Etnička distanca među tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini se povećala u posljednjih sedam godina, pokazalo je ovogodišnje istraživanje „Etnička distanca i stereotipi građana BiH“ psihologa Srđana Puhala. Povećanje nepovjerenja, prema ocjeni sociologa i analitičara, treba, prije svega, tražiti u politici i političkim odnosima u BiH.
Nepovjerenje između Srba, Hrvata i Bošnjaka od 2002. godine se povećalo. To pokazuju i samo neki dijelovi istraživanja „Etnička distanca i stereotipi građana BiH“ psihologa Srđana Puhala:
„Etnička distanca raste kako odnosi postaju intimniji, znači najviše prihvataju da neko živi u njihovoj državi, a najmanje prihvataju da stupe u brak sa pripadnikom nekog drugog naroda.“
Nijedan od konstitutivnih naroda ne prihvata da mu pripadnik drugog naroda bude šef, što, kako kaže Puhalo, dovoljno govori o nepovjerenju koje vlada u zemlji:
„Mogućnost da se nađete u podređenom položaju se odbacuje kod sva tri naroda, znači mogućnost da bilo ko upravlja vašim životima, a da je pripadnik druge etničke grupe je nešto što se veoma odbacuje i čega se ljudi u BiH boje.“
KOPČA
Situacija je, sasvim prirodno, gora - jer od rata je prošlo 14 godina i skoro ništa se nije promijenilo u pozitivnom smjeru, a građani su ne samo izgubili povjerenje u političke opcije nego i u same sebe, smatra profesor sociologije Salih Fočo:
„Politike koje su razdvajale i koje su vodile rat na neki način materijaliziraju se u posljednje vrijeme, u posljednjih nekoliko godina i zbog tog rekli bismo da nema novih snaga, niti političkih, ali prije svega u sferi javnosti koje bi mogle dokazati da su ti koncepti bili pogrešni.“
Prema mišljenju političke analitičarke Tanje Topić, sve karike društva su odgovorne za trenutno nepovjerenje koje vlada među narodima u Bosni i Hercegovini:
„Tu ima odgovornosti određenih političkih elita koje svakodnevno građane truju mržnjom prema onima drugim, veličaju i glorifikuju pripadnost sopstvenoj naciji i pokazuju da u BiH možemo da živimo samo jedni pored drugih, nikako jedni sa drugima. Zatim, svakako doprinos su dali i određeni mediji i obrazovni sistem - i zato kažem sve karike društva su uslovile jednu takvu situaciju.“
Prema riječima Puhala, zanimljivo je da je došlo do približavanja između Srbi i Hrvata posljednjih godina, dok je kod Bošnjaka povećana etnička distanca u odnosima prema Srbima i Hrvatima:
„Bošnjaci najviše prihvataju Hrvate, potom Srbe, ali se etnička distanca Bošnjaka prema drugim narodima povećala u odnosu na 2002. godinu. Srbi najviše prihvataju odnose sa Hrvatima, potom Bošnjacima. Negdje pokazuje se da su Hrvati najprihvatljiviji i za Srbe i za Bošnjake, i oni su neka kopča koja je prihvatljiva za ova dva naroda i možda su oni ključni faktor za opstanak ili funkcionisanje BiH.“
LIDER
Ogovornost za ovakvo stanje može se najviše pripisati politici i političarima u BiH, kaže Topićeva:
„Mislim da je vrlo važno staviti kontekst kada je istraživanje izvršeno. Mi znamo da je u nekoliko zadnjih godina došlo do približavanja određenih stavova i politika kad je riječ o predstavnicima političkih grupacija Srba i Hrvata, a da su najveći animoziteti i najveća neprijateljstva između Bošnjaka i Srba i mislim da se to dobrim dijelom reflektovalo i na rezultate ovog istraživanja.“
Uporno insistiranje samo na nacionalnom u Bosni i Hercegovini, prema mišljenju profesora Foče, i nije moglo proizvesti ništa drugo nego nepovjerenje među građanima:
„Jer, očito, društveno su danas nepoželjni miješani brakovi, zatim multikulturalnost, zajedništvo. Na njih se stalno negativno gleda. Tu nevjerovatan pritisak imaju političke opcije koje teže ekskluzivitetu nacionalnom. Znate da onemogućavaju ljudima normalnim, koji nisu tako nacionalno zadojeni ili nemaju prevelik nacionalni naboj - oni zapravo nemaju čak ni mogućnost egzistencije, nemaju mogućnost izbora u bilo koju strukturu.“
Sve ovo bi se moglo promijeniti vrlo brzo ukoliko bi se politička klima u zemlji promijenila, smatra Fočo:
„Mogli bi se promijeniti ukoliko bi se pojavio lider ili državnik koji bi zastupao interese BiH i svih njenih naroda, a sasvim sigurno bi relaksirao situaciju i političku i povjerenje bi se povratilo. A ovako ekskluzivno nacionalno predstavljanje - da Srbin može predstavljati samo Srbe, Hrvat Hrvate, Bošnjak Bošnjake - dovelo je do pozicije da imamo takvo stanje kakvo imamo.“
