Bajram u kampu Opatovac: Želimo mir u našim zemljama

U prihvatnom centru Opatovac u Hrvatskoj, preko 2.000 izbjeglica sa Bliskog istoka, uglavnom žena i djece dočekalo je Kurban-bajram. Jedina želja za ovaj blagdan im je, kako navode, da odu na neko sigurno mjesto i da u njihovim državama konačno bude mir.

Veliki broj njih je razdvojen od svojih porodica. Žene i djeca čekuju autobuse i pogledima traže svoje muževi i očeve. Svaki novi autobus budi nadu da će stići neko od obitelji.

Djeca se boje i na sekundu se odvojiti od roditelja. Izmoreni su i nepripremljeni za hladne dane koji dolaze.

Jamad iz Sirije kaže da je nekada Bajram proslavljao sa svojom porodicom svečano.

"Nekoć sam za Bajram vodio djecu u kupovinu, kupovao im odjeću, izveo bih ih negdje na ručak, uživali bismo taj dan u zajedničkom druženju. Sada sjedimo na zemlji, kisnemo, hladno je. Razmišljam o svojoj zemlji", priča on.

(RSE foto: Maja Nikolić)

• Maja Nikolić

U prihvatnom centru Opatovac u Hrvatskoj, preko 2.000 izbjeglica sa Bliskog istoka, uglavnom žena i djece, dočekalo je Kurban-bajram. Jedina želja za ovaj blagdan im je, kako navode, da odu na neko sigurno mjesto i da u njihovim državama konačno bude mir.

I Jamadova jedina želja je da u Siriji iz koje dolazi konačno bude mir.

"Molim cijeli svijet, čelnike moje države, vlastitu i sve vlade svijeta. Zaustavite rat! Prestanite ubijati ljude, prestanite ubijati žene i djecu, molim vas! Sve što trebamo je mir. Mi možemo raditi, možemo zaraditi novac, samo nam dajte da živimo u miru!", ističe Jamad.

Volonteri u Opatovcu kažu da je posljednja dva dana primjetan veći dolazak obitelji sa malom djecom.

"Sve je ovo potresno. Djeca mala, bosa, pokisla, hladno im je. Majke s njima čekaju obitelji, očeve koji su se izgubili negdje putem, u drugim autobusima su. I jučer navečer smo bili ovdje, hladno im je. Željni su svega... Dugo su na putu", govori Renata Žilić, volonterka iz Osijeka.

Ove izbjeglice je u četvrtak posjetio i Idriz Bešić, imam iz Gunje.

"Oni žele samo što prije da idu, makar i pješice. Jako su nervozni i čekaju autobus. Svi žure, svi bi što prije da idu. Jedni dolaze, drugi odlaze, izmjenjuju se. Najgora stvar je što se traže obitelji. Obitelji su rasute, tamo je dijete, ovamo žena, na drugoj strani brat. I uvijek neko nekoga zove. Situacija je zaista teška", zaključuje Bešić.