Luka Nenad Juranić iz Zagreba, spiker, menadžer u marketingu, muzičar, promotor, osnivač najveće top liste urbane glazbe u exYu regiji, vlasnik event management agencije, supokretač AYS inicijative, neformalna inicijativa građana pokrenute s ciljem zbrinjavanja velikog broja izbjeglica koje prolaze kroz Hrvatsku, ali se naša djelatnost proteže i na ostale zemlje tzv. balkanske rute.
Kako kaže, u prekrasnom braku s Lejlom koja je glavni "krivac" cijele AYS inicijative. Ova je inicijativa započela s radom krajem osmog mjeseca 2015, a danas raspolažu s prihvatnim centrom za donacije, nekoliko skladišta, opremom za rad na terenu kao i onim najvažnijim, desetinama volontera koji bespoštedno rade na cijelom procesu od donatora do izbjeglica.
Subota, 24.10.
Trenutno pokrivamo hrvatsko – slovensku granicu, nakon što smo tjednima bili u Slavoniji na granici sa Srbijom, u Tovarniku i Bapskoj. Od tamo smo se povukli nakon što je uspostavljena nova regulacija kojom se izbjeglice dočekuju autobusima na samoj granici tj. direktno prelaze iz autobusa u Srbiji u autobuse u Hrvatskoj.
Inače smo u Slavoniji imali odlične odnose s policijom koja je pomagala da zbrinemo tu nepreglednu kolonu napaćenih ljudi. Ondje smo uspostavili prisne kontakte sa internacionalnim timovima, pogotovo timom kuhara iz Švedske što se pokazalo ključnim za daljnju koordinaciju na cijeloj izbjegličkoj ruti, jer smo bili sposobni sagledati što se događa u drugim zemljama.
Naime, cijela situacija ne može se promatrati lokalno, jer izbjeglice ne prestaju postojati kad prođu granicu. Jako je važno znati iz kakve situacije dolaze te što će ih dočekati nakon što odu, jer tek tako možemo ispravno postupiti i pripremiti ih na ono što ih čeka. Naime, kad izađu iz Hrvatske u Ključu Brdovečkom dolaze u Rigonce u Sloveniji gdje čekaju cijelu noć na otvorenom i temperaturama oko nule. Ukoliko im niste dali prostirke na koje mogu leći, deke, vreće za spavanje, šatore, toplu odjeću i obuću, ostavljate ih na milost i nemilost hladnoći i umoru. Nama je s naše strane teško to adekvatno odraditi, jer se žuri s njihovim izlaskom iz zemlje pa sve moramo raditi u hodu, bez zadržavanja.
Iako nam je zabranjeno, tijekom noći prelazimo granicu i ulazimo u Sloveniju. Pomažemo iscrpljenima, osobama s invaliditetom, trudnicama, majkama koje nose djecu na putu od željezničke stanice pa sve do prihvatnog centra u Sloveniji, nekih dva kilometara.
Rigonce je pakao na Zemlji. Donosimo ljudima drva, pokrivamo ih. Sjećam se jako dobro majke, same s troje djece koja ne zna kako da ih ugrije, djevojčice od 13 godina koja je sama krenula na put, čovjeka koji leži na zemlji i povraća, mirisa spaljene plastike od boca koje pale kako bi se barem malo ugrijali. Vojska u punoj ratnoj spremi s dugim cijevima, oklopna vozila, helikopteri, policija s psima… Rigonce, pakao na Zemlji. Europa 21. stoljeća.
Nedjelja, 25.10.
Iako znamo koliko je važno da se izbjeglice utople prije dolaska u Rigonce, zabranjeno nam je dijeliti bilo kakvu robu, jer to usporava protok ljudi. Nije nam jasno zašto je važnije da iz zemlje izađu u roku 30 minuta nego da ih dobro pripremimo na ono što ih čeka, pogotovo kad znamo da će samo par stotina metara dalje čekati cijelu noć, odnosno barem šest sati, ali zabrana ostaje.
