te predstavlja "pitanje kojem se mora prilaziti na poseban način, ne narušavajući mir, prava djece, kao i prava roditelja u slobodnom izboru obrazovanja za svoju djecu", navodi se u ovom izvještaju.
"Dvije škole pod jednim krovom" već dugo je problem, koji u BiH nije lako rješiti. Posebno je izražen u sredinama s mješovitim stanovništvom, prije svega hrvatskim i bošnjačkim. Tako, u 21. vijeku djeca različitih nacionalnosti ulaze u školu u različito vrijeme, na različite ulaze i ne susreću se čak ni na "velikom odmoru".
Konferencija ministara BiH oformila je posebnu radnu grupu koja će uskoro javnosti predstaviti preporuke kojima se redefiniše pojam „dvije škole pod jednim krovom“.
S obzirom da dokument još uvijek nije konačan, članica radne grupe i predstavnica Misije OSCE-a u BiH Marina Browder konkretnije o preporukama nije mogla govoriti.
Za naš radio ipak je kazala:
„Jedna stvar bila je jasna u radnoj grupi, a to je da mi smatramo da su dvije škole pod jednim krovom vrsta segregacije ili diskriminacije koja postoji u BiH.“
U preporukama, koje su dijelom već objavljene u javnosti, navodi se da bi škole koje egzistiraju pod jednim krovom i na dva nastavna plana i programa trebale imati zajedničkog direktora i pomoćnika, koji ne mogu biti pripadnici istog naroda, jedan školski odbor i jedan sekretarijat. Uspostava zajedničkog školskog zvona i ulaza osigurala bi jednak pristup školskim prpostorijama, dvorani za fizičko vaspitanje, ali i učionicama za nastavu informatike, kabinetu i zbornici.
Kao pozitivan primjer u izvještaju radne grupe navedana je Mostarska gimnazija u kojoj od 2004. godine egzistiraju dvije pravno i administrativno objedinjene škole. Bakir Krpo, zamjenik direktora Gimnazije, dodaje:
„U Mostarskoj gimnaziji su djeca integrirana i kroz nastavne planove na pojedinim časovima biologije, hemije, fizike - predmeta iz prirodnih znanosti, a također zajednički pohađaju i časove informatike, odnosno računarstva.“
Pa ipak treba podsjetiti da su upravo navedene preporuke činile projekat „dvije škole pod jednim krovom“, odnosno projekat administrativno - pravnog objedinjavanja koji je na području BiH trebao biti implementiran još prije četri godine.
Osim zgrade Mostarske gimazije, ostale škole u Mostaru su, primjerice, i fizički odvojene, dok u Stocu u zajedničkoj zgradi postoje i dva zasebna ulaza za djecu koja pohađaju školu na bosanskom i hrvatskom jeziku.
Bakir Krpo dodaje kako je bez integrisanih nastavnih planova i programa situaciju nemoguće unaprijediti:
„Zna se ko pravi nastavne planove i programe. To su kantonalna ministarstva, u čijoj ingerenciji je cjelokupno obrazovanje, i pedagoški zavodi. Međutim, do dana današnjeg nije ponuđen taj jedinstveni plan i program.“
Sabaheta Bijedić, direktorica Pedagoškog zavoda u Mostaru, kaže kako je osnovni problem što je u BiH dozvoljeno da se na svim nivoima vodi politika. Dodaje i kako bi se struka lako složila oko zajedničkih škola na tri jezika, ali ne pita se struka:
„Historija isto se može podučavati. Mi smo ponudili našim profesorima i nastavnicima interdisciplinarni pristup u izučavanju historije - i omogućiti učenicima da iz različitih izvora uče, a onda da donose svoj sud, a ne davati im gotova tumačenja i gotova rješenja historijskih događaja.“
Zahtjev odbora UN-a za ekonomska, socijalna i kulturna prava Bosni i Hercegovini i da stvori uslove za ukidanje dvije škole pod jednim krovom, u bh. javanosti prošao je gotovo nezapaženo. Zahtjev su pozdravili tek u LDS-u, čija je predsjednica profesorica Lamija Tanović, komentirajući do sada objavljene preporuke radne grupe, za naš radio kazala:
„Pa to je sve besmislica. To je sve odugovlačenje. Naprosto je nemoguće da visoki predstavnik koji ima tako širok mandat ne može da dekretom kaže da ne postoji segregacija u školama.“
Lamija Tanović, inače izvršna direktorica Ujedinjenih koledža u Mostaru, podsjeća na strukturu i nastavani plan ove školske ustanove, koju zajedno pohađa oko 200 učenika iz 38 zemalja svijeta uključujući i BiH. Nastava se već četvrtu godnu odvija na engleskom jeziku, ali i jezicima naroda BiH za Bosance i Hercegovce za koje je obezbijeđena i zajednička nastava za grupu nacionalnih predmeta.
