Tačno je 20 godina od kada je Crna Gora pompezno proglašena prvom ekološkom državom u svijetu i to neposredno uoči ratnog pohoda na Dubrovnik u kome je njena vlast zdušno gurnula. Sve, prema mišljenju predstavnika ekoloških organizacija, ukazuje da je više bilo riječ o marketinškom triku političke elite nego o stvarnoj namjeri da Crna Gora postane zelena oaza u kojoj bi, kako zvuči jedna od brojnih parola, “sve bilo čisto".
Mi, poslanici Skupštine Republike Crne Gore, svjesni smo da je, zbog ugrožavanja prirode, zaštita identiteta prostora na kome živimo i djelujemo postala naš neodložan i pravovremeni posao, prva je rečenica Deklaracije kojom je, na ledini podno Durmitora, 20. septembra 1991. godine Crna Gora proglašena ekološkom državom.
Da projekat nije zaživio 20 godina poslije priznali su i predstavnici same vlasti, koji su, kako je to rekla pomoćnica ministarstva za održivi razvoj i turizam Ivana Vojinović, ocijenili da vizionarska ideja nije ostvarena.
"Prije svega uslijed niza objektivnih okolnosti koje su karakterisale balkanske prostore tokom 90-ih godina 20. vijeka", objašnjava Vojinovićeva.
Predstavnici ekoloških organizacija listom su saglasni u tome da je proglašenje Crne Gore ekološkom državom više bio marketinški korak, bez iskrene namjere da to bude mjera ponašanja države i društva, kako su ocijenili Zeleni Crne Gore.
"Nakon 20 godina evo, možda najrječitije govori to što se ni Vlada ni Skupština ne oglašavaju jer nemaju čime da se pohvale. Očigledno su tu ideju ekološke države više koristili kao dosta prijemčiv, uspio marketinški slogan nego kao ozbiljnu namjeru da se ozbiljno posvete očuvanju ovog rijetko lijepog prostora i unapređivanju i korišćenju u skladu sa principom održivosti", kaže predsjednik Stručnog savjeta te Nevladine organizacije Branko Lukovac.
Cinizam i praktičan potez
Država je samo deklarativno podržavala ideju o ekološkom prostoru, a zapravo se činjenjem ili nečinjenjem udaljavala od njene primjene. I samo se zahvaljujući kampanji NVO sektora to pitanje uzdizalo u vrh državnih prioriteta, ocjenjuje Darko Pajović iz Green Houma.
Čišćenje Nacionalnog parka Skadarsko jezero nakon poplave, januar 2010. foto: Savo Prelević
"Slabije institucije čiji je kapacitet permanentno umanjivan. Isto tako institucije koje se bave zaštitom životne sredine su pod jednim jakim političkim uticajem i često su donošene odluke upravo koje su bile protiv zaštite životne sredine, a u korist određenih interesnih grupa. To su neki od najbitnijih razloga zašto mi danas imamo ovakvo stanje kakvo imamo.Veliki broj nagomilanih ekonomskih problema i ono što je vrlo indikativno dvije decenije nakon proglašenja ekološkom državom nemamo dobru kaznenu politiku, nemamo primjenu zakona što na kraju rezultira svim ovim poprilično nesređenim stanjem u ovoj oblasti", navodi Pajović.
Iako se Crna Gora i dalje u brojnim turističkim spotovima i promotivnim materijalima preporučuje kao jedinstven prostor sa očuvanom životnom okolinom stanje na terenu obilježavaju neplanska gradnja širom primorja, pa sve do nacionalnih parkova i lokaliteta koji imaju status Svjetske baštine.
"Došli smo do toga da sama Vlada inicira promjene granica Nacionalnog parka Durmitor, koji je dio svjetske prirodne i kulturne baštine upravo zbog velikog obima divlje gradnje, koja je godinama dopuštana i tolerisana. No, uprkos tome mi mislimo da Crna Gora još uvijek raspolaže takvim prirodnim osobenostima i resursima da mi moramo koristiti to opredjeljenje koje je sastavni dio Ustava da je branimo od svih oblika pritisaka i zloupotreba", kaže Branko Lukovac.
I na kraju, dok se 20. septembra 1991. zaklela da će čuvati sve što je ekološko, samo nekoliko dana kasnije crnogorska vlast gurnula je svoje građane u ratni pohod na Dubrovnik, koji su obilježili razaranje, paljenja i pljačka imovine po Konavlima.
Taj svojevrsni sarkazam novinar nedjeljnika Monitor Veseljko Koprivica ovako komentariše:
"Činjenica da je Crna Gora proglašena za ekološku državu 10-ak dana prije pohoda crnogorskih rezervista na Dubrovnik ubrzo je u dijelu javnosti to sasvim pravilno protumačeno kao cinizam i praktičan potez tadašnje vlasti. To je postalo očiglednije kada se ubrzo otkrilo da se Crna Gora mjesecima pripremala za rat. Nevjerovatno i danas da imamo skoro istovjetnu situaciju. Ta ista vlast javnost zabavlja identitetskim pitanjima, a na drugoj strani se i ne osvrće na bujanje organizovanog kriminala i korupcije, ne interesuju je brojni štrajkovi radnika, socijalna bijeda i tako dalje. Ništa od onoga što bi trebalo da joj budu prioritetne obaveze", ocjenjuje Koprivica.