U isto vrijeme u Rigoncima je zabranjeno dijeljenje hrane, ali se smije dijeliti roba. Ne razumijemo zašto se malo zabranjuje jedno, malo drugo i tržimo otvoreni dijalog sa institucijama i državnim tijelima kako bismo im prenijeli naša iskustva i spoznaje. Naša je želja imati odličnu suradnju sa državnim institucijama jer smatramo kako je naša uloga pomoći svojim entuzijazmom i fleksibilnošću na početku, a kasnije država treba preuzeti brigu, jer mi kao volonteri ne možemo izdržati dugotrajne, nevjerojatne napore. Tako nije nikakvo čudo da se na terenu uopće ne spava danima, ali jednostavno ne možete otići. Uvijek imate još nešto za obaviti i tako u nedogled.
U isto vrijeme ljudi koji koordiniraju cijelu priču iz Zagreba obavljaju dnevno preko 400 telefonskih poziva te "vise" danonoćno na Fejsu, dok drugi crnče u skladištima i prenose tone i tone robe. Svi su izgubili private živote i riskiraju otkaze, bankrote, obiteljske razmirice, nerazumijevanje okoline.
Ponedjeljak, 26.10.
Situacija na terenu je ista. Rijeke ljudi prolaze, a mi im pomažemo koliko možemo. Preko tjedna je veći problem organizirati volontere jer ljudi rade. Zato uvodimo aplikativnu podršku gdje se ljudi sami prijavljuju do određene kvote. Ne želimo da vikendom na terenu imamo previše ljudi, a preko tjedna premalo. Za sada funkcionira, besprijekorno. Policija dolazi u provjeru naše efikasnosti na terenu. Zanima ih i dalje, da li usporavamo protok ljudi na izlasku iz zemlje.
Pokazna vježba je prošla izvrsno, te imamo dozvolu da i dalje radimo. Izbjeglice opskrbljujemo u hodu hranom i pićem, a potajice i robom, jer ne možemo gledati bosu djecu, odnosno u sandalicama za plažu, bez čarapa. Svakim danom zaprimamo sve više poziva ljudi iz cijelog svijeta koji su organizirali prikupljanje donacija i žele nam to poslati. Morat ćemo određeni broj ljudi posvetiti samo tom zadatku.
Utorak, 27.10.
Sretni smo uvijek kad država unaprijedi proces u smislu boljeg tretmana izbjeglica. Tako je danas krenuo prvi vlak direktno iz Tovarnika u Dobovu. Dakle, nema više "križnog puta" od Ključa Brdovečkog u Hrvatskoj, preko Rigonaca pa sve do Dobove. Preostaje nam još pričekati što će biti sa autobusima koji iskrcavaju ljude u Macelju i Miljani odnosno na drugim lokacijama duž hrvatsko - slovenske granice. Tamo se još uvijek igramo mačke i miša, jer ne znamo gdje će se izbjeglice točno dovesti i pustiti da prijeđu granicu. Naše ekipe, opremljene hranom, pićem i robom patroliraju duž puteva i zatim prate autobuse do mjesta iskrcavanja.
Novouspostavljenom regulacijom Hrvatska preuzima izbjeglice u Šidu u Srbiji, prevozi ih u kamp Opatovac iz kojeg dio ide autobusima do Tovarnika, a od tamo direktno u Dobovu u Sloveniji. Ipak, još uvijek jedan dio odlazi autobusima iz Opatovca na hrvatsko - slovensku granicu. Zbog nove regulacije, mnogu timovi su se "povukli" iz Slavonije i kreću s djelovanjem u Sloveniji, koja još ne kontrolira situaciju u potpunosti.
Svakodnevno nam se javljaju izbjeglice i zahvaljuju na svemu što smo učinili za njih, ali i daju jako korisne informacije o situaciji u zemljama gdje su stigli. Tako saznajemo da se dio izbjeglica vraća iz Finske u Švedsku, jer su u Finskoj naišli na netrpeljivost. Shvaćamo da, osim u slučajevima kad idu ciljano rodbini, uopće ne znaju gdje idu nego svi po inerciji govore: "Đrmani, Đrmani", misleći kako će tamo prestati kraj njihovim mukama. Radimo plan kako ih informirati o onome što ih čeka.
