Nastavnici u Federaciji BiH, nezadovoljni odlukom o smanjenju plaća za 10 posto, najavljuju odgodu početka školske godine. Do sada izvjestan je početak nastave samo u Tuzli i u Sarajevu. U RS škola počinje prvog ponedjeljka u septembru. Udžbenici preskupi u oba entiteta. Za pripremu jednog školarca potrebne dvije radničke plate.
Početak nove školske godine u Federaciji je neizvjestan. Nastavnici najavljuju štrajk ukoliko im se smanje plate za 10 posto shodno odluci Vlade FBiH o uštedama u budžetu. Profesorica u jednoj sarajevskoj srednjoj školi kaže kako je planirano smanjenje ionako malih plata poražavajuće:
„S obzirom na primanja koja su mala, a budući da svi profesori su završili fakultete kao što su matematika, fizika, elektrotehnika, medicina, mislim da su jako malo plaćeni i bez ovog smanjenja. Ovakva odluka će izazvati osjećaj poniženosti i uvrijeđenosti kod, ja vjerujem, svih prosvjetnih radnika.“
Prosječna plata u Federaciji za juni iznosila je 850 KM. Ukoliko dođe do smanjenja od 10 posto, zaposlenima u srednjem obrazovanju plate će biti niže za oko 100 KM od prosječne, a plate zaposlenih u osnovnom obrazovanju i bez smanjenja niže su za 200 do 300 KM. Smanjenje bi značilo žestok udar na standard onih koji nam uče djecu, napominje predsjednik Sindikata osnovnog obrazovanja Ibrahim Halvadžija:
„Prosjek plaća nastavnog osoblja je 780,90 maraka, znači manji od prosjeka koji je inače u Federaciji. Prema tome, mi imamo puno razloga da budemo nezadovoljni. Najniže su nam plaće i inače kad su u pitanju korisnici budžeta i istovremeno sad se traži linearno smanjivanje plaća.“
Sindikat predlaže da kantonalne skupštine ostave plate na istom nivou, a o smanjenju ostalih primanja, poput toplog obroka i regresa, spremni su pregovarati. Od 10 kantona samo u dva je postignut dogovor da se plaće ne smanjuju i da nastava počne na vrijeme.
Republika Srpska nema tih problema. Plate im neće biti smanjene. Nastava počinje prvog ponedjeljka u septembru, kaže predsjednik Sindikata prosvjete RS Stevan Milić:
„Plata prosvjetnog radnika u RS je 850, plus odredbe kolektivnog ugovora itd. U Federaciji BiH oni nemaju startnu platu kao mi, ali imaju velik topli obrok. Njihov topli obrok je bio 10 do 15 maraka, zavisno oda kantona, pa ih je to izvlačilo, ali eto oni se bore sad da im ne smanje platu.“
Za knjige potreban kredit
Bez obzira na to da li će nastava početi sa zakašnjenjem, roditelji već muku muče kako pripremiti školarce za novu školsku godinu. Treba im obezbijediti novu odjeću, obuću, udžebenike i ostali pribor. Za to, kažu, trebaju dvije prosječne plate:
„Ja mislim od torbe, osnovnih stvari, knjiga i sveski da treba negdje oko 300 maraka. Odjeća, obuća - zna se kakva je sad omladina izbirljiva, da znači treba sigurno dva solidna lična dohotka jednog radnika.“
„Užasno je skupo sve.“
„Za ove ljude koji imaju djecu - užas.“
„Neke se knjige kupe nove, neke polovne - i tako.“
Dženita Kantić iz jedne tešanjske knjižare kaže kako za je knjige srednjoškolcima potrebno izdvojiti minimum 200 KM:
„Za jednog učenika u srednjoj školi mi smo računali da ne može ispod 200 maraka.“
Ni u knjižarama u RS situacija nije drugačija:
„Za osnovnu školu udžbenici se kreću oko 65 do 150 maraka bez stranog jezika, a strani jezici su otprilike engleski je oko 23 marke, njemački je nešto preko 20 maraka.“
Problem nisu samo skupi udžbenici nego i kako ih nabaviti, žale se roditelji. Škole još uvijek nisu objavile imena autora udžbenika koji će važiti u ovoj školskoj godini:
„Većina roditelja, ako ne i svi pred sami početak školske godine još uvijek ne znaju tačnog autora knjige.“
„Što je najgore kupiš knjige a ne odgovaraju, pa onda dva puta kupuješ iste predmete.“
„Maltene, u dvije različite opštine nisu isti autori, a naročito kad govorimo kanton - kanton. Jednu knjigu nisam mogao naći u ZD kantonu, u Tuzlanskom kantonu se može pronaći, samo su gradiva ispremtana, ono što je na petoj stranici je na dvadesetoj - i nastavnik ne priznaje takvu knjigu.“
Vlasnik dobojske knjižare Salko Hodžić kaže kako ima toliko različitih izdavača školskih udžbenika da se i knjižari teško snalaze:
„Imamo četri, pet izdavača po odabiru jednog nastavnika za jedan razred: sarajevska tri izdanja, mostarsko, zeničko, tuzlanska dva izdanja. To je vrlo komplikovano.“
U RS ministarstvo obrazovanja donijelo je odluku da odlikašima u porodicama sa više djece pokloni knjige. U Federaciji novca, kažu, ima samo za knjige onim socijalno najugroženijim čiji roditelji nemaju nikakvih primanja.
