Prosječan učenik počinje koristiti internet između 7. i 10. godine, a mobilni telefon s polaskom u školu. Roditelji to najčešće definišu potrebom da kontrolišu svoju djecu, no mobili telefon za mnoge ostaje statusni simbol pa nerijetko se najskuplji aparati od preko 1.000 eura kupuju upravo djeci. Zato psiholozi upozoravaju na granicu koja dijeli sredstvo komunikacije od njegove zavisnosti.
Iako je broj mobilnih po stanovniku sa preko dva telefona pao na oko jedan i po Crna gora je i dalje u vrhu njihovih korisnika, makar u kruženju.
"Koliko nam je olakšao savremeni život, mobilni telefon nas je toliko učinio i zavisnim", kaže psihologinja iz budvanske osnovne škole Suzana Vučićević Đurišić.
Psihologinja potvrđuje da polaskom u školu većina učenika već koristi mobilni telefon, a to objašnjava potrebom roditeljske kontrole:
"Kada se roditelji predijele da kupe djeci mobini telefon to je otprilike uzrast kada se dijete upiše u osnovnu školu. Roditelj je nekako sigurniji kada može da kontroliše svoje dijete, da zna gdje se dijete nalazi i to se pokzalo dobrim kada su u pitanju ona djeca koja imaju vanškolske aktivnosti, kada idu na treninge."
Rekrodna ljubav Crnogoraca prema mobilnim telefonima ima, međutim, i drugu stranu. Riječ je o statusnom simbolu koji nije dovoljan za roditelje već treba da posluži i njihovim nasljednicima.
U jednoj od prodavnica mobilnih telefona potvrđuju nam da se najbrže prodaju oni najskuplji od hiljadu eura, nerijetko namijenjenih djeci:
Istraživanje Ministarstva obrazovanja pokazuje da je prosjek godina kada djeca počinju da koriste internet oko 8 godina, a u školama nam potvrđuju da isti prosjek važi za počinjanje korišćenja mobilnih telefona. To kažu i budvanski školarci:
Istraživanje Agencije za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost bilježi da je izrazito visok stepen korišćenja informaciono komunikacionih tehnologija među osnovcima, čak oko 90 posto što je pohvalno za generaciju koja će oblikovati novu stvarnost isprepletanu od virtualnog i realnog svijeta. No, psiholozi upozoravaju da ne treba zaboraviti na igru:
"Djeca preko mjere koriste mobine telefone a zaboravlja se ona dobra dječja igra, dobar način komunikacije, razgovora. Negdje djeca zapostavljaju igru koja je najvažniji dio razvojnih faza i ovog uzrasta", kaže psihologinja Suzana Vučićević Đurišić.
Iako je broj mobilnih po stanovniku sa preko dva telefona pao na oko jedan i po Crna gora je i dalje u vrhu njihovih korisnika, makar u kruženju.
"Koliko nam je olakšao savremeni život, mobilni telefon nas je toliko učinio i zavisnim", kaže psihologinja iz budvanske osnovne škole Suzana Vučićević Đurišić.
Psihologinja potvrđuje da polaskom u školu većina učenika već koristi mobilni telefon, a to objašnjava potrebom roditeljske kontrole:
"Kada se roditelji predijele da kupe djeci mobini telefon to je otprilike uzrast kada se dijete upiše u osnovnu školu. Roditelj je nekako sigurniji kada može da kontroliše svoje dijete, da zna gdje se dijete nalazi i to se pokzalo dobrim kada su u pitanju ona djeca koja imaju vanškolske aktivnosti, kada idu na treninge."
Rekrodna ljubav Crnogoraca prema mobilnim telefonima ima, međutim, i drugu stranu. Riječ je o statusnom simbolu koji nije dovoljan za roditelje već treba da posluži i njihovim nasljednicima.
U jednoj od prodavnica mobilnih telefona potvrđuju nam da se najbrže prodaju oni najskuplji od hiljadu eura, nerijetko namijenjenih djeci:
Istraživanje Ministarstva obrazovanja pokazuje da je prosjek godina kada djeca počinju da koriste internet oko 8 godina, a u školama nam potvrđuju da isti prosjek važi za počinjanje korišćenja mobilnih telefona. To kažu i budvanski školarci:
Istraživanje Agencije za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost bilježi da je izrazito visok stepen korišćenja informaciono komunikacionih tehnologija među osnovcima, čak oko 90 posto što je pohvalno za generaciju koja će oblikovati novu stvarnost isprepletanu od virtualnog i realnog svijeta. No, psiholozi upozoravaju da ne treba zaboraviti na igru:
"Djeca preko mjere koriste mobine telefone a zaboravlja se ona dobra dječja igra, dobar način komunikacije, razgovora. Negdje djeca zapostavljaju igru koja je najvažniji dio razvojnih faza i ovog uzrasta", kaže psihologinja Suzana Vučićević Đurišić.
