U BiH je prisutna međusobno isprepletena mreža medija sa jasnom političkom agendom koji kontinuirano jedni od drugih prenose iste dezinformacije, i u toj mreži je, što je pogotovo zabrinjavajuće, nekoliko javnih medija iz Srbije i Republike Srpske, zajedno sa mnoštvom tabloida, kaže u intervjuu za 'Zašto?' Tijana Cvjetićanin sa raskrinkavanje.ba, platforme za provjeravanje istinitosti medijskih informacija.
Zašto: Koliko je prisutan problem lažnih vijesti u BiH i šta je poduzeto po tom pitanju?
Cvjetićanin: Istraživanja javnog mnijenja ne znam da li je bilo, u to nisam upućena, ali mi na osnovu svoje fact-checking platforme vidimo da je problem izuzetno prisutan, jako veliki, i skoro nikako nije adresiran ni od koga. To jest, ne samo što nemamo mehanizme, nego nemamo čak ni neki razgovor o mehanizmima, šta bi tu sistematski i kako moglo da se radi, a treba imati na umu da su takvi procesi već uveliko u toku, naročito u Evropskoj uniji koja se, pogotovu u zadnjih tri-četiri godine, otkad je ta tema postala prominentna, vrlo intenzivno bavi njom, raspravama, kako to može da se uredi legislativa, kako da se povuče granica između slobode govora i zaustavljanja dezinformacija. To su sve vrlo kompleksni problemi o kojima mi manje-više ovdje ne razgovaramo.
A što se tiče veličine problema i istraživanja, mi upravo završavamo jedno istraživanje na osnovu svoje baze, to su sve dezinformacije koje smo mi ocenili u proteklih godinu dana i nalazimo dosta nekih pravilnosti koje pokazuju da se ne radi samo o 'fake news' sajtovima koji to rade zbog klikova i posećenosti, nego da možete numerički odrediti gde su granice tih propagandnih narativa koji se pojavljuju u bh. medijskom prostoru, prvenstveno online prostoru, kako su oni vezani za regionalne narative, kako su vezani za neke druge države. To se sve jako dobro vidi iz podataka koje mi imamo i koje ćemo uskoro detaljno i predstaviti.
Zašto: Možete li reći koji su to mediji, spominjali ste online medije, da li toga ima u štampanim, elektronskim medijima i koje su to teme?
Cvjetićanin: Mediji koje mi imamo u svojoj bazi su uglavnom tu zbog svog prisustva na internetu, vrlo malo imamo situacija kada smo ocenjivali članak koji se pojavio samo u štampi, a nije se pojavio na internetu. Budući da većina medija koji imaju druge tipove medija, kao što su televizije, radio stanice, štampa, većina njih objavljuje iste stvari u svim svojim outletima, to znači ako, jedan takav primer koji mi pada na pamet je Avaz u kome se pojavila nekakva vrlo banalna lažna vest u štampanom izdanju, nije se prijavila na internetu, pa nam je to prijavljeno od strane nekoga ko je to pročitao u novinama. Ali to je zaista redak slučaj.
Uglavnom sve što imate po televizijama i u štampi, imate i na internetu. Tako bih rekla da zbog toga što internet ostaje izvan rejona RAK-a (Regulatorna agencija za komunikacije BiH), da ćete onda imati dosta slučajeva u kojima su mediji mnogo opušteniji po pitanju objavljivanja dezinformacija na internetu, pa će im možda televizijski program biti više u skladu sa kodeksom za emitovanje, nego što će im sadržaj na internetu biti u skladu sa kodeksom Vijeća za štampu i online medije.
Zašto: Da li su Facebook i društvene mreže najveći generator lažnih vijesti i dezinformacija?
Cvjetićanin: Ne, društvene mreže nisu generator dezinformacija, društvene mreže su samo vrlo zgodan alat za njihovo širenje. Od strane kako ovih malicioznih aktera koji imaju neku jasnu agendu i plan i koji znaju kako da iskoriste kako bi distribuirali te svoje materijale, to je s jedne strane, sa druge strane, ljudi koji jako dobro znaju da ih koriste su vlasnici anonimnih portala koji ne služe doslovno ničemu drugom nego da njima donesu zaradu od klikova na te članke koje objavljuju. To je uloga društvenih mreža.
