Nakon privatizacije crnogorski nacionalni turistički brend Sveti Stefan živi novu realnost: zaključan za turiste, čeka ispunjenje četvorogodišnjih obećanja o renoviranju i povratku na staru slavu.
Ljeto 2010. je za Ministarstvo turizma bilo u znaku otvaranja Svetog Stefana.
"Ono što smo vidjeli jeste zaista impozantno", kazao je tada, sada već bivši, ministar Predrag Nenezić.
Mještani Svetog Stefana i opozicija u Budvi živjeli su u nekoj drugoj realnosti.
"Ta agonija traje još od potpisivanja ugovora. Po nama Sveti Stefan nije otvoren", kazao je jedan od mještana.
Pola vijeka od kada je staro ribarsko ostrvsko naselje pretvoreno u ekskluzivan hotel obilježeno je koncertom Andree Boćelija i sjećanjima na ono što je Svetac bio nekada.
Vladimir Mitrović bio je direktor hotela od 1969 do 1976.
"Ima li smo oko 55 posto individualaca, to je bilo jedinstveno u Jugoslaviji. Oni su dolazili ovdje, a kada su odlazili ostavljali su kaparu za dolazak naredne godine", ističe on.
I nijesu gosti samo bili iz Evrope. Sveti Stefan je bio odredište i svjetskih imena.
"Iz Amerike smo prosječno imali 120 grupa u sezoni. Ne sjećam se da je u posljednjih 20 godina bila i jedna. Imali smo čuvene i viđene goste iz tadašnjeg, svjetskog džet seta. Ja ne znam ko od tih velikih imena nije uspio da dođe na Sveti Stefan i da ga mi ugostimo", seća se Mitrović.
No, posljednja decenija 20. vijeka i privatizacija Svetog Stefana 2007. godine, kada ga je zakupio Aman risorts uveli su nekadašnji crnogorski brend u novu realnost.
Test gosti
Četvrtu godinu za redom hotel se renovira, a ministar Nenezić ljetos na njemu sreo sa nekoliko test gostiju. To su, kako nam je objašnjeno gosti koji ne plaćaju za svoj boravak.
Sveti Stefan, obnova, april 2010. "Sreli smo se sa prvim gostima koji borave u ovom hotelu i koji će na neki način testirati hotel. Važno je reći da imamo hotel "Vila Miločer" koja već godinu i po radi jako dobro i gdje smo informisani da je u posljednjih mjesec bilo četvoro gostiju sa Forbsove liste najbogatijih ljudi svijeta tako da je to ono što smo u stvari i željeli. Mislim da to i polako dobijamo", kaže Nenezić.
Time, međutim, nijesu zadovoljni mještani koji su u više navrata pozvali Nenezića na ostavku zbog još uvijek zatvorenog grad hotela.
"Najpoznatiji crnogorski brend je jednostavno uništen. Mi ćemo u budučnosti sigurno tražiti da neko snosi odgovornost za ovakvo djelo u turizmu koje je napravilo da hotel Sveti Stefan ne radi", kaže jedan od meštana.
Ali, Nenezić, sa druge strane, posjeća na već uložene milione.
"Ne treba zanemariti činjenicu da je ovdje do sada uloženo 46 miliona eura. Prvobitno je bilo planirano 20, međutim očigledno je da je zub vremena bio nagrizao grad hotel Sveti Stefan mnogo više nego što smo na početku procjenjivali i mi i zakupac tako da je taj iznos premašio onaj planirani. Biće potrebno i još nekoliko miliona više da se završi ovaj blok 25", kaže on.
Nenezić je izjavio i da je zakup Svetog Stefana redovno plaćan kao i da je danas više zaposlenih nego kada je hotel bio zakupljen.
"Svake godine redovno plaćaju milion i 600 hiljada eura zakupnine plus 150 do 200 hiljada jednom i drugom preduzeću. Zanimljivo je da sada već u hotelskom dijelu, restoranskom i u dijelu plaže radi 275 radnika . Kada je sve ovo preuzeto broj radnika bio je 222 . Od tog broja 204 radnika iz Crne Gore i 35 iz samog Svetog Stefana, što me posebno raduje", naglašava Nenezić.
Ipak, puno će vremena trebati da se ugašeni brend Svetog Stefana vrati na turističko tržište u nekadašnjem sjaju.
Vladimir Mitrović se priseća da je pre tri decenije šef kuhinje na Svetom Stefanu imao je veću platu nego što je imao on kao generalni direktor.
"To je bila moja želja da vrijednost kuvara na Svecu koji je spremao sva moguća jela i bio u stanju da, kada su nam najavili dolazak engleske kraljice za tri sata pripremi kraljevski ručak. Drugo, ovo što je bila privilegaija raditi na Svetom Stefanu bila je jer se od napojnica živjelo. Svakoga dana dolazila je grupa iz Amerike od kojih je svaki sa soborm vukao nekoliko kofera oni su na svaki kofer davakli napojnicu od jednog dolara . Zamislite šta je to bilo tada. Najskuplji doručak koji je na Svetom Stefanu napravljen bio je za 4 gosta iz Švajcarske koji su poručili kilogram kavijara za doručak. To je koštalo 500 dolara i naravno oni nijesu pojeli ni trećinu kavijara ali su dali veliku napojnicu koji im je servirao doručak", ističe Mitrović.
