Crnogorski novinari, posebno oni koji se bave tzv škakljivim temama nerijetko budu odbijeni od onih koji su nadležni da daju odgovore. Zazor od nezgodnih tema često sakrivaju trivijalnim razlozima.
Kakvo je novinarsko iskustvo, koje institucije odnosno pojedinci sa najzatvoreniji i kakve su posljedice takvog odnosa prema javnosti?
Na sastanku sam, kod doktora sam, na saučešću sam, najčešća su obrazloženja koje čujemo sa druge strane telefonske linije od onih kojima se tema kojom se bavimo ne dopada i od koje zaziru. Upornost se samo ponekad isplati jer je zid na koji naiđete, što je pitanje škakljivije, od čvršćeg materijala.
Kakva sve iskustva imaju crnogorski novinari koji pokušavaju da stave u fokus aktuelne društvene probleme?
"Mislim da naši dužnosnici stvarno mnogo rade. Ja volim ljude koji puno rade, pa ih po slobodi nazovem i poslije radnog vremena. Vjerovali ili ne, oni i dalje rade, na nekim su sastancima. Jave mi se kasnije, kada aktuelnost priče prođe", kaže Sead Sadiković, autor nedjeljnog magazina Bez Granica na podgoričkoj televiziji Vijesti.
Slično iskustvo iznosi i novinar unutrašnjopolitičke redakcije lista Dan Vukomir Radenović.
"Crnogorske institucije su u najvećem dijelu i dalje zatvorene za komunikaciju sa novinarima, a ti rijetki primjeri otvorenosti svode se na saopštenja, koja umjesto odgovora sadrže ono što je određenom resoru u interesu da saopšte", navodi Radenović.
Na pitanje koje su institucije ili pojedinci koji su najzatvoreniji za novinarsku komunikaciju dobijamo različite odgovore. Urednica Radija Antena M Tatjana Ašanin bez premišljanja odgovara da je to tužilaštvo.
"Računa se da imaju portparola, ali nas ta PR služba najrevnosnije, odnosno jedino revnosno obavještava o tome gdje je gospođa Čarapić otputovala i kojim povodom. Slično funkcioniše policija. Sve se svodi na saopštenja na sajtu. I ministarstva su posebna priča. Ako, na primjer, informaciju koja se tiče evropskih integracija ne dobijete od ministarke, nemate od koga drugog. I mnoga ministarstva funkcionišu po principu – samo ministar ili samo uz isključivo ministrovo odobrenje. Šta onda rade toliki ljudi u ministarstvima? Ja zbilja ne znam", kaže Ašanin.
Poslanici kooperativni
Sead Sadiković najčešće poziva predsjednike opština na sjeveru Crne Gore i ne libi se da ih poimenice prozove.
"Mogu odmah da obilježim gradonačelnika Pljevalja, koji se neće javiti, kada ga god pitate na najaktuelniju temu, recimo o Darku Šariću i tako dalje. Veoma je zatvoren gradonačelnik Berana Vuka Golubović. Za mnoge aktuelne teme njegov izgovor je da to nije priča za njega. Otvoren je gradonačelnik Bijelog Polja Milošević, kao i gradonačelnik Rožaja Kalač, pa i Plava, ali nađu način da izbjegnu priču o najškakljivijim temama. To kažu nije u opisu njihovog posla", kaže Sadiković.
Kao najupečatljivije negativno iskustvo Vukomir Radenović pominje Ministarstvo odbrane od koga još od jula nema odgovora na pitanje koliko je Vlada potrošila novca za NATO kampanju. No ima i pozitivnih primjera
"Moram da primijetim da su poslanici sve otvoreniji za saradnju sa novinarima. Čini mi se da slično mogu da kažem i za skupštinsku službu za odnose s javnošću", kaže Radenović.
Novinarka nedjeljnika Monitor Milena Perović Korać upozorava na centralizovanost državnost institucija ali zapaža kako je generalno sve manje ljudi iz javnog života koji su spremni da govore o sistemskim problemima ali i o sopstvenim.
"Mislim da te razloge ne treba daleko tražiti jer se u Crnoj Gori prosto javna riječ i dalje kažnjava. Sa jedne strane imate veliki broj sudskih presuda protiv novinara i medija koji kritikuju a u korist onih kojima se ne dopada kritika na njihov račun. Sa druge strane dešava se da ljudi koji se bave tim pozivom i govore javno dobijaju anonimna, prijeteća pisma, ko god da ih je poslao i kakva god njihova priroda bila poruka je poslata onima koji bi da kritikuju i ukazuju na probleme da je bolje da ćute", navodi Milena Perović Korać.
I dok god je situacija takva kakva jeste, Tatjana Ašanin ukazuje na to šta su njene direktne posljedice:
"Novinarske spekulacije. Jesu li za to nekada novinari krivi – jesu! Doprinose li tome u ogromnoj mjeri ovakve javne službe i državni organi? Naravno da da."
Na kraju, kolege novinare pitali smo kada će doći bolja vremena, kada će institucije i pojedinci biti otvoreniji i više spremni za javnu riječ i javnu kritiku.
"Kada ih promijenimo. Znači nikada", kaže Sead Sadiković.
"Sigurna sam da će to biti onoga trenutka kada Crna Gora zaista bude građanska, demokratska, onakva kakva se predstavlja a kakva, na žalost još nije", zaključuje Milena Perović Korać.
