U Podgorici je u organizaciji nezavisnog nedjeljnika 'Monitor', uz finansijsku podršku Evropske unije, održan okrugli sto na kome je bilo riječi o slobodi medija u Crnoj Gori. Koliko su glasila u funkciji javnog interesa, a koliko zadovoljavaju privatne i partijske interese?
Medijski ekspert iz Slovenije Sandra Bašić Hrvatin, koja je učestvovala u izradi zakona o javnom servisu u Crnoj Gori, ukazala je na to kako se pokazalo da je u regionu jedna od najsporijih upravo transformacija državnih medija u javni servis. Razočaravajuće je što, naglašava ona, taj proces traje punih 18 godina:
"Ja mislim da bi nakon 18 godina bilo konačno vrijeme da političari u našim državama u regionu shvate da treba te javne servise da puste iz ruku, da shvate da to nisu njihovi privatni mediji i da je za budućnost svake demokratične države jedan od glavnih zadataka političara da slobodu medija i slobodu izražavanja ozbiljno shvate. Slijedeća stvar za koju mislim da je bitna i o kojoj bi trebalo raspravljati je da bez javnog servisa, bez nezavisnog, profesionalnog i kvalitetenog javnog servisa ne možemo govoriti o medijskom pluralizmu."
Goran ĐurovićKoliko mediji u Crnoj Gori zadovoljavaju javni interes odnosno potrebe društva a koliko više izlaze u susret ličnim, privatnim i partijskim interesima u Crnoj Gori? Odgovarajući na to pitanje, Goran Đurović, predstavnik nevladinog sektora u Savjetu javnog servisa Radio Televizije Crne Gore, primjećuje kako domaći mediji ne obrađuju dovoljno tema koje su od životnog značaja za građane:
"I dok jednim dijelom mogu razumijeti određene interese koji se pojavljuju u privatnim medijima, ono što je moj problem kao člana Savjeta je taj što smatram da javni servis još uvijek nije na pravi način transformisan u smislu da programski sadržaj ne odgovara na sve potrebe koje danas Crna Gora ima kao društvo, kao zajednica.Vjerujem da će situacija biti promjenjena u nekom doglednom periodu na bolje ali samo ukoliko pritisak ukupne javnosti Crne Gore bude mnogo značajniji i veći na rad javnog servisa."
Privatni mediji preživljavaju
Opisujući situaciju u crnogorskim glasilima, šef medijskog centra najjače opozicione Socijalističke narodne partije Dragan Koprivica izrazio se metaforčno:
Dragan Koprivica"Sve to zajedno liči na jednu skupocjenu i dobro upakovanu, ali razbijenu porculansku vaznu."
Momčilo Stojanović, zadužen ispred Agencije za Radio difuziju za monitoring medija, kaže kako je Crna Gora tipičan primjer kako mnoštvo medija ne povlači za sobom i profesionalizam i slobodu izvještavanja. Razlog za to vidi u nekompetentnosti novinara i finansijskoj zavisnosti glasila što za posljedicu ima nezadovoljavanje javnog interesa:
"Imam dvije nesporne činjenice. Prva je da je javni servis na budžetu, a ako direktno zavise od državne vlasti u oblasti finansiranja oni ne mogu biti samostalni. Što se tiče privatnih medija najveći broj njih, iskreno ne znam kako preživljava, ne znam tačno da li su se spregnuli s nekim, da li potajno ili javno navijaju, ali znam da dovoljno ne doprinose informisanju javnosti kako bi joj omogućili da čuje razne uglove kompetentno i da na bazi toga donosi odluke. Kada biste ugasili 95 posto elektronskih medija u Crnoj Gori, što se tiče informisanja, ne biste osjetili ama baš nikakav nedostatak."
