Lobiranje je svaki pokušaj pojedinca ili grupe da utiče na odluke izvršne i zakonodavne vlasti, odnosno, Vlade i Skupštine.
Crna Gora je na putu da, usvajanjem vladinog prijedloga zakona o lobiranju prvi put formalno ustanovi ovaj institut i njegove mehanizme.
Iz Ministarstva finansija je poručeno da ovaj budući akt pripada grupi antikoruptivnih zakona kojim se precizira način na koji će se lobiranje organizovati i vršiti u našem sistemu.
Pomoćnik ministra finansija Bojana Bošković, za RSE govori o instrumentima koji se uvode ovim zakonom, a koji bi trebalo da spriječe korupciju u nastojanjima da se utiče na donosioce odluka.
"Svaki lobista, bilo da je registrovan kao pojedinac ili kao pravno lice moraće da se registruje u registru koji će voditi Uprava za antikorupcijsku inicijativu. On će da dobije određeno rješenje kojim će dokazivati da se registrovao. Moraće da dostavi određene podatke i da se ponaša u skladu sa etičkim kodeksom koji će da se donese i moraće na kraju svake godine
da dostavi izvještaj Upravi za antikorupcijsku inicijativu o djelatnosti lobiranja koju je vodio u protekloj godini. Ti registri koji se vode u Upravi za antikorupcijsku inicijativu su javni i na taj način će ova oblast da bude u značajnoj mjeri transparentnija u poređenju sa nepostojanjem zakonskog regulisanja oblasti lobiranja", kaže on.
Američki autori stručne literature kažu da je stari način lobiranj, podrazumijevao posvećivanje pažnje najuticajnijim senatorima i kongresmenima, priređivanje koktela i prijema u njihovu čast ili redovne telefonske kontakte uoči nekog važnog glasanja, odnosno, da se danas, za prodor u centre moći, moraju potrošiti neuporedivo veći novčani iznosi, znanje i istraživačke tehnike, pa se taj posao prepušta specijalizovanim lobističkim agencijama koje nastoje da na određene teme izazovu i reakcije običnih građana, da bi i oni izvršili dodatni pritisak na odgovorne.
Sociolog politike Srđan Vukadinović, koji lobiranje smatra poželjnom djelatnošću, pravi paralelu sa američkim kongresom i balkanskkim iskustvima sa tamošnjim akterima ovog procesa.
Srđan Vukadinović
"Mi vidimo dobro da za pojedine interese sa Balkana, sa južnoslovenskog podneblja lobiraju pojedinci u američkom kongresu. Ne lobiraju ni Demokratska ni Republikanska stranka, još manje neki ljudi koji su na značajanim pozicijama. To su neki pojedinci koji su u američki kongres ušli kao unaprijed i ranije prepoznati stručnjaci, biznismeni, univerzitetski profesori , naučnici i oni na taj način sigurno da mogu ostvariti određene interese. Lobiranjem se na veoma transparentan način fokusira pažnja na odredjenu djelatnost, grupu ili instituciju, pa je tako omogućen uvid u sve u vezi lobiste i naručioca lobiranja", kaže profesor Vukadinović, koji pak smatra da je Crna Gora još uvijek nezrela, te da budući zakon o lobiranju neće proizvesti nikakve efekte.
Nedostatak autonomnosti poslanika
"Kada je u pitanju Crna gora mislim da se prije svega mora ostvariti jedan demokratski iskorak u smislu da pojedinci nijesu toliko zavisni od partija jer to je pored ostalog jedan od tih iskoraka koji se u demokratizaciji ambijenta u Crnoj Gori mora napraviti. Demokratizacija nije to što će više partija učestvovati na izborima. To je prije svega promjena koja mora da nastupi u strukturi svijesti pojedinaca u Crnoj Gori jer ona je jedan ambijent koji je dosta sklon podaništvu i onda naravno kada periferni ljudi, bez prepoznatljive stručne i profesionalne karijere uđu u politiku na taj način što su samo disciplinovani partijski vojnici i ništa više, onda nije ni moguće očekivati da se oni ponašaju na jedan način koji će razvijati društveni ambijent, koji će razvijati i integrisati političku strukturu", kaže on.
"Osnovni nedostatak naše političke scene je odsustvo minimuma autonomnosti članova parlamenta pri odlučivanju, odnosno, vojnički poslušno ispunjavanje direktiva partije pri glasanju", kaže direktor monitoring programa Vuk Maraš, koji smatra da se usvajanjem zakona o lobiranju neće dobiti apsolutno ništa sve dok se nezavisnost poslanika drastično ne uveća.
"Ljudi koji sjede u parlamentu ispred političkih partija u ovoj zemlji su daleko od nezavisnih i iz tog razloga ja zaista vjerujem da se većina odluka donosi mimo parlamenta a ne u samoj Skupštini Crne Gore. U tom smislu realno gledano smatram da malo ko može imati neki interes da lobira direktno poslanike da utiču na neku odluku i to kako će ona izgledati ili ne i da je sa druge strane to mnogo efikasnije završiti u vrhu vladajućih partija nego sa njihovim predstavnicima u parlamentu", smatra on.
Maraš je odgovorio i na pitanje - da li će za uspješnost lobista biti značajnija njegova stručnost i kvalitet argumentacije i prethodno obavljenih istraživanja ili povezanost i bliskost sa pojedincima na najvišem nivou vlasti?