Nepovjerenje između Srba, Hrvata i Bošnjaka od 2002. godine se povećalo. To pokazuju i samo neki dijelovi istraživanja „Etnička distanca i stereotipi građana BiH“ psihologa Srđana Puhala:
„Etnička distanca raste kako odnosi postaju intimniji, znači najviše prihvataju da neko živi u njihovoj državi, a najmanje prihvataju da stupe u brak sa pripadnikom nekog drugog naroda.“
Nijedan od konstitutivnih naroda ne prihvata da mu pripadnik drugog naroda bude šef, što, kako kaže Puhalo, dovoljno govori o nepovjerenju koje vlada u zemlji:
Mogućnost da se nađete u podređenom položaju se odbacuje kod sva tri naroda, znači mogućnost da bilo ko upravlja vašim životima, a da je pripadnik druge etničke grupe je nešto što se veoma odbacuje i čega se ljudi u BiH boje
„Mogućnost da se nađete u podređenom položaju se odbacuje kod sva tri naroda, znači mogućnost da bilo ko upravlja vašim životima, a da je pripadnik druge etničke grupe je nešto što se veoma odbacuje i čega se ljudi u BiH boje.“
KOPČA
Situacija je, sasvim prirodno, gora - jer od rata je prošlo 14 godina i skoro ništa se nije promijenilo u pozitivnom smjeru, a građani su ne samo izgubili povjerenje u političke opcije nego i u same sebe, smatra profesor sociologije Salih Fočo:
„Politike koje su razdvajale i koje su vodile rat na neki način materijaliziraju se u posljednje vrijeme, u posljednjih nekoliko godina i zbog tog rekli bismo da nema novih snaga, niti političkih, ali prije svega u sferi javnosti koje bi mogle dokazati da su ti koncepti bili pogrešni.“
Prema mišljenju političke analitičarke Tanje Topić, sve karike društva su odgovorne za trenutno nepovjerenje koje vlada među narodima u Bosni i Hercegovini:
„Tu ima odgovornosti određenih političkih elita koje svakodnevno građane truju mržnjom prema onima drugim, veličaju i glorifikuju pripadnost sopstvenoj naciji i pokazuju da u BiH možemo da živimo samo jedni pored drugih, nikako jedni sa drugima. Zatim, svakako doprinos su dali i određeni mediji i obrazovni sistem - i zato kažem sve karike društva su uslovile jednu takvu situaciju.“
Prema riječima Puhala, zanimljivo je da je došlo do približavanja između Srbi i Hrvata posljednjih godina, dok je kod Bošnjaka povećana etnička distanca u odnosima prema Srbima i Hrvatima:
„Bošnjaci najviše prihvataju Hrvate, potom Srbe, ali se etnička distanca Bošnjaka prema drugim narodima povećala u odnosu na 2002. godinu. Srbi najviše prihvataju odnose sa Hrvatima, potom Bošnjacima. Negdje pokazuje se da su Hrvati najprihvatljiviji i za Srbe i za Bošnjake, i oni su neka kopča koja je prihvatljiva za ova dva naroda i možda su oni ključni faktor za opstanak ili funkcionisanje BiH.“
LIDER
Ogovornost za ovakvo stanje može se najviše pripisati politici i političarima u BiH, kaže Topićeva:
„Mislim da je vrlo važno staviti kontekst kada je istraživanje izvršeno. Mi znamo da je u nekoliko zadnjih godina došlo do približavanja određenih stavova i politika kad je riječ o predstavnicima političkih grupacija Srba i Hrvata, a da su najveći animoziteti i najveća neprijateljstva između Bošnjaka i Srba i mislim da se to dobrim dijelom reflektovalo i na rezultate ovog istraživanja.“
Uporno insistiranje samo na nacionalnom u Bosni i Hercegovini, prema mišljenju profesora Foče, i nije moglo proizvesti ništa drugo nego nepovjerenje među građanima:
„Jer, očito, društveno su danas nepoželjni miješani brakovi, zatim multikulturalnost, zajedništvo. Na njih se stalno negativno gleda. Tu nevjerovatan pritisak imaju političke opcije koje teže ekskluzivitetu nacionalnom. Znate da onemogućavaju ljudima normalnim, koji nisu tako nacionalno zadojeni ili nemaju prevelik nacionalni naboj - oni zapravo nemaju čak ni mogućnost egzistencije, nemaju mogućnost izbora u bilo koju strukturu.“
Sve ovo bi se moglo promijeniti vrlo brzo ukoliko bi se politička klima u zemlji promijenila, smatra Fočo:
„Mogli bi se promijeniti ukoliko bi se pojavio lider ili državnik koji bi zastupao interese BiH i svih njenih naroda, a sasvim sigurno bi relaksirao situaciju i političku i povjerenje bi se povratilo. A ovako ekskluzivno nacionalno predstavljanje - da Srbin može predstavljati samo Srbe, Hrvat Hrvate, Bošnjak Bošnjake - dovelo je do pozicije da imamo takvo stanje kakvo imamo.“