Dragan Koprivica, ipak, optimistično gleda na budućnost crnogorske medijske scene i smatra kako će političari a posebno oni na vlasti morati da shvate da je prošlo vrijeme partijskog uređivanja medija:
"Crna Gora globalno sazrijeva i ovještali trikovi vlasti o friziranju medijske scene u Crnoj Gori nešto je čemu ipak ističe vrijeme i, koliko god to za njih bilo nevjerovatno, ipak se otvara mali, ali možda i sve veći prostor za iskazivanje i one druge strane, jer u svakom slučaju „Audiatur et altera pars” odnosno "da se čuje i druga strana", ta stara rimska istina polako kuca na vrata Crne Gore."
Medijski ekspert iz Slovenije Sandra Bašić Hrvatin, koja je učestvovala u izradi zakona o javnom servisu u Crnoj Gori, ukazala je na to kako se pokazalo da je u regionu jedna od najsporijih upravo transformacija državnih medija u javni servis. Razočaravajuće je što, naglašava ona, taj proces traje punih 18 godina:
"Ja mislim da bi nakon 18 godina bilo konačno vrijeme da političari u našim državama u regionu shvate da treba te javne servise da puste iz ruku, da shvate da to nisu njihovi privatni mediji i da je za budućnost svake demokratične države jedan od glavnih zadataka političara da slobodu medija i slobodu izražavanja ozbiljno shvate. Slijedeća stvar za koju mislim da je bitna i o kojoj bi trebalo raspravljati je da bez javnog servisa, bez nezavisnog, profesionalnog i kvalitetenog javnog servisa ne možemo govoriti o medijskom pluralizmu."
"I dok jednim dijelom mogu razumijeti određene interese koji se pojavljuju u privatnim medijima, ono što je moj problem kao člana Savjeta je taj što smatram da javni servis još uvijek nije na pravi način transformisan u smislu da programski sadržaj ne odgovara na sve potrebe koje danas Crna Gora ima kao društvo, kao zajednica.Vjerujem da će situacija biti promjenjena u nekom doglednom periodu na bolje ali samo ukoliko pritisak ukupne javnosti Crne Gore bude mnogo značajniji i veći na rad javnog servisa."
Privatni mediji preživljavaju
Opisujući situaciju u crnogorskim glasilima, šef medijskog centra najjače opozicione Socijalističke narodne partije Dragan Koprivica izrazio se metaforčno:
Momčilo Stojanović, zadužen ispred Agencije za Radio difuziju za monitoring medija, kaže kako je Crna Gora tipičan primjer kako mnoštvo medija ne povlači za sobom i profesionalizam i slobodu izvještavanja. Razlog za to vidi u nekompetentnosti novinara i finansijskoj zavisnosti glasila što za posljedicu ima nezadovoljavanje javnog interesa:
"Imam dvije nesporne činjenice. Prva je da je javni servis na budžetu, a ako direktno zavise od državne vlasti u oblasti finansiranja oni ne mogu biti samostalni. Što se tiče privatnih medija najveći broj njih, iskreno ne znam kako preživljava, ne znam tačno da li su se spregnuli s nekim, da li potajno ili javno navijaju, ali znam da dovoljno ne doprinose informisanju javnosti kako bi joj omogućili da čuje razne uglove kompetentno i da na bazi toga donosi odluke. Kada biste ugasili 95 posto elektronskih medija u Crnoj Gori, što se tiče informisanja, ne biste osjetili ama baš nikakav nedostatak."
Dragan Koprivica, ipak, optimistično gleda na budućnost crnogorske medijske scene i smatra kako će političari a posebno oni na vlasti morati da shvate da je prošlo vrijeme partijskog uređivanja medija:
"Crna Gora globalno sazrijeva i ovještali trikovi vlasti o friziranju medijske scene u Crnoj Gori nešto je čemu ipak ističe vrijeme i, koliko god to za njih bilo nevjerovatno, ipak se otvara mali, ali možda i sve veći prostor za iskazivanje i one druge strane, jer u svakom slučaju „Audiatur et altera pars” odnosno "da se čuje i druga strana", ta stara rimska istina polako kuca na vrata Crne Gore."