Na optužbe političara kako integrisane škole vode asmilaciji i gubitku prava na nacionalni identitet, Tanović odgovara:
„Zašto ti političari u 90 posto slučajeva školuju svoju djecu po bijelom svijetu, u raznim sistemima, i ne misle da su njihova djeca asimilirani Amerikanci, Englezi, Danci, Šveđani itd.?“
"Dvije škole pod jednim krovom" već dugo je problem, koji u BiH nije lako rješiti. Posebno je izražen u sredinama s mješovitim stanovništvom, prije svega hrvatskim i bošnjačkim. Tako, u 21. vijeku djeca različitih nacionalnosti ulaze u školu u različito vrijeme, na različite ulaze i ne susreću se čak ni na "velikom odmoru".
Konferencija ministara BiH oformila je posebnu radnu grupu koja će uskoro javnosti predstaviti preporuke kojima se redefiniše pojam „dvije škole pod jednim krovom“.
S obzirom da dokument još uvijek nije konačan, članica radne grupe i predstavnica Misije OSCE-a u BiH Marina Browder konkretnije o preporukama nije mogla govoriti.
Za naš radio ipak je kazala:
Jedna stvar bila je jasna u radnoj grupi, a to je da mi smatramo da su dvije škole pod jednim krovom vrsta segregacije ili diskriminacije koja postoji u BiH.
„Jedna stvar bila je jasna u radnoj grupi, a to je da mi smatramo da su dvije škole pod jednim krovom vrsta segregacije ili diskriminacije koja postoji u BiH.“
U preporukama, koje su dijelom već objavljene u javnosti, navodi se da bi škole koje egzistiraju pod jednim krovom i na dva nastavna plana i programa trebale imati zajedničkog direktora i pomoćnika, koji ne mogu biti pripadnici istog naroda, jedan školski odbor i jedan sekretarijat. Uspostava zajedničkog školskog zvona i ulaza osigurala bi jednak pristup školskim prpostorijama, dvorani za fizičko vaspitanje, ali i učionicama za nastavu informatike, kabinetu i zbornici.
Kao pozitivan primjer u izvještaju radne grupe navedana je Mostarska gimnazija u kojoj od 2004. godine egzistiraju dvije pravno i administrativno objedinjene škole. Bakir Krpo, zamjenik direktora Gimnazije, dodaje:
„U Mostarskoj gimnaziji su djeca integrirana i kroz nastavne planove na pojedinim časovima biologije, hemije, fizike - predmeta iz prirodnih znanosti, a također zajednički pohađaju i časove informatike, odnosno računarstva.“
Pa ipak treba podsjetiti da su upravo navedene preporuke činile projekat „dvije škole pod jednim krovom“, odnosno projekat administrativno - pravnog objedinjavanja koji je na području BiH trebao biti implementiran još prije četri godine.
Osim zgrade Mostarske gimazije, ostale škole u Mostaru su, primjerice, i fizički odvojene, dok u Stocu u zajedničkoj zgradi postoje i dva zasebna ulaza za djecu koja pohađaju školu na bosanskom i hrvatskom jeziku.
Bakir Krpo dodaje kako je bez integrisanih nastavnih planova i programa situaciju nemoguće unaprijediti:
„Zna se ko pravi nastavne planove i programe. To su kantonalna ministarstva, u čijoj ingerenciji je cjelokupno obrazovanje, i pedagoški zavodi. Međutim, do dana današnjeg nije ponuđen taj jedinstveni plan i program.“
Mi smo ponudili našim profesorima i nastavnicima interdisciplinarni pristup u izučavanju historije - i omogućiti učenicima da iz različitih izvora uče, a onda da donose svoj sud, a ne davati im gotova tumačenja i gotova rješenja historijskih događaja.
„Historija isto se može podučavati. Mi smo ponudili našim profesorima i nastavnicima interdisciplinarni pristup u izučavanju historije - i omogućiti učenicima da iz različitih izvora uče, a onda da donose svoj sud, a ne davati im gotova tumačenja i gotova rješenja historijskih događaja.“
Zahtjev odbora UN-a za ekonomska, socijalna i kulturna prava Bosni i Hercegovini i da stvori uslove za ukidanje dvije škole pod jednim krovom, u bh. javanosti prošao je gotovo nezapaženo. Zahtjev su pozdravili tek u LDS-u, čija je predsjednica profesorica Lamija Tanović, komentirajući do sada objavljene preporuke radne grupe, za naš radio kazala:
„Pa to je sve besmislica. To je sve odugovlačenje. Naprosto je nemoguće da visoki predstavnik koji ima tako širok mandat ne može da dekretom kaže da ne postoji segregacija u školama.“
Lamija Tanović, inače izvršna direktorica Ujedinjenih koledža u Mostaru, podsjeća na strukturu i nastavani plan ove školske ustanove, koju zajedno pohađa oko 200 učenika iz 38 zemalja svijeta uključujući i BiH. Nastava se već četvrtu godnu odvija na engleskom jeziku, ali i jezicima naroda BiH za Bosance i Hercegovce za koje je obezbijeđena i zajednička nastava za grupu nacionalnih predmeta.
Na optužbe političara kako integrisane škole vode asmilaciji i gubitku prava na nacionalni identitet, Tanović odgovara:
„Zašto ti političari u 90 posto slučajeva školuju svoju djecu po bijelom svijetu, u raznim sistemima, i ne misle da su njihova djeca asimilirani Amerikanci, Englezi, Danci, Šveđani itd.?“
