Na suđenju optuženima za deportaciju izbjeglica Muslimana-Bošnjaka iz Crne Gore u Bosnu i Hercegovinu u maju 1992 godine od kojih je preko 80 ubijeno u improvizovanim logorima, u petak je svjedočio nekadašnji predsjednik Crne Gore Momir Bulatović.
On je saopštio da deportacija izbjeglica predstavlja grešku države a ne grešku bilo koga individualno.
Sam slučaj deportacije Muslimana Bošnjaka iz Crne Gore u Bosnu i Hercegovinu u maju 1992 godine predstavlja grešku države iz tog perioda i ta akcija je učinjena u sklopu redovnog policijskog posla saslušanja svih osoba koje iz drugih republika tadašnje Jugoslavije ulaze u Crnu Goru.
Sa svim aktivnostima policije bili su upoznati svi državni organi, a posebno tadašnji državni tužilac s kojim su obavljane konsultacije, rekao je nekadašnji predsjednik Crne Gore Momir Bulatović na suđenju devetorici policijskih funkcionera optuženih za deportaciju izbjeglica Muslimana i Srba 1992 godine.
Bulatović je rekao da se policijska aktivnost imala za cilj sprečavanje prelivanja terorizma iz Bosne i Hercegovine u Crnu Goru i očuvanja građanskog mira:
"Istina je da nema greške, istina je da nema pojedinačne odgovornosti. Istina je da , iako je napravljena greška to ej bila državna greška , ne pojedinačna , ne bilo čija jer to dokumenti koje sam dao neposredno utvrđuju. Nije u pitanju nikakva kriminalna grupa , njih osam ili devet koji su odlučili ili smislili da nekome napakoste, da imaju lični motiv da naprave bilo kakvo zlo Muslimanima ili Srbima. Jednostavno. zlo vrijeme je donijelo zle prilike a ja sam kao svjedok , čini mi se uspio da ubijedim makar sud da me sasluša."
Optuženi visoki službenici MUP-a
Odgovarajući na pitanje odbrane prema kojim licima se sprovodilo privođenje i saslušanje, Bulatović je rekao da je to činjeno prema svima koji su se tada zatekli u Crnoj Gori i naveo primjer da je u Pljevljima saslušano u policiji oko 3.000 ljudi, zadržano četrdeset, a deportovano devet.
U tom periodu privođenje je vršeno nad građanima Bosne i Hercegovine srpske nacionalnosti koji su izbjegavali vojnu obavezu od kojih je jedan broj takođe deportovan. Bulatović je rekao da je tada bilo prelivanja terorizma i da je na sjeveru Crne Gore bilo pripadnika paravojnih formacija zaraćenih strana u Bosni i Hercegovini i vikend ratnika te da je u zbog kompletnog bezbjednosnog ambijenta bilo potrebno obavljati široka saslušanja i policijske potrage.
O samoj akciji deportovanja izbjeglica Bulatović je rekao da je sprovedena u skladu sa ustavom i tadašnjim zakonom, ali da državni organi nisu mogli da predvide kakva će sudbina zadesiti jedan broj deportovanih u Bosni i Hercegovini:
"Ali se sve skupa desilo u svega nekoliko dana. Znate, kada vi dobijete zahtjev iz Foče 14. (maja) koja je mirna i ne dešava se ništa, vi nemate osnovanog razloga za sumnju da će tamo da bude rat. Ali kada se 15. izvrši napada na kolonu JNA u Tuzli pa bude ubijeno 200 ljudi, pripadnika JNA, naših sugrađana, 140 zarobljeno i mučeno onda vi jednostavno dobijate osvetništvo sa one strane a ne reagujete na vrijeme i mi tek 27. na sastanku državnog vrha, o čemu sam dao materijalne dokaze uz prisustvo i predsjednika Vlade i ministra policije i ministra vojske i predsjednika Skupštine, dajemo naređenje policiji da prekine sa praksom koja je, ponavljam bila 50 godina. Ali tek u zadnjim danima zbog zle krvi koja je bila u Bosni i eskalacije rata je dovela do mogućih tragičnih poljedica. U pitanju je stvarno bila greška ali je u pitanju državna greška i za nju svi snosimo ogromnu odgovornost. Mislim da ovi ljudi niti su imali motiv, namjeru, cilj, sredstva da tako nešto urade."
U maju 1992. godine crnogorska vlast je deportovala u Republiku Srpsku oko 150 bosanskih izbjeglica, koji su početkom rata potražili utočište u Crnoj Gori. Od tog broja, 83 ljudi se nikada nije vratilo svojim porodicama, već su ubijeni u improvizovanim logorima na području Foče, Srebrenice i Sokoca.
Nakon više godina ćutanja o tom zločinu, za deportaciju izbjeglica optuženo je devet policajaca, među kojima trojica visokih službenika tadašnjeg MUP-a od kojih su četvorica u pritvoru, a šestorica se nalaze u Srbiji i čekaju da se okonča postupak za njihovo izručenje Crnoj Gori. Među njima je i Boško Bojović, nekadašnji šef državne bezbjednosti.
Na prethodnom pretresu Bulatović je tražio da bude oslobođen čuvanja državne tajne jer je kako je rekao više nego spreman da sudu podnese sve dokaze. Skupština Crne Gore ali i Vlada su ga svojim odlukama oslobodili čuvanja državne tajne čime je omogućeno njegovo svjedočenje. Bulatović je na okončanom pretresu podnio dokumentaciju koju posjeduje iz tog vremena, a za koju tvrdi da dokazuje da nema individualne odgovornosti za slučaj deportacije, već da se radi o akciji i grešci države.
