Cetinje i Gaeta - braća po kulturi i istoriji

Gradonačelnici Cetinja Aleksandar Bogdanović i italijanskog grada Gaeta Antonio Raimondi potpisali su u nedjelju u crnogorskoj prijestonici sporazum o prijateljstvu i saradnji.

Time se prvi put formalizovani odnosi dva istorijski povezana grada, pošto je Gaeta bila mjesto egzila dijela Crnogoraca nakon što je 1918. Srbija prisajedinila Crnu Goru.

"To je jedna velika ljudska emocija za onoga koji zna da poštuje to šta znači azil. Gaeta je nama bila dom koji nas je prihvatio nekoliko godina onda kada smo bili izgubljeni i onda kada smo napustili svoju rođenu zemlju zahvaljujući drugima koji su došli sa strane. To je tada bila srpska vojska koja je okupirala Crnu Goru".

Takvo značenje Gaeta ima za Jova Kapičića, narodnog heroja i revolucionara, koji se sticajem istorijskih okolnosti rodio u tom antičkom gradiću između Rima i Napulja.

Upravo u Gaeti se, osim dijela vojske Kralja Nikole, u izbjeglištvu našla i glavnina gerilaca iz tzv. Božićne pobune, koja je uslijedila nakon što je Srbija tzv. Podgoričkom skupštinom prisajedinila Crnu Goru u koju je potom ušla srpska vojska.

Nekoliko hiljada Božićnih ustanika naišlo je na gostoprimstvo lokalnih mještana u znak uvažavanja svoje kraljice Elene Di Savoja, odnosno Jelene Petrović Njegoš, kćerke crnogorskog kralja Nikole.

Simbol otpora

No, geopolitički razlozi Italijanske Vlade da prihvati crnogorsku vladu i vojsku u egzilu, prema riječima istoričara Slavka Burzanovića, imali su drugačije korijene. Italija se, ističe, samo poslužila crnogorskim patriotama za postizanje svojih ciljeva.

"Italija nije imala neki poseban izražen interes za obnavljanjem crnogorske države. Oni su prosto željeli da postignu što povoljnije granice, povoljniju vlastitu poziciju na Jadranu i u odnosu na novostvorenu jugoslovensku državu. Crna Gora je bila samo sredstvo koje su iskoristili. Država koja nije imala baš mnogo mogućnosti da bira saveznike u tom trenutku. Dakle, instrumentalizovana je i Božićna pobuna i ti ustanici i Italija im je dala mogućnost da se okupe u Gaeti. Čak je sa crnogorskom, izbjegličkom vladom sklopila i jedan ugovor o opremanju i naoružavanju te vojske međutim nakon 1920. godine počele su pripreme za likvidaciju tog logora i i za raspuštanje, jer je to bio dio dogovora sa beogradskom vladom", kazao je Burzanović.

Vojni logori u Gaeti su raspušteni, politička emigracija do 1923. prestala je da postoji, ali je dio Crnogoraca ostao tu da živi pa i dan danas u tom italijanskom gradu ima njihovih potomaka.

Zbog svega toga, za istoričara umjetnosti, Cetinjanina Aleksandra Čilikova, bratmljenje Cetinja i Gaete ima prvorazredni kulturni, civilizacijski, pa i politički značaj.

"To je jedan događaj koji je po mom mišljenju trebalo znatno ranije da se desi. Gaeta je među građanima Crne Gore, bar onima koji je posmatraju kao nezavisnu državu bio jedan od simbola otpora u smislu njenog dobijanja u smislu nezavisnosti i njenog državnog integriteta. Sada je ova današnja generacija pomalo i zaboravila te događaje. Međutim, starija generacija je uvijek sa oduševljenjem pričala o toj Gaeti. Naročito među Cetinjanima Gaeta je bila nešto mistično, fantastično, nešto što je bilo simbol najvećega mogućega prijateljstva", kaže Čilikov.

Kakav god bio istorijski kontekst u kome se ondašnjoj Crnoj Gori desila Gaeta, njen simbolički značaj za današnju Crnu Goru prema riječima Jova Kapičića je nemjerljiv.

"Kod mene su jake emocije, jer je to moje rodno mjesto. Pitanje je da li Crna Gora to tako doživljava. Ali ako govorimo o samoj Crnoj Gori, njenom embrionu u novo vrijeme onda je to ta grupa koja je bila tamo", ocjenjuje on.