Mi, poslanici Skupštine Republike Crne Gore, svjesni smo da je, zbog ugrožavanja prirode, zaštita identiteta prostora na kome živimo i djelujemo postala naš neodložan i pravovremeni posao, prva je rečenica Deklaracije kojom je, na ledini podno Durmitora, 20. septembra 1991. godine Crna Gora proglašena ekološkom državom.
Lukovac: Nakon 20 godina možda najrječitije govori to što se ni Vlada ni Skupština ne oglašavaju jer nemaju čime da se pohvale.
Da projekat nije zaživio 20 godina poslije priznali su i predstavnici same vlasti, koji su, kako je to rekla pomoćnica ministarstva za održivi razvoj i turizam Ivana Vojinović, ocijenili da vizionarska ideja nije ostvarena.
"Prije svega uslijed niza objektivnih okolnosti koje su karakterisale balkanske prostore tokom 90-ih godina 20. vijeka", objašnjava Vojinovićeva.
Predstavnici ekoloških organizacija listom su saglasni u tome da je proglašenje Crne Gore ekološkom državom više bio marketinški korak, bez iskrene namjere da to bude mjera ponašanja države i društva, kako su ocijenili Zeleni Crne Gore.
"Nakon 20 godina evo, možda najrječitije govori to što se ni Vlada ni Skupština ne oglašavaju jer nemaju čime da se pohvale. Očigledno su tu ideju ekološke države više koristili kao dosta prijemčiv, uspio marketinški slogan nego kao ozbiljnu namjeru da se ozbiljno posvete očuvanju ovog rijetko lijepog prostora i unapređivanju i korišćenju u skladu sa principom održivosti", kaže predsjednik Stručnog savjeta te Nevladine organizacije Branko Lukovac.
Cinizam i praktičan potez
Država je samo deklarativno podržavala ideju o ekološkom prostoru, a zapravo se činjenjem ili nečinjenjem udaljavala od njene primjene. I samo se zahvaljujući kampanji NVO sektora to pitanje uzdizalo u vrh državnih prioriteta, ocjenjuje Darko Pajović iz Green Houma.
"Slabije institucije čiji je kapacitet permanentno umanjivan. Isto tako institucije koje se bave zaštitom životne sredine su pod jednim jakim političkim uticajem i često su donošene odluke upravo koje su bile protiv zaštite životne sredine, a u korist određenih interesnih grupa. To su neki od najbitnijih razloga zašto mi danas imamo ovakvo stanje kakvo imamo.Veliki broj nagomilanih ekonomskih problema i ono što je vrlo indikativno dvije decenije nakon proglašenja ekološkom državom nemamo dobru kaznenu politiku, nemamo primjenu zakona što na kraju rezultira svim ovim poprilično nesređenim stanjem u ovoj oblasti", navodi Pajović.
Iako se Crna Gora i dalje u brojnim turističkim spotovima i promotivnim materijalima preporučuje kao jedinstven prostor sa očuvanom životnom okolinom stanje na terenu obilježavaju neplanska gradnja širom primorja, pa sve do nacionalnih parkova i lokaliteta koji imaju status Svjetske baštine.
"Došli smo do toga da sama Vlada inicira promjene granica Nacionalnog parka Durmitor, koji je dio svjetske prirodne i kulturne baštine upravo zbog velikog obima divlje gradnje, koja je godinama dopuštana i tolerisana. No, uprkos tome mi mislimo da Crna Gora još uvijek raspolaže takvim prirodnim osobenostima i resursima da mi moramo koristiti to opredjeljenje koje je sastavni dio Ustava da je branimo od svih oblika pritisaka i zloupotreba", kaže Branko Lukovac.
I na kraju, dok se 20. septembra 1991. zaklela da će čuvati sve što je ekološko, samo nekoliko dana kasnije crnogorska vlast gurnula je svoje građane u ratni pohod na Dubrovnik, koji su obilježili razaranje, paljenja i pljačka imovine po Konavlima.
Taj svojevrsni sarkazam novinar nedjeljnika Monitor Veseljko Koprivica ovako komentariše:
"Činjenica da je Crna Gora proglašena za ekološku državu 10-ak dana prije pohoda crnogorskih rezervista na Dubrovnik ubrzo je u dijelu javnosti to sasvim pravilno protumačeno kao cinizam i praktičan potez tadašnje vlasti. To je postalo očiglednije kada se ubrzo otkrilo da se Crna Gora mjesecima pripremala za rat. Nevjerovatno i danas da imamo skoro istovjetnu situaciju. Ta ista vlast javnost zabavlja identitetskim pitanjima, a na drugoj strani se i ne osvrće na bujanje organizovanog kriminala i korupcije, ne interesuju je brojni štrajkovi radnika, socijalna bijeda i tako dalje. Ništa od onoga što bi trebalo da joj budu prioritetne obaveze", ocjenjuje Koprivica.
