Forum građana Tuzle, u suradnji sa Nansen dijalog centrom (Mostar) i CUPIDO-om Mostar, organizirao je u Mostaru okrugli stol na temu "Izgradnja razumijevanja i povjerenja".
Okrugli stol je organiziran u sklopu regionalnoga projekta "Kako do istine". Na okruglom stolu bilo je riječi o ulozi vlasti i vjerskih zajednica u uspostavljanju razumijevanja i povjerenja među građanima, te o iskustvu organizacija civilnog društva i medija u provedbi mirovnih aktivnosti i djelovanja na uspostavi razumijevanja i povjerenja.
Istina još uvijek nema pravo građanstva u BiH, a bez istine je nemoguće vratiti povjerenje u zajednički život. Jedna od istina do kojih se u BiH teško dolazi je ona o nestalim, čija sudbina do danas nije otkrivena.
Saja Čorić, predsjednica Udruženja žena logoraša zatvora Vojno, kaže kako u političkim strukturama na sve tri strane i danas postoje osobe koje se dovode u vezu sa ratnim zločinima ili zločincima, i da su za to odgovorni prije svega građani BiH:
„Mi smo imali sada za izbore, gledala sam liste, toliko mladosti koja nema ama baš nikakve veze sa tom prošlošću i koje smo mogli izabrati. Međutim, ljudi su ponovo izabrali iste. Metod, način tih ljudi koji su uradili zločin je daleko jači nego običnih građana - da manipulišu njima.“
Žrtve ne bi smjele imati ni vjerski ni nacionalni predznak, dodaje Čorić. Da bi izbjegli manipulacije, moraju progovoriti o istini:
„Ratni zločinci imaju svoje fanove i određene pozicije u društvu.“
Kako do istine? Sociolog Ivan Cvitković kaže kako je posebna odgovornost na vjerskim zajednicama. Istinski nacionalni i religijski identitet je onaj od čijeg jezika ili ruku su drugi sigurni. Nedostatak istine regeneriše mržnju, koja je u BiH i dalje sveprisutna, naglašava Cvitković.
Pripadnost BiH
Kako drugačije objasniti djelomičnu ili potpunu vjersku netoleranciju koja potvrđena u nedavnom empirijskom istraživanju u kojem je sudjelovalo 3.300 osoba u cijeloj BiH:
„Podatak koji je za mene bio isto tako iznenađujući je da ispitanici koji više cijene pobožnost kao ljudsku vrijednost ispoljavaju veću vjersku i nacionalnu netoleranciju, a očekivao sam da će biti upravo obrnuto. Ako se ima u vidu koliko imamo svećenika, sveštenika, imama, pastora u BiH, meni se naravno, kao čovjeku koji to gleda sa strane kao sociolog, postavlja pitanje: što rade ti ljudi?“
Vehid Šehić, arhivska fotografija Problem BiH je problem tri istine koje postoje nakon rata. Vehid Šehić, predsjednik Foruma građana Tuzla, podvlači kako samo slabi u svom identitetu mogu vidjeti opasnost od drugih da će ih ugroziti, što je, nažalost, i dalje priča na kojoj insistiraju političke elite:
„Tragedija ove države što žive tri naroda - za jednog tvrde da je najstariji, za drugi tvrde da je jedini nebeski, a za treći da je najpametniji, pa su svi protiv njih zato što su oni naj. Taj monopol ili ekskluzivnost na nešto sigurno ne doprinosi ovom procesu izgradnje razumijevanja i povjerenja među nama.“
Često u službi aktualnih politika u BiH su i mediji koji stvaraju sliku nemogućnosti zajedničkog života na ovim prostorima, pa se tako, primjerice, cijela Srpska posmatra kroz oštru retoriku Milorada Dodika.
Profesor na Fakultetu političkih nauka Nerzuk Ćurak dodaje kako je u postkonfliktnim zemljama izgradnja mira nužnost, u čemu mediji mogu imati presudnu ulogu:
„Da zaista moramo promovirati kroz one platforme koje najlakše mogu komunicirati sa ljudima, dakle kroz medije, upravo tu ideju pomirenja. Ali kako se ona plasira? Ona se opet prezentira politički. Znači ako neki političari daju neku gestu izvinjenja, onda novinari o tome izvijeste bez jednog dubinskog ulaska u strukturalne razloge izvinjenja.“
Kako izgraditi povjerenje u BiH? Dijalog, tolerancija, jednakopravnost i suočavanje s istinom temelji su na kojima se mora graditi BiH. Cvitković također dodaje kako na tom putu stvaranje istinskog osjećaja pripadnosti BiH može biti od velike pomoći:
„Pripadnost Bosni i Hercegovini - trebao bi svaki Bošnjak, Srbin i Hrvat da sebi kaže:’Ja jesam to što jesam, ali sam ja državljanin BiH. To je zemlja u kojoj sam rođen i u kojoj živim. To stavljam na prvo mjesto.’“
Okrugli stol je organiziran u sklopu regionalnoga projekta "Kako do istine". Na okruglom stolu bilo je riječi o ulozi vlasti i vjerskih zajednica u uspostavljanju razumijevanja i povjerenja među građanima, te o iskustvu organizacija civilnog društva i medija u provedbi mirovnih aktivnosti i djelovanja na uspostavi razumijevanja i povjerenja.
