van BiH. Svjesna sam da Bosna ima dosta problema i želim da promijenim neke stvari", kaže Crnković.
