Obrana Jovice Stanišića, bivšeg šefa Službe državne bezbjednosti (SDB) tvrdi da je "Stanišić dokazano bio ključni mirotvorac" tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji, u žalbenom pretresu koji je počeo 24. januara.
Predmet protiv Stanišića i Franka Simatovića, zapovjednika Jedinice za specijalne operacije SDB-a, vodi se pred Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove (MMKS), nasljednikom Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY).
Stanišić i Simatović su u ponovljenom procesu prvostepenom presudom osuđeni 30. juna 2021. na po 12 godina zatvora za zločine počinjene u Bosanskom Šamcu, opštini na sjeveru BiH. U prvom procesu, koji je poništen, bili su oslobođeni po svim tačkama optužnice.
"On je nagovorio Milana Babića (šefa u samoproglašene SAO Krajine u Hrvatskoj) da potpiše mirovni plan, uvjerio Radovana Karadžića (predsjednika samoproglašene Republike Srpske tokom rata) da prestane s bombardiranjem Sarajevskog aerodroma i imao značajno neslaganje sa Slobodanom Miloševićem u vezi Kosova", naveo je Stanišićev advokat Wayne Jordash.
Stav Tužiteljstva je da Stanišića i Simatovića treba osuditi na mnogo dužu zatvorsku kaznu.
''Formirali su elitnu paravojnu jedinicu koja je djelovala isključivo pod njihovom kontrolom u funkciji etničkog čišćenja. Tokom napada na Bosanski Šamac u maju 1992. i nakon toga te jedinice su počinile strašne zločine: ubistva, silovanja, protuzakonito zatvaranje, mučenja, progon, prisilne deportacije, pljačke. Na kraju su protjerali nesrpsko stanovništvo'', kazala je tužiteljica Laurel Baig.
Naglasila je da su Stanišić i Simatović bili zaduženi za formiranje centara za obuku širom Hrvatske i BiH te da Bosanski Šamac nije bio izolirani slučaj već su isti obrazac zločina primjenjivali mjesecima u Hrvatskoj i BiH''. Tužilaštvo tvrdi da je ljudstvo u tim jedinicama ''obučeno da vrši etničko čišćenje''.
Iznošenja riječi obrane i tužiteljstva planirane za 24. i 25. januar. Drugostepena presuda se očekuje u junu ove godine.
Obrana Stanišića: Nije ni znao niti zapovijedao
Obrana Stanišića je na početku navela da je on bio isprva optužen da je opremio, obučio i uputio jedinicu u Bosanski Šamac, te njom i zapovijedao, a da sad Tužiteljstvo tvrdi da je "bio statist sa strane koji je jedva sudjelovao u tome".
Obrana navodi da su ''najgori zločini počinjeni nekoliko mjeseci kasnije'', odnosno u periodu od 15 sedmica nakon što je više jedinica poslano u tu općinu.
"Pretresno vijeće je (u prvostepenoj presudi) zaključilo da Stanišić nije upravljao jedinicama za vrijeme same operacije, već da ih je samo prije toga obučio i opremio. Nije zaključeno da je on zapovijedao ni tim jedinicama niti bilo kime u toj općini", kazao je njegov branitelj Wayne Jordash.
Obrana navodi da je Tužiteljstvo nakon prvostepene presude, kao što je činilo i ranije u prvom postupku, "reorganiziralo svoje teze".
''Umjesto da ga terete za elemente pomaganja i podržavanja, oni optuženog odjedanput terete za udruženi zločinački pothvat (UZP). Prednost oslanjanja na UZP je da to osigurava elastičnost optužbe, ali je to na štetu optuženih. Navode da je on bio desna ruka Slobodana Miloševića. Tužiteljstvo dodatno tvrdi da je Stanišić znao, mogao i morao znati da će to dovesti do ubojstva, deportacije i druga kaznena djela'', kazao je njegov branitelj.
Naglasio je da tužiteljstvo "mora dokazati da optuženi posjeduje elemenat znanja, a ne da je morao ili mogao znati".
"Stanišić nije uopće bio blizu mjesta događaja. Nema dokaza da je komunicirao s počiniteljima", kazao je advokat Jordash, te naveo da Tužiteljstvo tereti Stanišića i za zločine u Sanskom Mostu (zapad BiH) i Doboju (sjever BiH), a da nije dokazalo koje su to jedinice počinile.
"Nije dokazalo da su to iste snage, jer one to i nisu bile", naglasio je Stanišićev branitelj.
Obrana kaže da sudski proces traje duže od 20 godina, te da je "uništio normalan život Stanišića", da se "njegov sin rodio kad je počeo proces, a da će sad diplomirati", te da Stanišić ni ne poznaje sina, jer ne može viđati obitelj, budući da se sa 72 godine nalazi u pritvoru.
Navode i da je ovo u suprotnosti s odlukom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda kojom je osnovan Haški sud.
Obrana Simatovića: Nije mogao biti komandant
Mihajlo Bakrač, branitelj Franka Simatovića koji je bio zapovjednik Jedinice za specijalne operacije SDB-a, kazao je da je Simatović u proljeće 1992. bio zamjenik načelnika SDB-a te da nije mogao obavljati neku drugu funkciju, pa tako ni zapovijedati jedinicama u Bosanskom Šamcu.
