U Mostaru je u četvrtak, u organziciji Srpskog građanskog vijeća - Pokret za ravnopravnost u BiH, održan sastanak ''Spori povratak Srba na području Mostara''.
U dolini Neretve prije rata je živjelo između 40.000 i 50.000 Srba, a danas ih se u svoje domove vratilo između 5.000 i 8.000. Povratnici ističu da je nedostatak posla osnovni problem slabog povratka građana srpske nacionalnosti.
Goran Kosanić među prvima se vratio u Mostar. Iako je porodična kuća obnovljne, i danas, 10 godina nakon povratka, on i supruga su nezaposleni. Na njihova prijeratna mjesta primljeni su drugi.
„Najteži je povratak u grad. Bez obzira na moju školu, bez obzira na supruginu školu, svi smo nezaposleni. Malo se bavimo nekim privatnim poslovima“, kaže Kosanić.
Da se u Mostaru teško živi, kaže nam i Drago Milović, iz mostarskog prigradskog naselja Vrapčići. Djeca su i dalje u Švedskoj jer je posao u Mostaru teško dobiti, ne samo pripadnicima srpskog naroda.
„Tako bi se rado vratile i one u svoju kuću da imaju perspektivu. Ja sam to mogao uraditi zato što imam penziju, kolika je da je. One to nemaju i ne mogu“, kaže Milović.
Malo novca za održiv povratak
Oko 300.000 KM Kantonalna uprava za izbjegla i raseljena lica osigurala je ove godine za obnovu kuća i održavanje kolektivnih centara. Kemal Isaković, voditelj Uprave, priznaje kako se radi o simboličnim sredstvima koja ne mogu jamčiti stvaranje uslova za održivi povratak.
„To su neriješeni sistemski zakoni, tako da imamo i problem zdravstva gdje se ne mogu liječiti, penzija, i pokušava se kroz strategiju da se riješi. Bitan segment je odluka o konstitutivnosti naroda koja bi trebala da se primijeni“, navodi Isaković.
Prema nezvaničnim podacima, na području Hercegovačko-neretvanskog kantona vratilo se tek 9.000 prijeratnih Srba. Drago Kovač, sekretar Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, kaže kako Mostar nije usamljen primjer.
Od prijeratnih 500.000 Srba na područje Federacije vratilo se nešto više od 50.000. Ništa bolja situacija nije ni u RS kada je u pitanju povratak i zapošljavanje prijeratnog stanovništva.
„Ja moram reći da je politička klima u poratnim godinama bila mnogo bolja i prihvatljivija za povratnike nego što je to danas. Posebno u ovom mandatnom periodu je najmanji stepen povratka, iako je najviše izraženo zahtjeva za povratak i iako smo mi izdvojili najveća sredstva. Bilo je ratne retorike dosta itd., i sve je to u dobroj mjeri ljude zbunjivalo“, navodi Kovač.
Na području cijele BiH u 2010. godini registrovano je oko 60.000 zahtjeva za povratak, odnosno oko 1.250 zahtjeva za povratak Srba u Mostar.
Iako je nerealno očekivati da se u BiH može dogoditi masovni povratak, na sastanku u Mostaru je poručeno kako se do kraja mora implementirati revidirana Strategija povratka. U tom kontekstu je poručeno da se bolji rezultati očekuju od nove vlasti.
U dolini Neretve prije rata je živjelo između 40.000 i 50.000 Srba, a danas ih se u svoje domove vratilo između 5.000 i 8.000. Povratnici ističu da je nedostatak posla osnovni problem slabog povratka građana srpske nacionalnosti.
Goran Kosanić među prvima se vratio u Mostar. Iako je porodična kuća obnovljne, i danas, 10 godina nakon povratka, on i supruga su nezaposleni. Na njihova prijeratna mjesta primljeni su drugi.
„Najteži je povratak u grad. Bez obzira na moju školu, bez obzira na supruginu školu, svi smo nezaposleni. Malo se bavimo nekim privatnim poslovima“, kaže Kosanić.
Da se u Mostaru teško živi, kaže nam i Drago Milović, iz mostarskog prigradskog naselja Vrapčići. Djeca su i dalje u Švedskoj jer je posao u Mostaru teško dobiti, ne samo pripadnicima srpskog naroda.
„Tako bi se rado vratile i one u svoju kuću da imaju perspektivu. Ja sam to mogao uraditi zato što imam penziju, kolika je da je. One to nemaju i ne mogu“, kaže Milović.
Malo novca za održiv povratak
Oko 300.000 KM Kantonalna uprava za izbjegla i raseljena lica osigurala je ove godine za obnovu kuća i održavanje kolektivnih centara. Kemal Isaković, voditelj Uprave, priznaje kako se radi o simboličnim sredstvima koja ne mogu jamčiti stvaranje uslova za održivi povratak.
„To su neriješeni sistemski zakoni, tako da imamo i problem zdravstva gdje se ne mogu liječiti, penzija, i pokušava se kroz strategiju da se riješi. Bitan segment je odluka o konstitutivnosti naroda koja bi trebala da se primijeni“, navodi Isaković.
Prema nezvaničnim podacima, na području Hercegovačko-neretvanskog kantona vratilo se tek 9.000 prijeratnih Srba. Drago Kovač, sekretar Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, kaže kako Mostar nije usamljen primjer.
Od prijeratnih 500.000 Srba na područje Federacije vratilo se nešto više od 50.000. Ništa bolja situacija nije ni u RS kada je u pitanju povratak i zapošljavanje prijeratnog stanovništva.
„Ja moram reći da je politička klima u poratnim godinama bila mnogo bolja i prihvatljivija za povratnike nego što je to danas. Posebno u ovom mandatnom periodu je najmanji stepen povratka, iako je najviše izraženo zahtjeva za povratak i iako smo mi izdvojili najveća sredstva. Bilo je ratne retorike dosta itd., i sve je to u dobroj mjeri ljude zbunjivalo“, navodi Kovač.
Na području cijele BiH u 2010. godini registrovano je oko 60.000 zahtjeva za povratak, odnosno oko 1.250 zahtjeva za povratak Srba u Mostar.
Iako je nerealno očekivati da se u BiH može dogoditi masovni povratak, na sastanku u Mostaru je poručeno kako se do kraja mora implementirati revidirana Strategija povratka. U tom kontekstu je poručeno da se bolji rezultati očekuju od nove vlasti.
