Bosna i Hercegovina je u prošloj godini zabilježila prve pozitivne korake u procesu integrisanja, što je uslovilo najavu podnošenja aplikacije za članstvo u EU, već u januaru 2016. Međutim, u ponedeljak 4. januara, u Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH procijenjeno da bi to bilo preuranjeno, jer uslovi nisu ispunjeni.
Takođe, nameće se pitanje da li je napredak o kojem govore domaći i međunarodni zvaničnici, ipak vještački stvoren zbog geo-političkih interesa velikih sila.
Sredinom decembra 2015., Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je objavilo da će BiH, u januaru 2016. godine, podnijeti aplikaciju za članstvo u EU.
Četvrtog janura 2016. državni ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, Mirko Šarović, izjavio je kako bi to bilo preuranjeno i da je realnije govoriti o aplikaciji u narednih šest mjeseci. Uslovi za njeno podnošenje, kako je ranije izjavio komesar za proširenje i politiku susjedstva, Johanes Han (Johannes Hahn) su:
"Prvo mehanizam koordinacije svih nivoa vlasti u evropskim pitanjima i drugo, prilagodba Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, nakon ulaska Hrvatske u EU. Kako bi se to postiglo potrebna je interakcija BiH i EU, potreban nam je sistem koji funkcioniše."
BiH nije ispunila ove uslove - mehanizam koordinacije je ključni kamen spoticanja već godinama, a nedavna objava da "samo što nije dogovoren", nema zvanične potvrde.
Početak pregovora o adaptaciji trgovinskog dijela Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Evropske unije i Bosne i Hercegovine, kako bi se on počeo primjenjivati i na proizvode iz Hrvatske, najavljuje se za sredinu januara.
"Tradicionalna trgovina podrazumijeva trgovinu koju je BiH imala sa Hrvatskom tri godine prije njenog ulaska u EU. Znamo da je Hrvatska imala u okviru CEFTA sporazuma bescarinski uvoz za sve robe, tako da sad, u ovom trenutku, moramo razgovarati o onim količinama roba koje su bez carine ulazile u Bosnu i Hercegovinu, a koje treba dodati Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju", ističe Hamdo Tinjak, šef pregovaračkog tima i sekretar Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa.
Pregovori će potrajati, smatra ministar Mirko Šarović.
"Ne radi se samo o tehničkom prilagođavanju. Ako bismo odmah pristali na cjelovito prilagođavanje, to bi dramatično pogoršalo poziciju poljoprivrednih proizvođača u BiH jer nemamo mehanizme zaštite, odnosno podsticaja", kazao je Šarović.
Treći ključni uslov koji se podrazumijeva, pa ga komesar Han nije ni navodio, je paket ekonomskih i socijalnih reformi, tj. već famozna agenda o kojoj javnost pa i ona stručna, malo zna.
Jedini očigledan napredak je aktiviranje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, smatra Adnan Ćerimagić, analitičar Evropske inicijative za stabilnost.
"Ipak, moram napomenuti da je za stupanje na snagu tog sporazuma bilo potrebno 15 godina, najduže od svih zemalja Zapadnog Balkana. Znači, Bosna i Hercegovina je prvi set upitnika ili uslova dobila 2000. godine vezano za taj sporazum i od tada do juna 2015. je čekala", navodi Ćerimagić
Šta se desilo od prvobitnog optimizma pa i euforije oko konačnog podnošenja zahtjeva za članstvo i naknadnog "smanjenja doživljaja"?
Bez obzira na to kada će aplikacija za članstvo biti podnesena, ostaje pitanje - da li je napredak o kojem su mjesecima govorili domaći političari i međunarodni zvaničnici bio stvaran ili tek želja da se BiH, bar simbolički približi EU.
"Ako se analizira realnije, kakvi su zaista ekonomski i društveno-politički procesi u BiH, jasno je da bilo kakav napredak prema EU za sada može biti samo vještački i izazvan nekim drugim političkim interesima, nekih drugih sila, ili iz EU ili sa globalne političke scene. A to, nema veze s realnom situacijom u BiH", kaže Mladen Mirosavljević, univerzitetski profesor iz Banjaluke.
Profesor Mostarskog sveučilišta Slavo Kukić, podsjeća da je Bosna i Hercegovina 2015. godine dobila prvi pozitivan Izvještaj o napretku, a to se može očekivati i za tekuću godinu.
"To će potvrditi tezu da je Evropska komisija definitivno spremna da prema Bosni i Hercegovini zažmiri na oba oka, kako bi je apsorbirala u društvo evropskih naroda. U protivnom ako to ne uradi, već za godinu dvije bi bilo kasno jer bi svoj utjecaj na tom važnom geo - političkom prostoru mogao ostvariti gospodin Putin i Rusija", smatra Kukić.
O kakvom se onda napretku radi?
"Napredak bez napretka, ali s izraženom željom EU da prema BiH napravi izuzetak kao što je svojedobno napravila prema Rumuniji i Bugarskoj", poručuje Kukić.
Građani, a posebno obespravljeni radnici, takođe, ni na koji način ne osjećaju blagodeti napretka.
"Kakav napredak, kakvo integrisanje! Mi imamo nazadak."
"Kakav napredak, kakvo integrisanje! Oni mogu govoriti da je ostvaren napredak koliko hoće, i ovi naši i ovi iz Evropske zajednice... Ali, mi imamo nazadak. Nijedan građanin nije osjetio boljitak, čak, svi smo na gubitku. Kakav je napredak ako se otpusti 2.000 radnika i primi 100 ili 200, i to samo na mjesta onih koji su otišli u penziju. Znači, nema novog zapošljavanja", ističe Enes Tanović iz Tuzle.
Tako su ponovo, po ko zna koji put suprotstavljeni stavovi predstavnika vlasti - koji su optimistični i analitičara koji za to ne vide opravdanja.
Nema dileme da su početni koraci, nakon višegodišnjeg zastoja BiH u procesu integrisanja, dovoljni za podnošenje aplikacije za članstvo ali, pitanje je šta je dovoljno za pozitivan odgovor iz Brisela.
Za ocjenu o napretku, neophodno je povesti reforme, stav je profesora Mirosavljevića.
"Ti unutrašnji procesi, odnosno ono što se zbiva u BiH, su ostali na nivou od pije 20 godina, naravno sa nekim pomacima koji nisu toliko zavisili od same Bosne i Hercegovine nego su bili plod stranog pritiska i strane pomoći", tvrdi Mladen Mirosavljević.
Može li Bosna i Hercegovina i dalje očekivati podršku i "guranje" iz vana?
