Pravna država, prema definiciji, podrazumijeva jednakost svih pred zakonima koji prema ustavu trebaju biti jasni, stabilni i uvažavati ljudska prava, ili kako kaže jedan od spotova koji se vrte na ovadašnjim medijima:
„Šta je ustvari pravna država? Prvo, zahtijeva jednakost svih pred zakonom. Vladavina prava zahtijeva djelotvorne institucije koje primjenjuju zakon. Pravna država ne zavisi od etničke pripadnosti, već od toga da li je vlast moralna, stručna i profesionalna. Hoćemo pravnu državu.“
Iako je međunarodna zajednica potrošila stotine hiljada KM na različite medijske kampanje, svijest o pravnoj državi, koja garantuje jednak tretman svih građana, u BiH nije zaživjela.
Jedan u nizu primjera je nedavno objavljen Sporazum Stranaka platforme o raspodjeli pozicija u izvršnoj vlasti Federacije. U Aneksu VI sporazuma jasno je definisana stranačka podjela radnih mjesta u Komisiji za vrijedonosne papire, Federalnoj novinskoj agenciji, Autocesatama FBiH i Federalnim cestama, odnosno kojim konstitutivnim narodima određena pozicija pripada.
"Kod nas je već postala ustaljena praksa da svaka stranka koja dođe na vlast jednostavno postavlja na sve bitnije pozicije u javnim institucijama svoje kadrove i na taj način se, između ostalog, i osigurava kontrola nad tim institucijama. Ta praksa se sprovodi putem zvaničnih dokumenata i odluka. Čak veoma transparentno predsjednici stranaka upućuju naredbe institucijama da zapošljavaju određeni broj kadrova iz tih stranaka“, kaže Ivana Korajlić iz Transparency Inetrnationala.
Prazna obećanja o pravnoj državi
Da je stranačka i nacionalna podobnost u BiH puno važnija od stručnosti i kompetencije izabranih, postala je javna i, nažalost, opće prihvatljiva činjenica.Tako je većina institucija, nadzornih i upravnih odbora javnih i državnih preduzeća, suprotno zakonu, danas popunjena isključivo po partijskoj liniji.
Mira Ljubijankić, potpredsjednica SDP-a, ne vidi nista loše u, kako kaže, definisanim političkim dogovorima.
„Mi se trudimo, kad smo podijelili mjesta, da svako od nas iz Platforme nađe najbolje ljude, najkvalitetnije, koji će sigurno biti najuspješniji na konkursu, koji moraju dobiti najveći broj bodova“, navodi Mira Ljubijankić.
Zvonko Jurišić, predsjednik Hrvatske stranke prava, takođe potipsnice Platforme, dodaje kako svaka stranka ima pravo predložiti svog kandidata za javna preduzeća, direkcije i agencije koje su im pripale po koalicionom sporazumu.To, dodaje, nužno ne znači da će biti predloženi isključivo članovi stranaka.
„Mi imamo ljude koje smo stavili a da nisu predstavnici političkih partija - temeljem kvaliteta“, kaže Zvonko Jurišić.
Stranačka podobnost, a ne stručnost, u BiH nije ništa novo. Podsjetimo primjerice, na javni zahtjev načelnika trebinjske Općine Dobroslava Čuka da se u javnim preduzećima moraju osigurati mjesta za članove SNSD-a, stranke iz koje dolazi. Ili primjerice, progalas HDZ BiH u predizbornoj kampanji kako članstvo u ovoj stranci osigurava zaposlenje u javnim ustanovama i preduzećima.
Edhem Biber, dugogodišnji sindikalni predstavnik, priznaje kako se unatoč obećanjima o pravnoj državi, koje političari godinama promoviraju, malo toga suštinski promijenilo.
„Ovo što se sada radi je nastavak retrogradne politike koja je do sada vladala u BiH, a to je da se kreativni ljudi adaktiraju ako nisu blizu stranke, odnosno ako nisu podobni stranačkim šefovima - i kao što se vidi, ako propadne firma, ako ode u stečaj, nikome ne fali ni dlaka s glave ako su dio tog stranačkog tala koji ih štiti“, kaže Biber.
