Dobbs: I 17 godina poslije negiranje Srebrenice se nastavlja

Piše: Michael Dobbs (Foreign Policy)

Nedavno je obilježena sedamnaesta godišnjica od pada “zaštićene zone” Srebrenica Ujedinjenih naroda, što je dovelo do najtežeg zločina počinjenog u Evropi od Drugog Svjetskog rata. Kako je postao običaj na svaku godišnjicu, 520 novih kovčega koji sadrže posmrtne ostatke muškaraca i dječaka muslimana, koje su ubile snage bosanskih Srba vođenih komandantom Ratkom Mladićem, je doneseno u memorijalni centar izvan UN baze u Potočarima.

Postoji jednostavno i zastrašujuće objašnjenje zašto je bilo potrebno toliko vremena za identifikaciju mrtvih. U pokušaju da zataškaju zločin, Mladićevi ljudi su iskopali masovne grobnice u koje su ubacili posmrtne ostatke žrtava i rasuli njihove kosti po čitavoj sjeveroistočnoj Bosni. Bilo je potrebno uključiti međunarodne stručnjake, uključujući stotine istraživača, forenzičara i DNK stručnjaka, da bi se utvrdilo šta se zaista desilo. U nekm slučajevima, posmrtni ostaci su pronađeni na dvadeset različitih lokacija prije nego su vraćeni porodicama.


Bilo bi dobro kada bi se Bosanci, bez obzira na etničko porijeklo, mogli sjećati ove tragedije, odati počast žrtvama i nastaviti sa svojim životima, kako se desilo i u Njemačkoj nakon Drugog Svjetskog rata. Nažalost, uprkos velikoj količini dokaza koji potvrđuju da je oko 7.000 zatvorenika sistematski ubijeno, još uvijek postoji veliki broj ljudi koji negiraju činjenice o onome što se desilo u Srebrenici. Kako sam i ranije pisao, ovu industriju negiranja djelomično finansiraju vlasti bosanskih Srba na najvišem nivou, poznate pod nazivom Republika Srpska.

Prije samo nekoliko godina, u 2004. godini, vlada Republike Srpske se izvinila zbog “teških zločina” počinjenih u regionu Srebrenice i izdala je zvanično saopštenje u kojem je prihvatila činjenicu da su srpske snage ubile hiljade muslimanskih zatvorenika.

Međutim, trenutačni predsjednik bosanskih Srba Milorad Dodik je negirao ovo izvinjenje pod pritiskom javnog mnijenja. Iako lično nije imao ništa sa tim zločinom, ipak je postao saučesnikom u procesu zataškavanja.

Ako želite vidjeti djelić taktike koju koriste oni koji negiraju genocid dovoljno je da pogledate komentare na moj prethodni tekst. Stevan Karganović, vodeći čovjek grupe koja se naziva “Istorijski projekat Srebrenica”, tvrdi da je većina srebreničkih žrtava ubijena u legitimnim vojnim operacijama u sukobima sa bosanskim Srbima. Kako bi podržao svoje tvrdnje, on je iskoristio izrezane i nepovezane dijelove dokaznog materijala i pogrešno citirao svjedočenja pred Haškim tribunalom za ratne zločine.

Tako je, naprimjer, Karganović pomenuo svjedočenje generala bosanske armije Envera Hadžihasanovića prema kojem je, kako tvrdi, “2.628 vojnih službenika i vojnika 28. Divizije ubijeno u borbama koje su se desile nakon jula na prostoru između Srebrenice i Tuzle”. Kako je jedan čitalac naglasio, to predstavlja falsifikat generalovog svjedočenja. General Hadžihasanović je ustvari svjedočio da je 2.628 ljudi iz 28. Divizije ubijeno, ali nikada nije naveo koliko je njih ubijeno u borbama ili prilikom masovnih strijeljanja.

Ako se Karganoviću ne može vjerovati ni kada citira sudska svjedočenja, onda su svi njegovi stavovi upitni. Kada je njegovo citiranje svjedočenja dovedeno u pitanje, on je ostao pri tvrdnji “da je vrlo vjerovatno da je bilo žrtava na muslimanskoj strani” ali samo u borbama. To je sigurno tačno, ali ne opravdava namjerno pripisivanje izjave da je 2.628 članova 28. Divizije ubijeno u borbama pomenutom bošnjačkom generalu.

Drugi argument koji Karganović često koristi jeste da DNK dokazi prikupljeni sa ostataka muslimanskih žrtava ne mogu potvrditi uzrok smrti. To je istina ako gledate isključivo dokaze van konteksta istrage mjesta zločina. Da biste shvatili bitnost DNK dokaza u obzir morate uzeti sve ostalo, uključujući uzorke tla, izvještaje patologa i izjave svjedoka (ne samo preživjelih muslimana, već i njihovih krvnika).

Mjesto zločina Srebrenica je bilo kao jedna ogromna slagalica za čije je slaganje bilo potrebno više od jedne decenije intenzivne istrage. Karganovićeva tehnika jeste da iskoristi pojedinačne dijelove slagalice, neki kontradiktorni dokaz ili pogrešno citiranje izjave svjedoka, sve u pokušaju da ispriča jednu sasvim drugačiju priču. To je tehnika koja odgovara onima koji i dalje odlučno negiraju istinu, uključujući i njegove finansijere iz Republike Srpske, ali to ne bi trebalo da zavara nikoga drugog.