Retko se dešava da dezinformacije kreću sa privatnih profila i onda postaju globalne zbog toga što je to odjednom postalo viralno. Targetirane dezinformacije se na društvenim mrežama šire po određenim, unapred pripremljenim planovima, zato što je društvena mreža pogodna za takvo nešto. Tako da ne bih rekla da su one generatori, nego distributeri lažnih vesti i dezinformacija.
Zašto: Koje su to teme? Da li je to politika, neke „etničke“, nacionalne priče, ili nešto treće?
Cvjetićanin: Generalno, u našem uzorku imamo apsolutno sve moguće teme. Imamo od ovih koje se bave pseudonaukom i pseudomedicinom i zastrašuju ljude i plaše ih vakcinama i doktorima, pa do jasno profilisanih političkih narativa.
Međutim, u ovom istraživanju koje smo sad uradili, i koje upravo završavamo, bavili smo se isključivo političkim temama, jer nas je zanimalo upravo to koji je sadržaj tih političkih dezinformacija. Kad to pogledate, onda vidite da postoji jedan vrlo međusobno isprepletena, jedna mreža medija koja kontinuirano jedni od drugih prenose iste dezinformacije, i u toj mreži je, što je pogotovo zabrinjavajuće, nekoliko javnih medija iz Srbije i Republike Srpske, zajedno sa mnoštvom tabloida.
Međutim, tu je jako malo anonimnih medija koji su inače u čitavom uzorku najveći izvori dezinformacija, ali kada suzite to na političke teme oni nestaju. Tu ostaju zapravo oni koji su u toj mreži sa vrlo jasnom političkom agendom. Ako hoćemo o konkretnim temama da razgovaramo, možemo ih suziti, naprimjer, na značajne događaje koji su bili pokriveni dezinformacijama unutar te mreže, poput protesta u Banjaluci, izbora, imali smo jedno vreme vrlo jak narativ o tome kako postoji nekakvo naoružavanje paravojnih bošnjačkih formacija u BiH, to je vrlo intenzivno obrađivano bez ikakvih dokaza, ili bez ikakvog stvarnog novinarskog rada, od strane čitave te mreže u kojoj su tabloidi iz Srbije, RTRS, Srna, Sputnjik, Radio-televizija Srbije. Vrlo različite kategorije medija se tu pojavljuju i ono što ih spaja jeste da svi objavljuju iste dezinformacije.
Zašto: U Srbiji je predsjednik Vučić branio sebe i vlasti da oni to ne rade, iako često povezuju te privatne medije sa vlastima, da oni ustvari nastupaju u ime vlasti i brane vlasti. Da li je ista stvar u BiH?
Cvjetićanin: Taj demant Aleksandra Vučića mislim da apsolutno nije tačan. Kolege naše u Srbiji koje rade isti ovaj fact-checking posao, i tamo su tačno imale matematički pokazano u kojoj meri tabloidi u Srbiji rade u korist vlasti u Srbiji. Znači, dezinformacije koje se pojavljuju na stranicama, a pogotovo na naslovnicama tabloida, tipa mislim da je Informer bio u pitanju, koji su ispitivali, objavili su u toku samo jedne godine preko 500 i nešto, čini mi se, dezinformacija, koje su sve išle u korist vladajuće strukture u Srbiji. Tako da ta veza nije špekulacija, ta veza je na nekoliko primera već vrlo jasno pokazana.
Isto to se može reći za neke medije u BiH, pri čemu privatni mediji ovde toliko nisu, barem po našem nalazu, ti komercijalni mediji koji su stvarno mediji, nisu u toj meri politički instrumentalizovani kako se inače misli, koliko su to nažalost, javni mediji, konkretno u ovom slučaju Srna i RTRS, koji, na koji god način da pristupite tim podacima, i kako god da ih posmatrate, jednostavno iskaču na vrh te dezinformacijske mreže na svaki mogući način.
Zašto: Koji je to red veličine, govorimo o desetinama, stotinama slučajeva, ili...?
Cvjetićanin: Mi imamo u bazi preko 500 članaka koji su ocenjeni, imamo oko 400 i nešto medija koji su ocenjeni, znači to su mediji iz regiona, svi koji objavljuju na našem jeziku i imamo negde oko blizu 3.000 ocena koje su date tom svakom pojedinačnom komadu informacija. To znači da ako je u jednom članku objavljeno pet netačnih stvari, svaka ta netačna stvar će biti zasebno ocenjena u skladu sa tim šta je u njoj netačno.
