U Doboju je promovisana knjiga Čekaonica za snove, Mirka Jeleča, Dobojlije koji danas živi u Kanadi. Autor je knjigu posvetio onim koji su otišli iz ovog bosanskog grada, te širom Evrope i svijeta postigli zapažene uspjehe. Tako je Bosna i Hercegovina na najbolji način predstavljena izvan njenih granica i putem uspješnih – svojih - ljudi, približena drugim zajednicama naroda.
Kraljevski tehnički univerzitet u glavnom gradu Švedske, Štokholmu, svake godine proglašava najboljeg profesora. Studenti su dvije godine zaredom za najboljeg birali jednog Dobojliju, profesora matematike, Armina Halilovića. To je samo jedan od sedamdesetak uspješnih građana Doboja koji danas žive na različitim stranama svijeta.
Priče o njima već desetak godina piše bivši urednik i novinar radija Doboj-Sarajevo, Mirko Jeleč, koji živi u Kanadi, gdje radi u računarskoj industriji.
„Naš Dobojlija, prof. dr. Armin Halilović, koji je '92 godine krenuo na poziv kume u Dansku, putovao je preko Poljske, stigao do neke male luke Svinjoušće i trebalo je da ide za Dansku, međutim, tog dana trajekt za Dansku nije išao, a on je morao da napusti teritoriju Danske tog dana. Išao je samo trajekt za Švedsku. Naše puteve je određivao zaista prst sudbine. Profesor Halilović se našao u Švedskoj i nakon šest godina dobio je posao kao profesor na Tehnološkom fakultetu“, navodi Jeleč.
A u konkurenciji stotinjak univerziteta iz cijelog svijeta, Dobojlija Alen Muminović proglašen je za najboljeg studenta godine, nastavlja Mirko Jeleč:
„Britanska štampa je objavila tu vijest, sve svjetske novine su prenijele kako je jedan Bosanac najbolji student na svijetu. Naši političari se nisu udostojili da mu pošalju čestitku.“
Jeleč je zabilježio i priču o bivšem kajakašu iz Doboja koji je postao najbolji fudbaler u Singapuru.
„Aleksandar Đurić, mladić koji se nekad bavio kajakaštvom ovdje u Doboju, koji je bio reprezentativac Bosne i Hercegovine one '92. godine u Barceoloni, on je promijenio profesiju i postao je fudbaler. Živio je u Australiji i pokazalo se da igra lopte bolje nego što vesla. On je danas najbolji fudbaler u Singapuru. Kliču stadioni njegovo ime, a ovaj grad to uopšte ne zna“, kaže Jelač.
Sanjate jedno dešava se drugo
Reportaže o uspješnim sugrađanima Jeleč je objavio u knjizi Čekaonica za snove, a na promociji u Doboju neke izvode čitali su i glumci iz lokalnog amaterskog pozorišta.
Marko Jeleč
„Dobojlija Mirso Begović i Predrag Tufekčić žive u Austriji. Iz hobija skupljaju stare igračke i strane pare. Prodali su do sad preko 20 hiljada različitih igračkica i upozoravaju: 'Ako neko ima Vučka sa žutom bob-kacigom, neka ga dobro čuva. Taj vrijedi dvije hiljade eura!'“
„Ja sam Jadranko Bačinić. Pjevao sam nekad u dobojskom koru, a danas pjevam u jednom pariškom mješovitom zboru. Završio sam ekonomiju na Sorboni, onako usput.“
„Ibrahim Bešlagić Bajko nastavio je da se bavi kuglanjem i postao prvak države Švedske.“
„U tim pričama postoji također jedna zanimljiva, meni posebno draga priča o jednoj misici. Imamo Seku Dobrić, ovdje je živjela, ispod Gradine. A ta Seka Dobrić je, nažalost, dobila neko teško oboljenje, bila je šest godina bolesna i borila se za svoj život. Snagom svoje volje pobijedila je bolest i onda je odlučila da učestvuje u takmičenju za izbor Miss – najljepše žene Belgije. Njena dobojska ljepota je pobijedila i Seka Dobrić je proglašena najljepšom ženom u Belgiji. Dobila je na poklon Mercedes, neke novce, i išla je na takmičenje za najljepšu ženu svijeta, negdje tamo, u Kaliforniji. Tu je Seka osvojila četvrto mjesto“, priča Jeleč.
Junaci knjige pomalo zbunjuju autora Čekaonice za snove. U toj Čekaonici oni sanjaju Doboj, ali njihov povratak ipak nije realno očekivati, kaže Jeleč.
„Iz ovog malog grada, što mene kao čovjeka i kao novinara zbunjuje i ne mogu to da objasnim – kako je moguće da iz ove male sredine ponikne toliko talenata koji su se rasuli širom svijeta i koji prave čudesne stvari!? Ja pišem o običnim ljudima, koji su stradalnici, koji su se digli iz pepela poput Feniksa, koji su sačuvali svoje dostojanstvo, okupili svoju djecu oko sebe, pružili im mogućnost da nastave jedan normalan život, koji sanjaju svoj grad i vjerovatno u tim snovima pomišljaju da mu se nekad vrate. Emocije, nažalost, ne prate uvijek razum. Nije za očekivati u ovakvoj konstelaciji snaga, u ovakvoj konstelaciji ludosti, ali ja ne mogu svojim emocijama to kazati. Čekaonica za snove govori i u svom naslovu: čovjek sanja jedno, a dešava mu se nešto drugo. Knjiga govori o mojim snovima i o snovima mojih Dobojlija, nažalost, ne o ovome što je danas“, kazao je Jelač.
Program Na vratima Evrope - svake nedjelje od 15 sati možete slušati u našem radijskom programu. Sadržaji iz ovog programa nalaze se i na našoj internet stranici.
