HAJDUKOVIĆ: Trenutno sam u Ženevi. Po prvi put otkad postoji CERN – to je inače najveći međunarodni centar za fiziku u svijetu, finansiraju ga Evropska unija i Švajcarska – ove godine je formiran jedan mali crnogorski tim. To su mladi ljudi koji su se izvanredno pokazali. Ja bih njih stavio u prvi plan, jer ja sam već u godinama kada završavam naučnu karijeru. Po prvi put u istoriji čovječanstva ispituju se biološki efekti antimaterije i razvija se nova tehnologija liječenja raka antiprotonima. Naš mladi crnogorski tim, u kome učestvuju magistar Sandra Kovačević, uskoro će magistrirati i Vesna Popović i Danijela Šćepanović, pokazao se izvanredno, rame uz rame sa takvim gigantima u svijetu nauke i tehnologije kao što su CERN ili čuveni američki univerzitet UCLA. Antimaterija ne postoji na planeti Zemlji, fizičari su naučili da je proizvode u akceleratorina. Zbog osobine koju zovemo nihilacija, očekujemo i prvi rezultati koji su upravo sumirani su izuzetno pozitivni, da bude oko desetak puta efikasnija od iks-zraka, koje se sada koriste u terapiji, znači deset puta ubitačnija za ćelije raka i nekih tridesetak puta manje ubitačna za zdravlje ćelija.
RSE: Gdje ste, gospodine Hajdukoviću, rođeni?
HAJDUKOVIĆ: Meni je otac bio oficir, tako da sam rođen u Strumici 1949. godine. Međutim, pošto mi je majka umrla dok sam bio mali, djetinjstvo sam proveo na selu kod djeda i bake, u brdima stare Crne Gore.
RSE: I kako ste došli do Ženeve?
HAJDUKOVIĆ: Poslije srednje škole u Makedoniji, gdje sam se bio ponovo vratio, završio sam studije u Beogradu, tamo sam doktorirao. Pred rat, znači ovaj posljednji nesretni rat, radio sam na Univerzitetu u Crnoj Gori. Kad sam vidio da počinje rat, odlučio sam da odem u Ženevu, jer sam i ranije imao kontakte i veze s ovim centrom koji se zove CERN, ponavljam još jednom da je to najveći centar za fiziku, to je onaj čuveni akcelerator, dug 27 kilometara, gdje rade naučnici od Amerike do Japana, naravno najviše iz Evrope.
RSE: Kako se to može savjetovati predsjednik Crne Gore iz Ženeve?
HAJDUKOVIĆ: Ja u tom projektu puno radim „iza scene“. Znači vrše se određeni kontakti, lobiranja, priprema se teren – ja sad ne bih miješao politiku, mada to uvijek vuče na politiku – da se što uspješnije krene kada Crna Gora, nadam se, postane samostalna.
RSE: Dvadesetog septembra 2001. godine na Žabljaku je obilježena deseta godišnjica proglašenja Crne Gore ekološkom državom, što je Vaš lični projekat. Koliko smo mi, po vama, sa ove vremenske distance danas ekološka država?
HAJDUKOVIĆ: Tokom ovog nesretnog rata, znači svega što se dešavalo, ne samo što nismo mogli da napravimo korake u pravcu ekološke države, nego smo i mnoge vrijednosti uništili. Skoro u šali ja kažem, ali u gorkoj šali, da je Crna Gora postala kontinentalna država, jer je obala praktično razorena divljom, pa čak i kad nije divlja onda ružnom i prekomjernom gradnjom. Tako da smo mi vrlo daleko od toga da budemo ekološka država. Šta je problem? Ja sam kontaktirao jako puno ljudi, međutim u jednoj nestabilnoj situaciji, dok se ne zna gdje smo, šta smo i ko smo, da li smo samostalni, da li nijesmo samostalni, kako će sve to izgledati, vrlo je teško krenuti u bilo kakve krupnije poduhvate.
RSE: U Crnoj Gori je inače aktuelna priča oko Hidroelektrane Buk Bijela, odnosno potapanja dijela kanjona Tare. Nisam primijetila da ste se vi oglasili po ovom pitanju kao savjetnik predsjednika.