Tako da, ne radi se samo o desetinama, nego se radi o stotinama, pa se radi čak i o hiljadama, zavisi na koji način to gledate. To je uzorak koji je prikupljen na osnovu naše baze za samo godinu dana rada, što znači da on nije u potpunosti reprezentativan i da je verovatno situacija i gora nego što to pokazuje naše istraživanje, jer je ono u relativno kratkom vremenskom periodu rađeno, tako da mislim da bi se ti brojevi, kada bi ponovili to istraživanje, pokazali zapravo mnogo većim i problematičnijim nego što ćemo videti iz ovog sada rada.
Zašto: Kakav je odgovor vlasti?
Cvjetićanin: Pa vidite, mi smo u sklopu istraživanja također proveli i niz intervjua sa ljudima koji rade u institucijama koje su na bilo koji način vezane za medije, regulaciju medija, u samim regulatornim telima, ljudi koji rade u medijima, itd. I svi će vam reći vrlo sličnu stvar, a to je da smatraju da je regulatorni okvir dobar, ali da njegova primena u praksi nije dobra.
To je nešto što bih rekla da dominira na svim intervjuima koje smo napravili, i pored toga, svi smatraju da napori koji se sad čine u Evropskoj uniji, i načini koji se pokušavaju da se nađu kako da se bori sa tim problemom su dobri, i da bi ih bilo dobro primeniti u BiH.
Međutim, kad uđete u to kako izgleda administrativna strukture BiH i kako izgledaju politički odnosi unutar BiH, onda glavno pitanje koje se postavlja je ko i kako bi to mogao u praksi da primeni. Znači, za to bi trebao da postoji vrlo jak konsenzus koji proizlazi iz ozbiljne namere institucija vlasti na svim nivoima i da se to onda može diskutovati i možda uobličiti na državnom nivou. Inače to samo po sebi ne bi imalo nikakvog smisla.
Ja nisam previše optimistična, pogotovo u ovom trenutku, da je takvo nešto u nekom skorijem vremenskom periodu moguće, realno izvodivo, moguće je, naravno, ali mislim da je to nešto što je vrlo nisko na listi prioriteta bilo koga ko obnaša vlast u ovoj državi, prvo zato što mislim da dosta ljudi ne prepoznaje značaj i veličinu problema, a drugo zato što naprosto, da budem vrlo direktna, to je nešto čime se služe ljudi koji su na vlasti.
Znači, zloupotreba medija i korištenje medija kao nekakvih propagandnih glasila je veoma evidentna, i iz ovoga što mi radimo mislim da je vrlo evidentna i većini ljudi koji žive u ovoj državi. Tako da, vi onda očekujete od nekoga ko upravo upravlja tim medijskim manipulacijama da sad usvoji legislativu koja će na bilo koji način to otežati. Ponovo, ne znam koliko je takvo nešto realno očekivati, barem u ovoj situaciji kakva je sad.
Zašto: Ko se sve bori protiv lažnih vijesti u BiH?
Cvjetićanin: Standardno, znate koja su tela zadužena za regulaciju i samoregulaciju, to su Vijeće za štampu, to je Regulatorna agencija za komunikacije, Udruženje BH Novinari, portali koji se bave analizom medijskog sadržaja kao što je Analiziraj.ba, mi radimo fact checking. Vrlo je to malo.
Kad pogledate koliko je zapravo taj sadržaj ogroman i koliko je frekventan, to je vrlo malo neke linije odbrane u odnosu na veličinu problema. Zapravo, Bosna je u vrlo specifičnoj situaciji zato što se barem po našim nalazima, ako ne ovako po common sense pristupu, nalazi nekako na udaru dezinformacijskih kampanja koje dolaze i iznutra, to su uglavnom ove, kada govorimo o političkoj sferi, međustranačke, i spolja, a to su ove koje dolaze prvensveno iz okolnih država i vezano za njihove veze sa našim političkim subjektima, a onda i ovih globalnih koje su također prisutne i na našem jeziku, a ne samo na teritoriji ne znam Evropske unije i Amerike.
Takva jedna koncentracija raznih dezinformacija bi bila nekako pozivana na malo veći, malo jači odgovor na sve to, koji mi, nažalost, trenutno nemamo. Recimo, konkretno u vezi sa fact-checking projektima, mislim da nije dovoljno imati samo Raskrinkavanje.ba, koje će se time baviti, jer je to naprosto jedna masa, to je more u kojem je svaka analiza koju objavite jedna kap. I bilo bi dobro da je više tih kapi, ako ništa drugo, kada se govori o odgovoru na te dezinformacije.