Srijeda, 28.10.
Anonimni volonter dostavlja nam snimku policijskog maltretiranja izbjeglica u kampu Dobova. Objavljujemo snimku kako bismo osvijestili javnost da nije sve kako izgleda na televiziji i pritisnuli odgovorne da prestanu sa takvim tretmanom. Policija reagira zabranom rada volontera u kampu. I sami se nalazimo pred dilemom. Da li je bolje šutiti i na taj način biti u mogućnosti pomoći izbjeglicama ili pokušati spriječiti ovakvo nehumano postupanje?
Ima li smisla šutiti i biti u mogućnosti zbrinjavati ljude nakon nehumanog tretmana. Zar nije bolje spriječiti nego šutiti i liječiti? Zbog snimke nas zovu sa Hrvatske televizije sa željom da u petak gostujemo u emisiji uživo.
Možda je bolje pitanje, ima li smisla šutiti i biti u mogućnosti zbrinjavati ljude nakon nehumanog tretmana. Zar nije bolje spriječiti nego šutiti i liječiti? Zbog snimke nas zovu sa Hrvatske televizije sa željom da u petak gostujemo u emisiji uživo. Počinjemo s pripremama za emisiju kako bismo bili maksimalno afirmativni i pozitivno utjecali na zajednički cilj, pomoći izbjeglicama da dostojanstveno stignu do prilike za bolji život.
Četvrtak, 29.10.
Započinjemo s organizacijom humanitarnog koncerta kao važnog izvora financiranja, ali i osvještavanja javnosti. Do sada smo već održali dva koncerta u Zagrebu i jedan u Mariboru, te dvije plesne predstave i jednu kazališnu. Ništa nam nije problem jer nas ima beskonačno, odnosno koliko treba. U našim redovima ima muzičara koji su odmah spremni reagirati i održati koncert. Koncert će se održati 12.11. u Zagrebu, a sve informacije mogu se pronaći na našim Facebook "Are You Syrious?" stranicama. Tamo se mogu pronaći i sve informacije o situaciji na terenu i kretanju izbjeglica duž cijele rute od Grčke do Njemačke, jer smo u potpunosti umreženi s volonterima na svim prihvatnim točkama.
Cijela stvar sa inicijativom je postala prilično ozbiljna te smo uspostavili organizaciju kojom upravljaju 24 osobe; koordinatori volontera, koordinatori skladišta, osobe za odnose s javnošću i volonteri koji upravljaju administrativnim pitanjima. Umreženi smo na cijeloj ruti. Na koordinaciji "Are You Syrious?" udruge donešena je odluka da otvaramo udrugu, jer moramo legalizirati prijem novčanih donacija. Uvjerenja smo kako je ova situacija dugotrajna i tako se organiziramo.
Petak, 30.10.
Danas gostujemo na televiziji. Tema: Problemi volontera na terenu. Naši zahtjevi:
1) Bolja suradnja s državom - Volonteri donose ljudsko lice i smiruju situaciju. Policija uvodi red. Jedno bez drugog ne može. Mi ne možemo uvoditi red, a policija ne može brinuti o tome ima li netko cipele. Tražimo dozvolu da nesmetano radimo, bez svakodnevnih zabrana i ograničenja.
Izbjeglice je prije napuštanja HR trebalo adekvatno opremiti zimskom odjećom i obućom, te svim potrebnim stvarima da mogu provesti noć na otvorenom jer je Ključ Brdovečki na hrvatskoj granici zadnje mjesto prije njihovog višesatnog boravka na otvorenom u Rigoncima u Sloveniji.