Kakvo je novinarsko iskustvo, koje institucije odnosno pojedinci sa najzatvoreniji i kakve su posljedice takvog odnosa prema javnosti?
Na sastanku sam, kod doktora sam, na saučešću sam, najčešća su obrazloženja koje čujemo sa druge strane telefonske linije od onih kojima se tema kojom se bavimo ne dopada i od koje zaziru. Upornost se samo ponekad isplati jer je zid na koji naiđete, što je pitanje škakljivije, od čvršćeg materijala.
Kakva sve iskustva imaju crnogorski novinari koji pokušavaju da stave u fokus aktuelne društvene probleme?
"Mislim da naši dužnosnici stvarno mnogo rade. Ja volim ljude koji puno rade, pa ih po slobodi nazovem i poslije radnog vremena. Vjerovali ili ne, oni i dalje rade, na nekim su sastancima. Jave mi se kasnije, kada aktuelnost priče prođe", kaže Sead Sadiković, autor nedjeljnog magazina Bez Granica na podgoričkoj televiziji Vijesti.
Ako, na primjer, informaciju koja se tiče evropskih integracija ne dobijete od ministarke, nemate od koga drugog, kaže urednica Radija Antena M.
Slično iskustvo iznosi i novinar unutrašnjopolitičke redakcije lista Dan Vukomir Radenović.
"Crnogorske institucije su u najvećem dijelu i dalje zatvorene za komunikaciju sa novinarima, a ti rijetki primjeri otvorenosti svode se na saopštenja, koja umjesto odgovora sadrže ono što je određenom resoru u interesu da saopšte", navodi Radenović.
Na pitanje koje su institucije ili pojedinci koji su najzatvoreniji za novinarsku komunikaciju dobijamo različite odgovore. Urednica Radija Antena M Tatjana Ašanin bez premišljanja odgovara da je to tužilaštvo.
"Računa se da imaju portparola, ali nas ta PR služba najrevnosnije, odnosno jedino revnosno obavještava o tome gdje je gospođa Čarapić otputovala i kojim povodom. Slično funkcioniše policija. Sve se svodi na saopštenja na sajtu. I ministarstva su posebna priča. Ako, na primjer, informaciju koja se tiče evropskih integracija ne dobijete od ministarke, nemate od koga drugog. I mnoga ministarstva funkcionišu po principu – samo ministar ili samo uz isključivo ministrovo odobrenje. Šta onda rade toliki ljudi u ministarstvima? Ja zbilja ne znam", kaže Ašanin.
Poslanici kooperativni
Sead Sadiković najčešće poziva predsjednike opština na sjeveru Crne Gore i ne libi se da ih poimenice prozove.
"Mogu odmah da obilježim gradonačelnika Pljevalja, koji se neće javiti, kada ga god pitate na najaktuelniju temu, recimo o Darku Šariću i tako dalje. Veoma je zatvoren gradonačelnik Berana Vuka Golubović. Za mnoge aktuelne teme njegov izgovor je da to nije priča za njega. Otvoren je gradonačelnik Bijelog Polja Milošević, kao i gradonačelnik Rožaja Kalač, pa i Plava, ali nađu način da izbjegnu priču o najškakljivijim temama. To kažu nije u opisu njihovog posla", kaže Sadiković.
Ministarstvo odbrane još od jula nema odgovora listu Dan na pitanje koliko je Vlada potrošila novca za NATO kampanju.
Kao najupečatljivije negativno iskustvo Vukomir Radenović pominje Ministarstvo odbrane od koga još od jula nema odgovora na pitanje koliko je Vlada potrošila novca za NATO kampanju. No ima i pozitivnih primjera
"Moram da primijetim da su poslanici sve otvoreniji za saradnju sa novinarima. Čini mi se da slično mogu da kažem i za skupštinsku službu za odnose s javnošću", kaže Radenović.
Novinarka nedjeljnika Monitor Milena Perović Korać upozorava na centralizovanost državnost institucija ali zapaža kako je generalno sve manje ljudi iz javnog života koji su spremni da govore o sistemskim problemima ali i o sopstvenim.
"Mislim da te razloge ne treba daleko tražiti jer se u Crnoj Gori prosto javna riječ i dalje kažnjava. Sa jedne strane imate veliki broj sudskih presuda protiv novinara i medija koji kritikuju a u korist onih kojima se ne dopada kritika na njihov račun. Sa druge strane dešava se da ljudi koji se bave tim pozivom i govore javno dobijaju anonimna, prijeteća pisma, ko god da ih je poslao i kakva god njihova priroda bila poruka je poslata onima koji bi da kritikuju i ukazuju na probleme da je bolje da ćute", navodi Milena Perović Korać.
I dok god je situacija takva kakva jeste, Tatjana Ašanin ukazuje na to šta su njene direktne posljedice:
"Novinarske spekulacije. Jesu li za to nekada novinari krivi – jesu! Doprinose li tome u ogromnoj mjeri ovakve javne službe i državni organi? Naravno da da."
Na kraju, kolege novinare pitali smo kada će doći bolja vremena, kada će institucije i pojedinci biti otvoreniji i više spremni za javnu riječ i javnu kritiku.
"Kada ih promijenimo. Znači nikada", kaže Sead Sadiković.
"Sigurna sam da će to biti onoga trenutka kada Crna Gora zaista bude građanska, demokratska, onakva kakva se predstavlja a kakva, na žalost još nije", zaključuje Milena Perović Korać.