Obrana navodi da je on bio ''na najnižoj funkciji'' u vrijeme kad je počinjeno djelo za koje je osuđen, odnosno da je bio šef odsjeka SDB-a zadužen za Beograd.
''On ima višu ekonomsku školu i ni po obrazovanju ni po stručnosti niti po kvalifikacijama nije mogao biti komandant. Nije imao mogućnost samostalnog odlučivanja. Nije bio svjestan da će jedinica počiniti zločin. Jedini odnos je mogao imati isključivo u obavještajnom smislu razmjene podataka'', kazao je branitelj Franka Simatovića.
Dodao je da obrana Simatovića "prihvaća pravno shvaćanje" obrane Stanišića da je ''tačno da svijest o riziku nije saznanje o konkretnim zločinima'', odnosno da "Simatović nije mogao znati da će jedinice koje su obučavane kasnije počiniti zločin".
''Bosanski Šamac je bio među prvim općinama u kojima je izbio ratni sukob u BiH. U vrijeme kad se grupa obučavala u kampovima još nije buknuo rat ni na jednom mjestu u BiH'', kazao je Bakrač.
Obrana tvrdi da se Simatović ni nakon 1993., godinu nakon što je počinjen zločin za koji je prvostepeno osuđen, nije nalazio na visokom položaju.
"On je bio samo jedan od šest savjetnika načelnika resora u tom trenutku", kazao je njegov branitelj.
Obrana je navela da su ''svjedoci koji su stupovi osuđujuće presudene nepouzdani i kontradiktorni''.
Za svjedoka Stevana Todorovića, koji je bio visoki policijski funkcioner u Bosanskom Šamcu i osnovu sporazuma s tužiteljstvom osuđen na deset godina zatvora, Simatovićev advokat je kazao da je ''znao na koji će način udovoljiti Tužiteljstvu''.
Za drugog zaštićenog svjedoka RF-035 obrana tvrdi da je ''izuzetno kriminalna ličnost i jedan je od učesnika ubistava civila u Crkvini'', selu kod Bosanskog Šamca.
Pedesetak Hrvata i Muslimana zatvoreno je u aprilu 1992. u poljoprivredni objekat u Crkvini u kojem su tučeni, a najmanje 16 civila je ubijeno.
Tužiteljstvo: Bosanski Šamac obrazac za kasnije zločine
Iz Tužiteljstva kažu da je Pretresno vijeće u prvostepenoj presudi tačno ocijenilo da je Stanišić znao da operacija planirana za Bosanski Šamac nije tek ''neka vojna operacija'', već da je napad na Bosanski Šamac trebao doprinijeti ostvarenju udruženog zločinačkog plana koji je postojao sedam mjeseci ranije, najmanje od avgusta 1991. godine.
Navodi da su širom tog područja izvršeni su zločini etničkog čišćenja, a da je Stanišić kao načelnik SDB-a znao da doprinosi tim zločinima.
Tužiteljica Laurel Baig je napomenula da je u operacijama učestvovala JNA s paravojnim snagama te da je kampanja terora bila takva da nesrpsko stanovništvo nije imalo izbora nego da napusti svoje domove.
Navela je da Stanišić znao šta su radile jedinice JNA i paravojne formacije ne samo na tom području, te da su to znali i Slobodan Milošević i drugi visoki vojni i politički dužnosnici.
''Time što su organizirali obuku i upućivanje 50-ak ljudi u Bosanski Šamac koji su počinili zločin, oni su pružili pomoć zločinu, pomoć koja je imala znatnog efekta'', kazala je tužiteljica.
Ona je kazala da kriterij znanja u međunarodnom običajnom pravu ''ne zahtjeva potpunu sigurnost'' te da tužiteljstvo smatra da je ''znanje o vjerojatnosti da će biti počinjeni zločini dovoljno''.
''Nikad nije sigurno da će netko počiniti zločin. Očigledno je da znanje ovdje ne može podrazumijevati apsolutno znanje, budući da se to odnosi na budući zločin'', kazala je tužiteljica Baig pobijajući navode obrane.
Ona je dodala da je Pretresno vijeće (u prvostepenoj presudi) ispravno utvrdilo da su i ''Stanišić i Simatović imali konkretno znanje, ali da bi i svijest o vjerojatnoći bila dovoljna''.
Tužiteljstvo je podsjetilo da su se visoki srpski dužnosnici, uključujući Stanišića i Miloševića, okupili u Kuli 1997. godine. Stanišić je u svom govoru koji je snimljen, opisao doprinos te Jedinice za specijalne operacije riječju ''ogroman''.
''On je time potvrdio da je dio jedinice otišao u Srbiju gdje je reorganizirana i dodatno obučena. On se pohvalio da je osnovano 26 logora za obuku, da ih je osnovao SDB u Ležimiru (kod Sremske Mitrovice u Vojvodini) i Iloku (istok Hrvatske). Kazao je i da su zbog međunarodnih okolnosti morali djelovati u tajnosti'', kazala je haška tužiteljica. Dodala je da nije slučajno da su tu jedinicu zvali ''Frenkijevci''.
