Sinan Alić, direktor Fondacije „Istina, pravda, pomirenje“predstavio je u Sarajevu Monitoring izvještaj obnovljenog postupka pred sudskim vijećem Višeg suda u Beogradu u predmetu Ilija Jurišić. U Monitoringu se u detalje navodi kako je tekao cijeli slučaj, a u intervjuu za RSE, Alić ponavlja kako se radi o politički montiranom procesu, okrivljuje bh pravosuđe za nedostatak volje da se procesuiraju slučajevi Dobrovoljačke ulice u Sarajevu i Tuzlanske kolone, ali i navodi kako ovim slučajevima Srbija želi izbjeći svoju odgovornost ta brojne zločine tokom rata u BiH.
Alić: To smo učinili namjerno u Sarajevu zbog toga što smatramo da zvanično Sarajevo, dakle država, ni u jednom obliku ne prati problematiku koju branitelji Bosne i Hercegovine imaju. Ilija Jurišić je samo vrh tog ledenog brijega. Ti ljudi se nalaze u izuzetno teškoj situaciji, zadužuju se, prodaju svoju imovinu da bi podmirili advokatske troškove. Suština tog izvještaja ustvari je vjerna slika onoga što se događalo u sudnici tokom obnovljenog postupka, nakon što je Apelacioni sud ukinuo prvostepenu presudu. Ta analiza je uporedni pokazatelj onome ko nikada nije ušao u sudnicu – u ovom predmetu može da vidi gdje griješi postupajuće Sudsko vijeće, a griješi u svim preciznim uputama koje je dao Apelacioni sud, oni to jednostavno ignorišu, odbijaju, čak odbijaju, recimo, da u spis uvedu ključne dokumente o kojima Apelacioni sud raspravlja i na osnovu čega donosi oslobađajuću presudu u predmetu Ilija Jurišić. Mi ih smatramo ključnim dokumentima jer se na njih optužnica poziva, a njih nema. To je navodni sporazum između Bosne i Hercegovine i JNA. Taj sporazum se provlačio i kroz predmet Ganić, gdje je utvrđeno da tog sporazuma nema.
Alić: Pa, moguće je jer je odbacio sve te upute koje je dao Apelacioni sud. Apelacioni sud je rekao: ako provedete te dokaze, onda će vam oni omogućiti da presudu donesete na činjenicama, ma kakva ona bila. Međutim, odbili su da uvrste u spis taj sporazum i drugi papir, to je zajedničko pismo koje Snežana Malović i Vladimir Vukčević, dakle, tadašnja ministrica pravde i sadašnji tužilac za ratne zločine, šalju sudu u London u predmetu Srbija protiv Ganića, i definišu sukob u Bosni i Hercegovini od 19. maja, i kažu da je to međunarodni sukob. To samo govori – ja zaista moram upotrijebiti ovu riječ – o bezobrazluku, besprizornom ponašanju ovog prvostepenog suda. Jednostavno je objašnjenje. Kada smo mi to sve analizirali, fino se vidi: postupajuća sudija, predsjednik Sudskog vijeća koji je donio tu prvobitnu sramnu presudu o dvanaest godina, koja je totalno ukinuta na Apelacionom sudu, je nagrađena – postala je šef odjeljenja za ratne zločine – sada je preimenovano – nije Okružni nego je Viši sud u Beogradu. A čovjek koji je predsjedavao Sudskim vijećem Apelacionog suda u Beogradu, a to Vijeće koje je sve to ukinulo, on je smijenjen. Tek na intervenciju neke druge politike koja stoji iza Apelacionog suda, on je vraćen na taj posao.
Alić: E, sad to govori da je Ilija kolateralna šteta dvije neke, uslovno rečeno, politike koje stoje iza ovog Okružnog suda i Tužilaštva. Ta pravna bitka mora se nastaviti pravnim sredstvima i procedurom koju Krivični zakon nalaže. Odbrana čeka na pismeni otpravak presude. Vjerujemo da ćemo na toj istoj adresi, Apelacionom sudu, naći pravdu. To govori da je pravo u Srbiji ispolitizirano maksimalno, da se gaze sve norme struke, ali ima još jedan problem: Ilija i svi vezano za Tuzlansku kolonu, Dobrovoljačku, ne bi imali nikakvih problema, bili bi slobodni građani, da je pošteno, profesionalno svoj posao odradilo pravosuđe ove zemlje. Oni to nisu uradili. Sakrivali su. Pa mora se odgovoriti ko je odgovoran za smrt 50 ljudi na Brčanskoj Malti. Isto tako i za Dobrovoljačku. Ko god da su ti ljudi, držati to u ladicama – ostavlja se prostor pravosuđu Srbije, kakvoj – takvoj. Zašto oni insistiraju na Dobrovoljačkoj i Tuzlanskoj? To nije slučajno. To je početak rata. Ako bi uspjeli, a ne mogu, nema šanse, da dokažu to što oni imaju u svojim glavama, onda bi oni mahali: evo, vidite, muslimanska strana je bila pripremljena u maju, a u aprilu to su perfidni napadi, dakle, da se relativizira uloga Srbije, i to tužilaštvo Vladimira Vukčevića ima isključivu zadaću da sakrije ulogu Srbije u svim zločinima koji su se dogodili na prostorima ex-Jugoslavije, tako i ovdje.