On je saopštio da deportacija izbjeglica predstavlja grešku države a ne grešku bilo koga individualno.
Sam slučaj deportacije Muslimana Bošnjaka iz Crne Gore u Bosnu i Hercegovinu u maju 1992 godine predstavlja grešku države iz tog perioda i ta akcija je učinjena u sklopu redovnog policijskog posla saslušanja svih osoba koje iz drugih republika tadašnje Jugoslavije ulaze u Crnu Goru.
Sa svim aktivnostima policije bili su upoznati svi državni organi, a posebno tadašnji državni tužilac s kojim su obavljane konsultacije, rekao je nekadašnji predsjednik Crne Gore Momir Bulatović na suđenju devetorici policijskih funkcionera optuženih za deportaciju izbjeglica Muslimana i Srba 1992 godine.
Bulatović je rekao da se policijska aktivnost imala za cilj sprečavanje prelivanja terorizma iz Bosne i Hercegovine u Crnu Goru i očuvanja građanskog mira:
"Istina je da nema greške, istina je da nema pojedinačne odgovornosti. Istina je da , iako je napravljena greška to ej bila državna greška , ne pojedinačna , ne bilo čija jer to dokumenti koje sam dao neposredno utvrđuju. Nije u pitanju nikakva kriminalna grupa , njih osam ili devet koji su odlučili ili smislili da nekome napakoste, da imaju lični motiv da naprave bilo kakvo zlo Muslimanima ili Srbima. Jednostavno. zlo vrijeme je donijelo zle prilike a ja sam kao svjedok , čini mi se uspio da ubijedim makar sud da me sasluša."
Optuženi visoki službenici MUP-a
Odgovarajući na pitanje odbrane prema kojim licima se sprovodilo privođenje i saslušanje, Bulatović je rekao da je to činjeno prema svima koji su se tada zatekli u Crnoj Gori i naveo primjer da je u Pljevljima saslušano u policiji oko 3.000 ljudi, zadržano četrdeset, a deportovano devet.
U tom periodu privođenje je vršeno nad građanima Bosne i Hercegovine srpske nacionalnosti koji su izbjegavali vojnu obavezu od kojih je jedan broj takođe deportovan. Bulatović je rekao da je tada bilo prelivanja terorizma i da je na sjeveru Crne Gore bilo pripadnika paravojnih formacija zaraćenih strana u Bosni i Hercegovini i vikend ratnika te da je u zbog kompletnog bezbjednosnog ambijenta bilo potrebno obavljati široka saslušanja i policijske potrage.
O samoj akciji deportovanja izbjeglica Bulatović je rekao da je sprovedena u skladu sa ustavom i tadašnjim zakonom, ali da državni organi nisu mogli da predvide kakva će sudbina zadesiti jedan broj deportovanih u Bosni i Hercegovini:
"Ali se sve skupa desilo u svega nekoliko dana. Znate, kada vi dobijete zahtjev iz Foče 14. (maja) koja je mirna i ne dešava se ništa, vi nemate osnovanog razloga za sumnju da će tamo da bude rat. Ali kada se 15. izvrši napada na kolonu JNA u Tuzli pa bude ubijeno 200 ljudi, pripadnika JNA, naših sugrađana, 140 zarobljeno i mučeno onda vi jednostavno dobijate osvetništvo sa one strane a ne reagujete na vrijeme i mi tek 27. na sastanku državnog vrha, o čemu sam dao materijalne dokaze uz prisustvo i predsjednika Vlade i ministra policije i ministra vojske i predsjednika Skupštine, dajemo naređenje policiji da prekine sa praksom koja je, ponavljam bila 50 godina. Ali tek u zadnjim danima zbog zle krvi koja je bila u Bosni i eskalacije rata je dovela do mogućih tragičnih poljedica. U pitanju je stvarno bila greška ali je u pitanju državna greška i za nju svi snosimo ogromnu odgovornost. Mislim da ovi ljudi niti su imali motiv, namjeru, cilj, sredstva da tako nešto urade."
U maju 1992. godine crnogorska vlast je deportovala u Republiku Srpsku oko 150 bosanskih izbjeglica, koji su početkom rata potražili utočište u Crnoj Gori. Od tog broja, 83 ljudi se nikada nije vratilo svojim porodicama, već su ubijeni u improvizovanim logorima na području Foče, Srebrenice i Sokoca.
Nakon više godina ćutanja o tom zločinu, za deportaciju izbjeglica optuženo je devet policajaca, među kojima trojica visokih službenika tadašnjeg MUP-a od kojih su četvorica u pritvoru, a šestorica se nalaze u Srbiji i čekaju da se okonča postupak za njihovo izručenje Crnoj Gori. Među njima je i Boško Bojović, nekadašnji šef državne bezbjednosti.
Na prethodnom pretresu Bulatović je tražio da bude oslobođen čuvanja državne tajne jer je kako je rekao više nego spreman da sudu podnese sve dokaze. Skupština Crne Gore ali i Vlada su ga svojim odlukama oslobodili čuvanja državne tajne čime je omogućeno njegovo svjedočenje. Bulatović je na okončanom pretresu podnio dokumentaciju koju posjeduje iz tog vremena, a za koju tvrdi da dokazuje da nema individualne odgovornosti za slučaj deportacije, već da se radi o akciji i grešci države.