"Prije mislim da će zavisiti od ličnih veza i dobrih odnosa sa ljudima koji donose odluke nego sama argumentacija. Jer u nekoliko slučajeva do sada smo imali situaciju da se u parlamentu iznose veoma dobri argument zašto neki zakon ne treba usvojiti u predloženom obliku ili zašto neke norme treba izmijeniti ali se to jednostavno nije desilo. To se nije desilo jer je u Crnoj Gori na žalost i dalje je jača partijska disciplina od onoga kako bi ljudi trebalo samostalno da misle. Zbog toga mislim da svi oni ljudi koji faktički utiču na donošenje odluke u našoj državi a neki ih smatraju čak i vaninstitucionalnim krugom, sa ili bez Zakona o lobiranju će donositi iste odluke", odgovorio je Maraš.
Crna Gora je na putu da, usvajanjem vladinog prijedloga zakona o lobiranju prvi put formalno ustanovi ovaj institut i njegove mehanizme.
Iz Ministarstva finansija je poručeno da ovaj budući akt pripada grupi antikoruptivnih zakona kojim se precizira način na koji će se lobiranje organizovati i vršiti u našem sistemu.
Pomoćnik ministra finansija Bojana Bošković, za RSE govori o instrumentima koji se uvode ovim zakonom, a koji bi trebalo da spriječe korupciju u nastojanjima da se utiče na donosioce odluka.
"Svaki lobista, bilo da je registrovan kao pojedinac ili kao pravno lice moraće da se registruje u registru koji će voditi Uprava za antikorupcijsku inicijativu. On će da dobije određeno rješenje kojim će dokazivati da se registrovao. Moraće da dostavi određene podatke i da se ponaša u skladu sa etičkim kodeksom koji će da se donese i moraće na kraju svake godine
da dostavi izvještaj Upravi za antikorupcijsku inicijativu o djelatnosti lobiranja koju je vodio u protekloj godini. Ti registri koji se vode u Upravi za antikorupcijsku inicijativu su javni i na taj način će ova oblast da bude u značajnoj mjeri transparentnija u poređenju sa nepostojanjem zakonskog regulisanja oblasti lobiranja", kaže on.
Američki autori stručne literature kažu da je stari način lobiranj, podrazumijevao posvećivanje pažnje najuticajnijim senatorima i kongresmenima, priređivanje koktela i prijema u njihovu čast ili redovne telefonske kontakte uoči nekog važnog glasanja, odnosno, da se danas, za prodor u centre moći, moraju potrošiti neuporedivo veći novčani iznosi, znanje i istraživačke tehnike, pa se taj posao prepušta specijalizovanim lobističkim agencijama koje nastoje da na određene teme izazovu i reakcije običnih građana, da bi i oni izvršili dodatni pritisak na odgovorne.
Sociolog politike Srđan Vukadinović, koji lobiranje smatra poželjnom djelatnošću, pravi paralelu sa američkim kongresom i balkanskkim iskustvima sa tamošnjim akterima ovog procesa.
Nedostatak autonomnosti poslanika
"Kada je u pitanju Crna gora mislim da se prije svega mora ostvariti jedan demokratski iskorak u smislu da pojedinci nijesu toliko zavisni od partija jer to je pored ostalog jedan od tih iskoraka koji se u demokratizaciji ambijenta u Crnoj Gori mora napraviti. Demokratizacija nije to što će više partija učestvovati na izborima. To je prije svega promjena koja mora da nastupi u strukturi svijesti pojedinaca u Crnoj Gori jer ona je jedan ambijent koji je dosta sklon podaništvu i onda naravno kada periferni ljudi, bez prepoznatljive stručne i profesionalne karijere uđu u politiku na taj način što su samo disciplinovani partijski vojnici i ništa više, onda nije ni moguće očekivati da se oni ponašaju na jedan način koji će razvijati društveni ambijent, koji će razvijati i integrisati političku strukturu", kaže on.
Vuk Maraš ocjenjuje kako je pitanje da li će iko imati koristi lobirati kod poslanika koji su samo partijski poslušnici.
"Osnovni nedostatak naše političke scene je odsustvo minimuma autonomnosti članova parlamenta pri odlučivanju, odnosno, vojnički poslušno ispunjavanje direktiva partije pri glasanju", kaže direktor monitoring programa Vuk Maraš, koji smatra da se usvajanjem zakona o lobiranju neće dobiti apsolutno ništa sve dok se nezavisnost poslanika drastično ne uveća.
"Ljudi koji sjede u parlamentu ispred političkih partija u ovoj zemlji su daleko od nezavisnih i iz tog razloga ja zaista vjerujem da se većina odluka donosi mimo parlamenta a ne u samoj Skupštini Crne Gore. U tom smislu realno gledano smatram da malo ko može imati neki interes da lobira direktno poslanike da utiču na neku odluku i to kako će ona izgledati ili ne i da je sa druge strane to mnogo efikasnije završiti u vrhu vladajućih partija nego sa njihovim predstavnicima u parlamentu", smatra on.
Maraš je odgovorio i na pitanje - da li će za uspješnost lobista biti značajnija njegova stručnost i kvalitet argumentacije i prethodno obavljenih istraživanja ili povezanost i bliskost sa pojedincima na najvišem nivou vlasti?
"Prije mislim da će zavisiti od ličnih veza i dobrih odnosa sa ljudima koji donose odluke nego sama argumentacija. Jer u nekoliko slučajeva do sada smo imali situaciju da se u parlamentu iznose veoma dobri argument zašto neki zakon ne treba usvojiti u predloženom obliku ili zašto neke norme treba izmijeniti ali se to jednostavno nije desilo. To se nije desilo jer je u Crnoj Gori na žalost i dalje je jača partijska disciplina od onoga kako bi ljudi trebalo samostalno da misle. Zbog toga mislim da svi oni ljudi koji faktički utiču na donošenje odluke u našoj državi a neki ih smatraju čak i vaninstitucionalnim krugom, sa ili bez Zakona o lobiranju će donositi iste odluke", odgovorio je Maraš.