Alić: Sad ću Vam reći sramotnu situaciju. Odgovorni čovjek, da to personaliziram, na pitanje novinara ovih dana da li je Ministarstvo pravde pomoglo u predmetu Jurišić, on je odgovorio, parafraziram, 'Jesmo, poslali smo neke dokumente u Beograd'. Ja sad otvoreno pitam: da li je Ministarstvo pravde BiH tehnički servis Vladimira Vukčevića?
Alić: Nema sistema. Ilija je vrh ledenog brijega koji to pokazuje, ali svi branitelji BiH, bez obzira od koga dobiju optužnicu, prepušteni su sami sebi. Nisu oni bili privatni vojnici, nisu branili svoje šupe i štale, nego su branili ovu državu.
Alić: Procedura je sljedeća: žalba se ulaže Apelacionom sudu.
Alić: Srbijanskom pravosuđu i toj politici koja je iza njega, nikad ne znate da li će večeras Vukčević smisliti i zbog nekog razloga zatražiti pritvor za Iliju Jurišića. On ima jedan veliki problem, jednu veliku dilemu - on ima sina i u Beogradu i u Njemačkoj. Razmatra se i sljedeće: da će se vidjeti pravne mogućnosti da ova država konačno pokaže da je država, da od države Srbije zatraži garancije pozivajući se na konvecije koje su kršili do sada, da poštuje te konvencije i da pruži pune garancije državi Bosni i Hercegovini za korektno ponašanje pravosudnog sistema te zemlje u predmetu Jurišić.
RSE: Gospodine Alić, predstavili ste monitoring izvještaj obnovljenog postupka pred Sudskim vijećem Višeg suda u Beogradu u predmetu gospodina Ilije Jurišića. Možete li dati sažetak ovog monitoring izvještaja?
Alić: To smo učinili namjerno u Sarajevu zbog toga što smatramo da zvanično Sarajevo, dakle država, ni u jednom obliku ne prati problematiku koju branitelji Bosne i Hercegovine imaju. Ilija Jurišić je samo vrh tog ledenog brijega. Ti ljudi se nalaze u izuzetno teškoj situaciji, zadužuju se, prodaju svoju imovinu da bi podmirili advokatske troškove. Suština tog izvještaja ustvari je vjerna slika onoga što se događalo u sudnici tokom obnovljenog postupka, nakon što je Apelacioni sud ukinuo prvostepenu presudu. Ta analiza je uporedni pokazatelj onome ko nikada nije ušao u sudnicu – u ovom predmetu može da vidi gdje griješi postupajuće Sudsko vijeće, a griješi u svim preciznim uputama koje je dao Apelacioni sud, oni to jednostavno ignorišu, odbijaju, čak odbijaju, recimo, da u spis uvedu ključne dokumente o kojima Apelacioni sud raspravlja i na osnovu čega donosi oslobađajuću presudu u predmetu Ilija Jurišić. Mi ih smatramo ključnim dokumentima jer se na njih optužnica poziva, a njih nema. To je navodni sporazum između Bosne i Hercegovine i JNA. Taj sporazum se provlačio i kroz predmet Ganić, gdje je utvrđeno da tog sporazuma nema.
RSE: Kako je moguće, gospodine Alić, da Apelacioni sud naloži da se postupak vrati, a onda ovaj opet gospodina Jurišića osudi na dvanaest godina zatvora?
Alić: Pa, moguće je jer je odbacio sve te upute koje je dao Apelacioni sud. Apelacioni sud je rekao: ako provedete te dokaze, onda će vam oni omogućiti da presudu donesete na činjenicama, ma kakva ona bila. Međutim, odbili su da uvrste u spis taj sporazum i drugi papir, to je zajedničko pismo koje Snežana Malović i Vladimir Vukčević, dakle, tadašnja ministrica pravde i sadašnji tužilac za ratne zločine, šalju sudu u London u predmetu Srbija protiv Ganića, i definišu sukob u Bosni i Hercegovini od 19. maja, i kažu da je to međunarodni sukob. To samo govori – ja zaista moram upotrijebiti ovu riječ – o bezobrazluku, besprizornom ponašanju ovog prvostepenog suda. Jednostavno je objašnjenje. Kada smo mi to sve analizirali, fino se vidi: postupajuća sudija, predsjednik Sudskog vijeća koji je donio tu prvobitnu sramnu presudu o dvanaest godina, koja je totalno ukinuta na Apelacionom sudu, je nagrađena – postala je šef odjeljenja za ratne zločine – sada je preimenovano – nije Okružni nego je Viši sud u Beogradu. A čovjek koji je predsjedavao Sudskim vijećem Apelacionog suda u Beogradu, a to Vijeće koje je sve to ukinulo, on je smijenjen. Tek na intervenciju neke druge politike koja stoji iza Apelacionog suda, on je vraćen na taj posao.