HAJDUKOVIĆ: Tačno je da se nisam oglasio. Ne znam da li se sjećate, 1985. godine je valjda bila prva ideja potapanja Tare. Tada su bila druga vremena. Ja sam sa grupom profesora sa Univerziteta potpisao jedno pismo koje smo uputili „Pobjedi“. To su bila vremena kada se takva pisma nisu mogla objaviti. Nisam nastupio zato što me jednostavno, da tako kažem, niko nije kontaktirao, a nisam htio sam da zivkam novinare. A kad ste me vi već zvali, reći ću vam šta ja mislim o tome. Ja sam bio, jesam i biću protiv potapanja kanjona Tare. Nisam stručnjak za energetiku i za ekonomiju, ali kao fizičar dobro znam da se radi na novim izvorima energije i da će jedna takva elektrana, ako je napravimo, davati struju, za Crnu Goru manje ili više rentabilno, možda tridesetak-četrdeset godina i poslije će stati, znači elektrana više neće raditi, jer će doći novi izvori energije na kojima se radi, kanjon će biti uništen i ta elektrana, ja bih rekao, postaće spomenik, da ne budem suviše oštar ako kažem ljudske gluposti, ali u svakom slučaju ljudskog nerazuma i nerazumnog odnosa prema prirodi. Dakle, ja sam protiv toga. Vidim da se dobar dio uglednih ljudi u Crnoj Gori angažuje i ja se nadam da će to biti spriječeno.
RSE: Bilo je i velikih protesta građana oko deponije smeća Lovanji kraj Tivta. Zagovornici ovog projekta su govorili da bi to trebala da bude „sanitarna deponija“. Što je to zapravo sanitarna deponija? Da li uopšte postoji sanitarna deponija?
HAJDUKOVIĆ: Problem smeća u Crnoj Gori, znači otpadaka, nigdje nije riješen na trajan način. Sve su to privremena rješenja. Postoje neki pregovori, razgovori da se naprave u pravom smislu riječi, ne deponije, nego znači i reciklaža i najmoderniji tretman otpada. Ovo što mi imamo u Crnoj Gori, sve su to ili zastarjela ili privremena rješenja. Na žalost, vjerujte, evo ja jesam nekakav savjetnik, međutim vrlo teško se mogu napraviti ikakvi pomaci prije nego budemo u poziciji da nas svijet prepozna kao samostalnu državu i da se nešto krene.
RSE: Dragan Hajduković je bio jedan od kandidata na predsjedničkim izborima u Crnoj Gori i jednom je izjavio da crnogorska Vlada treba da uputi Vladi Srbije prijedlog o uređenu odnosa između dvije republike koji bi imao samo jednu rečenicu. Kako bi ona glasila?
HAJDUKOVIĆ: Ta rečenica je glasila – predlažemo da Srbija i Crna Gora kao samostalne države, članice Ujedinjenih nacija, uspostave međusobne odnose identične odnosima šengenskog tipa u Evropskoj uniji, što je najveći stepen bliskosti u toj uniji. Dobro, kad sam je pisao, ta rečenica je bila malo više stilizovana, ali suština je ta. Jedan Španac može da sjedne u auto, avion ili voz i da ode u Njemačku i da pod istim uslovima kao Nijemac traži posao, kupi kuću, otvori biznis… Znači s gledišta njega kao građanina, teritorija šengenske unije je jedinstvena teritorija, jedna država, ali bogami države su različite, članice su Ujedinjenih nacija, imaju svoj identitet i sve ostalo. Znači, mislio sam da je to najbolji kompromis između pristalica zajedničke države i pristalica samostalne države i danas mislim da je to tako.
RSE: Pogled iz Ženeve na današnje poteze vlasti Crne Gore kada je u pitanju odnos sa Srbijom, kako se to Vama čini?
HAJDUKOVIĆ: Vidite, ja bih puno puta drugačije postupio, međutim isto je tako činjenica da možda oni bolje od mene znaju svoje, da tako kažem, protivnike, nadam se u pozitivnom smislu, ne u neprijateljskom smislu protivnike, u Beogradu. Tako da je vrlo, vrlo teško meni suditi da li su moje ideje dobre ili ne, jer ja sam par puta predlagao sasvim drugačije nastupe, čak i tokom predsjedničke kampanje. Beogradski sporazum je, po meni, ali opet kažem po meni, jer nisam bio prisutan tamo, potpisan pod pritiskom gospodina Solane i ja sam, kad sam bio predsjednički kandidat, tu njegovu tvorevinu zvao „Solanija“. Sporazumi napravljeni pod pritiskom nikad nisu valjali. Dobro, to je sad zastarjelo, mislim da ima nekih pomaka. Ja lično sam optimista, vjerujem da će Crna Gora 2006. godine biti samostalna država.