''On nije slučajno odabran da održi taj govor. On je, bez obzira na to što je bio zaposlen u civilnoj agenciji, često nosio vojnu uniformu. Činjenica je da je on obučavao tu jedinicu i poslao je u Bosanski Šamac. Danas tvrdi da je njegov govor netko drugi napisao i da je pun pretjerivanja'', kazala je tužiteljica.
Žalili se i Tužiteljstvo i obrana
Tužiteljstvo je zatražilo doživotnu kaznu zatvora, kao i da se Stanišić i Simatović osude i za udruženi zločinački pothvat, zločine u samoproglašenim SAO Krajini i SAO Istočnoj Slavoniji u Hrvatskoj, te gradovima Doboju i Sanskom Mostu u BiH, za što su prvostepenom presudom oslobođeni.
Obrana traži oslobađanje ili alternativno smanjenje kazni.
Graciela Gatti Santana, predsjednica Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (MMKS), predsjedavajuća je sudskog vijeća.
Ostali suci su Lee G. Muthoga, Aminatta Lois Runeni N’gum, Yusuf Aksar i Claudia Hoefer.
Osuđeni prvostepeno u junu 2021. nakon ponavljanja postupka
Stanišić i Simatović su nakon ponovljenog postupka prvostepeno osuđeni 30. juna 2021. na po 12 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja progona, ubojstva, deportacije i prisilnog premještanja muslimana i Hrvata iz Bosanskog Šamca u proljeće 1992. godine.
Utvrđeno je da je zločine u toj općini, na sjeveru Bosne i Hercegovine, počinila specijalna jedinica srpskih snaga "Crvene beretke".
Tijekom izricanja presude Stanišiću i Simatoviću, sud je opisao zločine koji su počinjeni na teritoriji te općine, nakon što su je srpske snage, uključujući i paravojne formacije, zauzele u aprilu 1992.
U prvostepenoj presudi u ponovljenom postupku se navodi kako nije dokazano da su Stanišić i Simatović bili sudionici u udruženom zločinačkom pothvatu (UZP) čiji je cilj bilo trajno i nasilno uklanjanje nesrpskog stanovništva s velikih dijelova teritorija Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
U prvostepenoj presudi se navodi kako je Pretresno vijeće utvrdilo da Tužiteljstvo nije dokazalo krivicu Stanišića i Simatovića za zločine u još pet općina u Bosni i Hercegovini, kao i u Hrvatskoj, odnosno Kninskoj Krajini i Istočnoj Slavoniji od 1991. do 1995. godine.
Stanišić i Simatović su, od izručenja Hagu 2003. godine, u više navrata u dugim vremenskim intervalima boravili na privremenoj slobodi u Srbiji.
U prvom postupku oslobođeni krivice
U prvom postupku Stanišić i Simatović su drugostepenom presudom 2013. godine oslobođeni krivice, ali je sud nakon toga 2015. godine naložio ponavljanje postupka.
Naime, iako je utvrđeno da su zločine iz optužnice počinile jedinice poput "Škorpiona", "Crvenih beretki", "Arkanovaca", "Martićeve milicije" i drugih, raspravni suci su oslobodili dvojicu bivših šefova srbijanske tajne policije.
Oslobođeni su i optužbi da su bili članovi udruženog zločinačkog pothvata s ciljem etničkog čišćenja velikih prostora Hrvatske te BiH.
Suci su zaključili kako pomoć koju su tim jedinicama dugotrajno pružali nije bila "konkretno usmjerena" na činjenje zločina, već na uspostavljanje i održavanje srpske vlasti u dijelovima Hrvatske te BiH u prvoj polovici devedesetih godina (1991. - 1995.).
Žalbeni suci su u presudi iz 2015. godine naveli kako je pojam "konkretne usmjerenosti" "izmišljotina u međunarodnom pravu".
Žalbeno vijeće je zato, prvi put u povijesti ovog suda, naložilo novo suđenje, za što su glasala četvorica od ukupno petorice sudaca.
Naloženo je da se u novom suđenju "primjene ispravni pravni standardi bez izmišljenog elementa konkretne usmjerenosti na činjenje kaznenog djela".
Do tada je nepostojećim elementom "konkretne usmjerenosti na činjenje kaznenog djela" nakon prvostupanjske osude od 27 godina prvo oslobođen general Vojske Jugoslavije Momčilo Perišić, kao glavni logističar srpskih snaga na ratištima u Hrvatskoj te BiH.
U ponovljenom postupku Stanišić i Simatović su prvostepeno 30. juna 2021. na po 12 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja progona, ubojstva, deportacije i prisilnog premještanja muslimana i Hrvata iz Bosanskog Šamca u proljeće 1992. godine.
Postupak protiv Stanišića i Simatovića bio je posljednji u kojem su suci Mehanizma utvrđivali odgovornost Srbije za ratne zločine u Hrvatskoj i BiH.