RSE: Ko vraća i postavlja te ljude o kojima pričate?
Alić: E, sad to govori da je Ilija kolateralna šteta dvije neke, uslovno rečeno, politike koje stoje iza ovog Okružnog suda i Tužilaštva. Ta pravna bitka mora se nastaviti pravnim sredstvima i procedurom koju Krivični zakon nalaže. Odbrana čeka na pismeni otpravak presude. Vjerujemo da ćemo na toj istoj adresi, Apelacionom sudu, naći pravdu. To govori da je pravo u Srbiji ispolitizirano maksimalno, da se gaze sve norme struke, ali ima još jedan problem: Ilija i svi vezano za Tuzlansku kolonu, Dobrovoljačku, ne bi imali nikakvih problema, bili bi slobodni građani, da je pošteno, profesionalno svoj posao odradilo pravosuđe ove zemlje. Oni to nisu uradili. Sakrivali su. Pa mora se odgovoriti ko je odgovoran za smrt 50 ljudi na Brčanskoj Malti. Isto tako i za Dobrovoljačku. Ko god da su ti ljudi, držati to u ladicama – ostavlja se prostor pravosuđu Srbije, kakvoj – takvoj. Zašto oni insistiraju na Dobrovoljačkoj i Tuzlanskoj? To nije slučajno. To je početak rata. Ako bi uspjeli, a ne mogu, nema šanse, da dokažu to što oni imaju u svojim glavama, onda bi oni mahali: evo, vidite, muslimanska strana je bila pripremljena u maju, a u aprilu to su perfidni napadi, dakle, da se relativizira uloga Srbije, i to tužilaštvo Vladimira Vukčevića ima isključivu zadaću da sakrije ulogu Srbije u svim zločinima koji su se dogodili na prostorima ex-Jugoslavije, tako i ovdje.
RSE: Ima li odgovora bh. intitucija? Jeste li se njima obraćali?
Alić: Sad ću Vam reći sramotnu situaciju. Odgovorni čovjek, da to personaliziram, na pitanje novinara ovih dana da li je Ministarstvo pravde pomoglo u predmetu Jurišić, on je odgovorio, parafraziram, 'Jesmo, poslali smo neke dokumente u Beograd'. Ja sad otvoreno pitam: da li je Ministarstvo pravde BiH tehnički servis Vladimira Vukčevića?
RSE: Stiče se dojam da, kada je u pitanju slučaj Jurišić, oni koji ga zaista brane jeste ova Fondacija 'Istina, pravda i pomirenje'. Imate li osjećaj da je to političko Sarajevo bilo puno više angažovano kad su bili slučajevi Ejupa Ganića i Jovana Divjaka?
Alić: Nema sistema. Ilija je vrh ledenog brijega koji to pokazuje, ali svi branitelji BiH, bez obzira od koga dobiju optužnicu, prepušteni su sami sebi. Nisu oni bili privatni vojnici, nisu branili svoje šupe i štale, nego su branili ovu državu.
RSE: Nakon izricanja presude, gospodin Dozet, advokat gospodina Jurišića, rekao je da nije siguran da će gospodin Jurišić doći ponovo u Beograd, jer je tri godine dolazio kako bi čekao pravdu koju nije dočekao. Vjerujete li i dalje u srbijansko pravosuđe?
Alić: Procedura je sljedeća: žalba se ulaže Apelacionom sudu.
RSE: Šta se dešava sa gospodinom Jurišićem, može li on izaći iz Bosne i Hercegovine da ne bude uhapšen?
Alić: Srbijanskom pravosuđu i toj politici koja je iza njega, nikad ne znate da li će večeras Vukčević smisliti i zbog nekog razloga zatražiti pritvor za Iliju Jurišića. On ima jedan veliki problem, jednu veliku dilemu - on ima sina i u Beogradu i u Njemačkoj. Razmatra se i sljedeće: da će se vidjeti pravne mogućnosti da ova država konačno pokaže da je država, da od države Srbije zatraži garancije pozivajući se na konvecije koje su kršili do sada, da poštuje te konvencije i da pruži pune garancije državi Bosni i Hercegovini za korektno ponašanje pravosudnog sistema te zemlje u predmetu Jurišić.