Ljeto 2010. je za Ministarstvo turizma bilo u znaku otvaranja Svetog Stefana.
"Ono što smo vidjeli jeste zaista impozantno", kazao je tada, sada već bivši, ministar Predrag Nenezić.
Mještani Svetog Stefana i opozicija u Budvi živjeli su u nekoj drugoj realnosti.
"Ta agonija traje još od potpisivanja ugovora. Po nama Sveti Stefan nije otvoren", kazao je jedan od mještana.
Pola vijeka od kada je staro ribarsko ostrvsko naselje pretvoreno u ekskluzivan hotel obilježeno je koncertom Andree Boćelija i sjećanjima na ono što je Svetac bio nekada.
Vladimir Mitrović bio je direktor hotela od 1969 do 1976.
"Ima li smo oko 55 posto individualaca, to je bilo jedinstveno u Jugoslaviji. Oni su dolazili ovdje, a kada su odlazili ostavljali su kaparu za dolazak naredne godine", ističe on.
I nijesu gosti samo bili iz Evrope. Sveti Stefan je bio odredište i svjetskih imena.
"Iz Amerike smo prosječno imali 120 grupa u sezoni. Ne sjećam se da je u posljednjih 20 godina bila i jedna. Imali smo čuvene i viđene goste iz tadašnjeg, svjetskog džet seta. Ja ne znam ko od tih velikih imena nije uspio da dođe na Sveti Stefan i da ga mi ugostimo", seća se Mitrović.
No, posljednja decenija 20. vijeka i privatizacija Svetog Stefana 2007. godine, kada ga je zakupio Aman risorts uveli su nekadašnji crnogorski brend u novu realnost.
Test gosti
Četvrtu godinu za redom hotel se renovira, a ministar Nenezić ljetos na njemu sreo sa nekoliko test gostiju. To su, kako nam je objašnjeno gosti koji ne plaćaju za svoj boravak.
Time, međutim, nijesu zadovoljni mještani koji su u više navrata pozvali Nenezića na ostavku zbog još uvijek zatvorenog grad hotela.
"Najpoznatiji crnogorski brend je jednostavno uništen. Mi ćemo u budučnosti sigurno tražiti da neko snosi odgovornost za ovakvo djelo u turizmu koje je napravilo da hotel Sveti Stefan ne radi", kaže jedan od meštana.
Ali, Nenezić, sa druge strane, posjeća na već uložene milione.
"Ne treba zanemariti činjenicu da je ovdje do sada uloženo 46 miliona eura. Prvobitno je bilo planirano 20, međutim očigledno je da je zub vremena bio nagrizao grad hotel Sveti Stefan mnogo više nego što smo na početku procjenjivali i mi i zakupac tako da je taj iznos premašio onaj planirani. Biće potrebno i još nekoliko miliona više da se završi ovaj blok 25", kaže on.
Nenezić je izjavio i da je zakup Svetog Stefana redovno plaćan kao i da je danas više zaposlenih nego kada je hotel bio zakupljen.
Puno vremena će trebati da se ugašeni brend Svetog Stefana vrati na turističko tržište u nekadašnjem sjaju.
"Svake godine redovno plaćaju milion i 600 hiljada eura zakupnine plus 150 do 200 hiljada jednom i drugom preduzeću. Zanimljivo je da sada već u hotelskom dijelu, restoranskom i u dijelu plaže radi 275 radnika . Kada je sve ovo preuzeto broj radnika bio je 222 . Od tog broja 204 radnika iz Crne Gore i 35 iz samog Svetog Stefana, što me posebno raduje", naglašava Nenezić.
Ipak, puno će vremena trebati da se ugašeni brend Svetog Stefana vrati na turističko tržište u nekadašnjem sjaju.
Vladimir Mitrović se priseća da je pre tri decenije šef kuhinje na Svetom Stefanu imao je veću platu nego što je imao on kao generalni direktor.
"To je bila moja želja da vrijednost kuvara na Svecu koji je spremao sva moguća jela i bio u stanju da, kada su nam najavili dolazak engleske kraljice za tri sata pripremi kraljevski ručak. Drugo, ovo što je bila privilegaija raditi na Svetom Stefanu bila je jer se od napojnica živjelo. Svakoga dana dolazila je grupa iz Amerike od kojih je svaki sa soborm vukao nekoliko kofera oni su na svaki kofer davakli napojnicu od jednog dolara . Zamislite šta je to bilo tada. Najskuplji doručak koji je na Svetom Stefanu napravljen bio je za 4 gosta iz Švajcarske koji su poručili kilogram kavijara za doručak. To je koštalo 500 dolara i naravno oni nijesu pojeli ni trećinu kavijara ali su dali veliku napojnicu koji im je servirao doručak", ističe Mitrović.