Istina još uvijek nema pravo građanstva u BiH, a bez istine je nemoguće vratiti povjerenje u zajednički život. Jedna od istina do kojih se u BiH teško dolazi je ona o nestalim, čija sudbina do danas nije otkrivena.
Saja Ćorić: Ratni zločinci imaju svoje fanove i određene pozicije u društvu
Saja Čorić, predsjednica Udruženja žena logoraša zatvora Vojno, kaže kako u političkim strukturama na sve tri strane i danas postoje osobe koje se dovode u vezu sa ratnim zločinima ili zločincima, i da su za to odgovorni prije svega građani BiH:
„Mi smo imali sada za izbore, gledala sam liste, toliko mladosti koja nema ama baš nikakve veze sa tom prošlošću i koje smo mogli izabrati. Međutim, ljudi su ponovo izabrali iste. Metod, način tih ljudi koji su uradili zločin je daleko jači nego običnih građana - da manipulišu njima.“
Žrtve ne bi smjele imati ni vjerski ni nacionalni predznak, dodaje Čorić. Da bi izbjegli manipulacije, moraju progovoriti o istini:
„Ratni zločinci imaju svoje fanove i određene pozicije u društvu.“
Kako do istine? Sociolog Ivan Cvitković kaže kako je posebna odgovornost na vjerskim zajednicama. Istinski nacionalni i religijski identitet je onaj od čijeg jezika ili ruku su drugi sigurni. Nedostatak istine regeneriše mržnju, koja je u BiH i dalje sveprisutna, naglašava Cvitković.
Pripadnost BiH
Kako drugačije objasniti djelomičnu ili potpunu vjersku netoleranciju koja potvrđena u nedavnom empirijskom istraživanju u kojem je sudjelovalo 3.300 osoba u cijeloj BiH:
„Podatak koji je za mene bio isto tako iznenađujući je da ispitanici koji više cijene pobožnost kao ljudsku vrijednost ispoljavaju veću vjersku i nacionalnu netoleranciju, a očekivao sam da će biti upravo obrnuto. Ako se ima u vidu koliko imamo svećenika, sveštenika, imama, pastora u BiH, meni se naravno, kao čovjeku koji to gleda sa strane kao sociolog, postavlja pitanje: što rade ti ljudi?“
„Tragedija ove države što žive tri naroda - za jednog tvrde da je najstariji, za drugi tvrde da je jedini nebeski, a za treći da je najpametniji, pa su svi protiv njih zato što su oni naj. Taj monopol ili ekskluzivnost na nešto sigurno ne doprinosi ovom procesu izgradnje razumijevanja i povjerenja među nama.“
Često u službi aktualnih politika u BiH su i mediji koji stvaraju sliku nemogućnosti zajedničkog života na ovim prostorima, pa se tako, primjerice, cijela Srpska posmatra kroz oštru retoriku Milorada Dodika.
Profesor na Fakultetu političkih nauka Nerzuk Ćurak dodaje kako je u postkonfliktnim zemljama izgradnja mira nužnost, u čemu mediji mogu imati presudnu ulogu:
„Da zaista moramo promovirati kroz one platforme koje najlakše mogu komunicirati sa ljudima, dakle kroz medije, upravo tu ideju pomirenja. Ali kako se ona plasira? Ona se opet prezentira politički. Znači ako neki političari daju neku gestu izvinjenja, onda novinari o tome izvijeste bez jednog dubinskog ulaska u strukturalne razloge izvinjenja.“
Kako izgraditi povjerenje u BiH? Dijalog, tolerancija, jednakopravnost i suočavanje s istinom temelji su na kojima se mora graditi BiH. Cvitković također dodaje kako na tom putu stvaranje istinskog osjećaja pripadnosti BiH može biti od velike pomoći:
„Pripadnost Bosni i Hercegovini - trebao bi svaki Bošnjak, Srbin i Hrvat da sebi kaže:’Ja jesam to što jesam, ali sam ja državljanin BiH. To je zemlja u kojoj sam rođen i u kojoj živim. To stavljam na prvo mjesto.’“