Svi navedeni problemi upućuju na pitanje kako vlast nema više sluha za obrazovanje mladih generacija. Odgovor je jednostavan: njihova djeca idu u privatne škole.
Početak nove školske godine u Federaciji je neizvjestan. Nastavnici najavljuju štrajk ukoliko im se smanje plate za 10 posto shodno odluci Vlade FBiH o uštedama u budžetu. Profesorica u jednoj sarajevskoj srednjoj školi kaže kako je planirano smanjenje ionako malih plata poražavajuće:
„S obzirom na primanja koja su mala, a budući da svi profesori su završili fakultete kao što su matematika, fizika, elektrotehnika, medicina, mislim da su jako malo plaćeni i bez ovog smanjenja. Ovakva odluka će izazvati osjećaj poniženosti i uvrijeđenosti kod, ja vjerujem, svih prosvjetnih radnika.“
„Prosjek plaća nastavnog osoblja je 780,90 maraka, znači manji od prosjeka koji je inače u Federaciji. Prema tome, mi imamo puno razloga da budemo nezadovoljni. Najniže su nam plaće i inače kad su u pitanju korisnici budžeta i istovremeno sad se traži linearno smanjivanje plaća.“
Sindikat predlaže da kantonalne skupštine ostave plate na istom nivou, a o smanjenju ostalih primanja, poput toplog obroka i regresa, spremni su pregovarati. Od 10 kantona samo u dva je postignut dogovor da se plaće ne smanjuju i da nastava počne na vrijeme.
Republika Srpska nema tih problema. Plate im neće biti smanjene. Nastava počinje prvog ponedjeljka u septembru, kaže predsjednik Sindikata prosvjete RS Stevan Milić:
„Plata prosvjetnog radnika u RS je 850, plus odredbe kolektivnog ugovora itd. U Federaciji BiH oni nemaju startnu platu kao mi, ali imaju velik topli obrok. Njihov topli obrok je bio 10 do 15 maraka, zavisno oda kantona, pa ih je to izvlačilo, ali eto oni se bore sad da im ne smanje platu.“
Za knjige potreban kredit
Bez obzira na to da li će nastava početi sa zakašnjenjem, roditelji već muku muče kako pripremiti školarce za novu školsku godinu. Treba im obezbijediti novu odjeću, obuću, udžebenike i ostali pribor. Za to, kažu, trebaju dvije prosječne plate:
„Ja mislim od torbe, osnovnih stvari, knjiga i sveski da treba negdje oko 300 maraka. Odjeća, obuća - zna se kakva je sad omladina izbirljiva, da znači treba sigurno dva solidna lična dohotka jednog radnika.“
„Užasno je skupo sve.“
„Za ove ljude koji imaju djecu - užas.“
„Neke se knjige kupe nove, neke polovne - i tako.“
Dženita Kantić iz jedne tešanjske knjižare kaže kako za je knjige srednjoškolcima potrebno izdvojiti minimum 200 KM:
„Za jednog učenika u srednjoj školi mi smo računali da ne može ispod 200 maraka.“
„Za osnovnu školu udžbenici se kreću oko 65 do 150 maraka bez stranog jezika, a strani jezici su otprilike engleski je oko 23 marke, njemački je nešto preko 20 maraka.“
Problem nisu samo skupi udžbenici nego i kako ih nabaviti, žale se roditelji. Škole još uvijek nisu objavile imena autora udžbenika koji će važiti u ovoj školskoj godini:
„Većina roditelja, ako ne i svi pred sami početak školske godine još uvijek ne znaju tačnog autora knjige.“
„Što je najgore kupiš knjige a ne odgovaraju, pa onda dva puta kupuješ iste predmete.“
„Maltene, u dvije različite opštine nisu isti autori, a naročito kad govorimo kanton - kanton. Jednu knjigu nisam mogao naći u ZD kantonu, u Tuzlanskom kantonu se može pronaći, samo su gradiva ispremtana, ono što je na petoj stranici je na dvadesetoj - i nastavnik ne priznaje takvu knjigu.“
Vlasnik dobojske knjižare Salko Hodžić kaže kako ima toliko različitih izdavača školskih udžbenika da se i knjižari teško snalaze:
U RS ministarstvo obrazovanja donijelo je odluku da odlikašima u porodicama sa više djece pokloni knjige. U Federaciji novca, kažu, ima samo za knjige onim socijalno najugroženijim čiji roditelji nemaju nikakvih primanja.
Svi navedeni problemi upućuju na pitanje kako vlast nema više sluha za obrazovanje mladih generacija. Odgovor je jednostavan: njihova djeca idu u privatne škole.