(Autor programa: Gordana Sandić-Hadžihasanović)
Kraljevski tehnički univerzitet u glavnom gradu Švedske, Štokholmu, svake godine proglašava najboljeg profesora. Studenti su dvije godine zaredom za najboljeg birali jednog Dobojliju, profesora matematike, Armina Halilovića. To je samo jedan od sedamdesetak uspješnih građana Doboja koji danas žive na različitim stranama svijeta.
Priče o njima već desetak godina piše bivši urednik i novinar radija Doboj-Sarajevo, Mirko Jeleč, koji živi u Kanadi, gdje radi u računarskoj industriji.
„Naš Dobojlija, prof. dr. Armin Halilović, koji je '92 godine krenuo na poziv kume u Dansku, putovao je preko Poljske, stigao do neke male luke Svinjoušće i trebalo je da ide za Dansku, međutim, tog dana trajekt za Dansku nije išao, a on je morao da napusti teritoriju Danske tog dana. Išao je samo trajekt za Švedsku. Naše puteve je određivao zaista prst sudbine. Profesor Halilović se našao u Švedskoj i nakon šest godina dobio je posao kao profesor na Tehnološkom fakultetu“, navodi Jeleč.
Jeleč: Sve svjetske novine su prenijele kako je jedan Bosanac najbolji student na svijetu. Naši političari se nisu udostojili da mu pošalju čestitku.
A u konkurenciji stotinjak univerziteta iz cijelog svijeta, Dobojlija Alen Muminović proglašen je za najboljeg studenta godine, nastavlja Mirko Jeleč:
„Britanska štampa je objavila tu vijest, sve svjetske novine su prenijele kako je jedan Bosanac najbolji student na svijetu. Naši političari se nisu udostojili da mu pošalju čestitku.“
Jeleč je zabilježio i priču o bivšem kajakašu iz Doboja koji je postao najbolji fudbaler u Singapuru.
„Aleksandar Đurić, mladić koji se nekad bavio kajakaštvom ovdje u Doboju, koji je bio reprezentativac Bosne i Hercegovine one '92. godine u Barceoloni, on je promijenio profesiju i postao je fudbaler. Živio je u Australiji i pokazalo se da igra lopte bolje nego što vesla. On je danas najbolji fudbaler u Singapuru. Kliču stadioni njegovo ime, a ovaj grad to uopšte ne zna“, kaže Jelač.
Sanjate jedno dešava se drugo
Reportaže o uspješnim sugrađanima Jeleč je objavio u knjizi Čekaonica za snove, a na promociji u Doboju neke izvode čitali su i glumci iz lokalnog amaterskog pozorišta.
„Dobojlija Mirso Begović i Predrag Tufekčić žive u Austriji. Iz hobija skupljaju stare igračke i strane pare. Prodali su do sad preko 20 hiljada različitih igračkica i upozoravaju: 'Ako neko ima Vučka sa žutom bob-kacigom, neka ga dobro čuva. Taj vrijedi dvije hiljade eura!'“
„Ja sam Jadranko Bačinić. Pjevao sam nekad u dobojskom koru, a danas pjevam u jednom pariškom mješovitom zboru. Završio sam ekonomiju na Sorboni, onako usput.“
„Ibrahim Bešlagić Bajko nastavio je da se bavi kuglanjem i postao prvak države Švedske.“
„U tim pričama postoji također jedna zanimljiva, meni posebno draga priča o jednoj misici. Imamo Seku Dobrić, ovdje je živjela, ispod Gradine. A ta Seka Dobrić je, nažalost, dobila neko teško oboljenje, bila je šest godina bolesna i borila se za svoj život. Snagom svoje volje pobijedila je bolest i onda je odlučila da učestvuje u takmičenju za izbor Miss – najljepše žene Belgije. Njena dobojska ljepota je pobijedila i Seka Dobrić je proglašena najljepšom ženom u Belgiji. Dobila je na poklon Mercedes, neke novce, i išla je na takmičenje za najljepšu ženu svijeta, negdje tamo, u Kaliforniji. Tu je Seka osvojila četvrto mjesto“, priča Jeleč.
Junaci knjige pomalo zbunjuju autora Čekaonice za snove. U toj Čekaonici oni sanjaju Doboj, ali njihov povratak ipak nije realno očekivati, kaže Jeleč.
„Iz ovog malog grada, što mene kao čovjeka i kao novinara zbunjuje i ne mogu to da objasnim – kako je moguće da iz ove male sredine ponikne toliko talenata koji su se rasuli širom svijeta i koji prave čudesne stvari!? Ja pišem o običnim ljudima, koji su stradalnici, koji su se digli iz pepela poput Feniksa, koji su sačuvali svoje dostojanstvo, okupili svoju djecu oko sebe, pružili im mogućnost da nastave jedan normalan život, koji sanjaju svoj grad i vjerovatno u tim snovima pomišljaju da mu se nekad vrate. Emocije, nažalost, ne prate uvijek razum. Nije za očekivati u ovakvoj konstelaciji snaga, u ovakvoj konstelaciji ludosti, ali ja ne mogu svojim emocijama to kazati. Čekaonica za snove govori i u svom naslovu: čovjek sanja jedno, a dešava mu se nešto drugo. Knjiga govori o mojim snovima i o snovima mojih Dobojlija, nažalost, ne o ovome što je danas“, kazao je Jelač.
Na vratima Evrope
Program Na vratima Evrope - svake nedjelje od 15 sati možete slušati u našem radijskom programu. Sadržaji iz ovog programa nalaze se i na našoj internet stranici.
(Autor programa: Gordana Sandić-Hadžihasanović)