2) Sagledavanje situacije iz perspektive izbjeglica - odgovornost ne prestaje na granici pojedine zemlje. "Are You Syrious" je uspostavio kao i ostale inicijative volontera koje ne pripadaju niti jednoj formalnoj organizaciji suradnju s volonterima iz drugih zemalja, što uvelike olakšava sagledavanje situacije u kojoj su se izbjeglice našle i u kojoj će se naći. Neophodno je da to učini i država. Na primjer, izbjeglice je prije napuštanja HR trebalo adekvatno opremiti zimskom odjećom i obućom, te svim potrebnim stvarima da mogu provesti noć na otvorenom jer je Ključ Brdovečki na hrvatskoj granici zadnje mjesto prije njihovog višesatnog boravka na otvorenom u Rigoncima u Sloveniji.
3) Pravo na informaciju - Danas je informacija važna životna namirnica, pogotovo u situaciji kad se nalazite u nepoznatom, odvojeni od svojih najmilijih. Jako je važno da se uspostavi Free WiFi zona cijelom rutom. S obzirom da su nam svi hrvatski telekom operateri odgovorili kako je za postavljanje Hot Spot lokacije potrebna policijska dozvola iz sigurnosnih razloga, apeliramo da se to regulira te omogući izbjeglicama mogućnost komunikacije. Potrebno je čim više natpisa na arapskom, i prevoditelja.
4) Održivost ljudskih resursa volontera - Volonteri su na terenu potrebni na početku svake nove situacije jer su fleksibilni, umreženi, brzi, angažirani, te imaju povjerenje javnosti zbog direktne donacije i totalnog volontiranja. Volonteri, također, imaju i ograničenja (ne možemo na duge staze pa očekujemo da država preuzme nakon nekog vremena). Svjesni smo svojih prednosti i mana. Na terenu je potrebna velika količina volontera koji rade danonoćno bez spavanja na dijeljenju hrane, pića, obuće, deka. Također, među izbjeglicama nalazi se veliki broj male djece koja nisu u stanju prevaliti toliki put pa ih iscrpljeni roditelji moraju nositi, u čemu im je često potrebna pomoć. Također, u svakoj grupi, nalazi se i određeni broj osoba s invaliditetom, ozlijeđenih osoba, kao i vrlo male djece i žena u visokoj trudnoći koje nisu u stanju proći taj put bez asistencije i posebne skrbi.
Država bi trebala osigurati psihološku pomoć za volontere koji osvjetljavaju obraz naše domovine. Svjedoci smo svakodnevnih zahvala ljudi koji su stigli do željenih destinacija; kažu da će to njihov narod pamtiti dok su živa njihova djeca.
5) Psihološka pomoć - Volonteri na terenu svakodnevno svjedoće tisućama promrzlih, bosih, dehidriranih i dezorijentiranih ljudskih bića. Scene poput srčanog udara, slomljenih kostiju, ljudi koji leže i povraćaju, mala djeca koja buncaju od promrzlosti, ljudi koji su se razdvojili od svojih najmilijih, djevojčice od 13. godina koja putuje sama izazivaju veliki stres. Država bi trebala osigurati psihološku pomoć za volontere koji osvjetljavaju obraz naše domovine. Svjedoci smo svakodnevnih zahvala ljudi koji su stigli do željenih destinacija; kažu da će to njihov narod pamtiti dok su živa njihova djeca.
6) Otvorenije granice - naša inicijativa prikupila je desetine tona humanitarne pomoći koju sad ne smijemo prevesti preko granice u zemlje gdje je potrebna poput Srbije, Makedonije gdje je najpotrebnija, da se ljudi čim ranije adekvatno opreme na zimske uvjete. Svakodnenvo primamo apele iz tih zemalja za humanitarnom pomoći.
7) Informiranje javnosti - Jako je važno i da se medijima omogući nesmetano izvještavanje s terena, kako bi se građani informirali o stvarnoj situaciji na terenu te imali uvid u rad svih tijela i organizacija zaduženih za upravljanje ovom situacijom. Nepotpunim informiranjem, narušava se ugled državnih institucija i tijela jer sve veći broj ljudi svjedoči nepodudarnosti izvještaja i situacije na terenu, a građani su zakinuti za informaciju. Volonteri se zbog toga susreću s nerazumijevanjem u svojim sredinama.