Da je u BiH nemoguća suštinska depolitizacija - ekonomistica Svetlana Cenić zaključuje:
„Jer samo ovdje može najnestručnija ekonomska politika da se vodi, ovdje može i o nauci da raspravlja onaj koji nauku vidio nije, o državi da priča onaj koji je gazi, na svakom mjestu pljuje i lomi, pravni sistem nije na djelu. Dok god međunarodna zajednica, koja ovdje nešto vedri i oblači, okreće glavu na drugu stranu, dok god narod ovakav kakav jeste ćuti na takve stvari i povinuje se pravilima, to će tako uvijek biti.“
„Šta je ustvari pravna država? Prvo, zahtijeva jednakost svih pred zakonom. Vladavina prava zahtijeva djelotvorne institucije koje primjenjuju zakon. Pravna država ne zavisi od etničke pripadnosti, već od toga da li je vlast moralna, stručna i profesionalna. Hoćemo pravnu državu.“
Iako je međunarodna zajednica potrošila stotine hiljada KM na različite medijske kampanje, svijest o pravnoj državi, koja garantuje jednak tretman svih građana, u BiH nije zaživjela.
Jedan u nizu primjera je nedavno objavljen Sporazum Stranaka platforme o raspodjeli pozicija u izvršnoj vlasti Federacije. U Aneksu VI sporazuma jasno je definisana stranačka podjela radnih mjesta u Komisiji za vrijedonosne papire, Federalnoj novinskoj agenciji, Autocesatama FBiH i Federalnim cestama, odnosno kojim konstitutivnim narodima određena pozicija pripada.
"Kod nas je već postala ustaljena praksa da svaka stranka koja dođe na vlast jednostavno postavlja na sve bitnije pozicije u javnim institucijama svoje kadrove i na taj način se, između ostalog, i osigurava kontrola nad tim institucijama. Ta praksa se sprovodi putem zvaničnih dokumenata i odluka. Čak veoma transparentno predsjednici stranaka upućuju naredbe institucijama da zapošljavaju određeni broj kadrova iz tih stranaka“, kaže Ivana Korajlić iz Transparency Inetrnationala.
Prazna obećanja o pravnoj državi
Da je stranačka i nacionalna podobnost u BiH puno važnija od stručnosti i kompetencije izabranih, postala je javna i, nažalost, opće prihvatljiva činjenica.Tako je većina institucija, nadzornih i upravnih odbora javnih i državnih preduzeća, suprotno zakonu, danas popunjena isključivo po partijskoj liniji.
Mira Ljubijankić, potpredsjednica SDP-a, ne vidi nista loše u, kako kaže, definisanim političkim dogovorima.
„Mi se trudimo, kad smo podijelili mjesta, da svako od nas iz Platforme nađe najbolje ljude, najkvalitetnije, koji će sigurno biti najuspješniji na konkursu, koji moraju dobiti najveći broj bodova“, navodi Mira Ljubijankić.
Zvonko Jurišić, predsjednik Hrvatske stranke prava, takođe potipsnice Platforme, dodaje kako svaka stranka ima pravo predložiti svog kandidata za javna preduzeća, direkcije i agencije koje su im pripale po koalicionom sporazumu.To, dodaje, nužno ne znači da će biti predloženi isključivo članovi stranaka.
„Mi imamo ljude koje smo stavili a da nisu predstavnici političkih partija - temeljem kvaliteta“, kaže Zvonko Jurišić.
Stranačka podobnost, a ne stručnost, u BiH nije ništa novo. Podsjetimo primjerice, na javni zahtjev načelnika trebinjske Općine Dobroslava Čuka da se u javnim preduzećima moraju osigurati mjesta za članove SNSD-a, stranke iz koje dolazi. Ili primjerice, progalas HDZ BiH u predizbornoj kampanji kako članstvo u ovoj stranci osigurava zaposlenje u javnim ustanovama i preduzećima.
Edhem Biber, dugogodišnji sindikalni predstavnik, priznaje kako se unatoč obećanjima o pravnoj državi, koje političari godinama promoviraju, malo toga suštinski promijenilo.
„Ovo što se sada radi je nastavak retrogradne politike koja je do sada vladala u BiH, a to je da se kreativni ljudi adaktiraju ako nisu blizu stranke, odnosno ako nisu podobni stranačkim šefovima - i kao što se vidi, ako propadne firma, ako ode u stečaj, nikome ne fali ni dlaka s glave ako su dio tog stranačkog tala koji ih štiti“, kaže Biber.
Da je u BiH nemoguća suštinska depolitizacija - ekonomistica Svetlana Cenić zaključuje:
„Jer samo ovdje može najnestručnija ekonomska politika da se vodi, ovdje može i o nauci da raspravlja onaj koji nauku vidio nije, o državi da priča onaj koji je gazi, na svakom mjestu pljuje i lomi, pravni sistem nije na djelu. Dok god međunarodna zajednica, koja ovdje nešto vedri i oblači, okreće glavu na drugu stranu, dok god narod ovakav kakav jeste ćuti na takve stvari i povinuje se pravilima, to će tako uvijek biti.“