RSE: Vi ste inače izjavili da biste sigurno pobijedili kao predsjednički kandidat kada bi građani glasali prema kvalitetu ponuđenih projekata. Kako niste pobijedili, govori li to o crnogorskom biračkom tijelu?
HAJDUKOVIĆ: Pazite, ja ne mislim da je crnogorsko biračko tijelo gore od biračkog tijela u Americi ili u Švajcarskoj. Moguće čak da je i bolje i upućenije u događaje. Međutim, ipak, da biste pobijedili na izborima, za vas mora glasati prosječan građanin. A da bi prosječan građanin glasao za vas, on mora naći nešto u čemu se mora identifikovati sa vama. A vjerujte, teško je prosječnom građaninu da se identifikuje sa vanserijskim i za njega neobičnim idejama. Dakle, protiv kandidata koji zastupaju izuzetno dobre ideje su uvijek zakoni psihologije. Prosječan građanin se s njim teško identifikuje i u suštini je prednost ostalih kandidata je u tome što imaju slabije programe.
RSE: Koliko fizičar iz Crne Gore u Ženevi ima slobodnog vremena, koliko kontakata sa Crnom Gorom i što je hobi jednog fizičara?
HAJDUKOVIĆ: Ja sam dosta toga postigao u fizici, mada joj možda nisam posvećivao više od trećine svog vremena. Volim da pišem, volim da putujem, volim da pješačim, planinarim, plivam, da igram šah… Pišem jednu veliku knjigu o ekologiji, nadam se da će biti završena tokom proljeća.
RSE: Da li ste plaćeni kao savjetnik predsjednika?
HAJDUKOVIĆ: Mogu vam reći da do sad nisam htio da uzmem niti jednu jedinu platu.
RSE: Gdje ste, gospodine Hajdukoviću, rođeni?
HAJDUKOVIĆ: Meni je otac bio oficir, tako da sam rođen u Strumici 1949. godine. Međutim, pošto mi je majka umrla dok sam bio mali, djetinjstvo sam proveo na selu kod djeda i bake, u brdima stare Crne Gore.
RSE: I kako ste došli do Ženeve?
HAJDUKOVIĆ: Poslije srednje škole u Makedoniji, gdje sam se bio ponovo vratio, završio sam studije u Beogradu, tamo sam doktorirao. Pred rat, znači ovaj posljednji nesretni rat, radio sam na Univerzitetu u Crnoj Gori. Kad sam vidio da počinje rat, odlučio sam da odem u Ženevu, jer sam i ranije imao kontakte i veze s ovim centrom koji se zove CERN, ponavljam još jednom da je to najveći centar za fiziku, to je onaj čuveni akcelerator, dug 27 kilometara, gdje rade naučnici od Amerike do Japana, naravno najviše iz Evrope.
RSE: Kako se to može savjetovati predsjednik Crne Gore iz Ženeve?
HAJDUKOVIĆ: Ja u tom projektu puno radim „iza scene“. Znači vrše se određeni kontakti, lobiranja, priprema se teren – ja sad ne bih miješao politiku, mada to uvijek vuče na politiku – da se što uspješnije krene kada Crna Gora, nadam se, postane samostalna.
RSE: Dvadesetog septembra 2001. godine na Žabljaku je obilježena deseta godišnjica proglašenja Crne Gore ekološkom državom, što je Vaš lični projekat. Koliko smo mi, po vama, sa ove vremenske distance danas ekološka država?
HAJDUKOVIĆ: Tokom ovog nesretnog rata, znači svega što se dešavalo, ne samo što nismo mogli da napravimo korake u pravcu ekološke države, nego smo i mnoge vrijednosti uništili. Skoro u šali ja kažem, ali u gorkoj šali, da je Crna Gora postala kontinentalna država, jer je obala praktično razorena divljom, pa čak i kad nije divlja onda ružnom i prekomjernom gradnjom. Tako da smo mi vrlo daleko od toga da budemo ekološka država. Šta je problem? Ja sam kontaktirao jako puno ljudi, međutim u jednoj nestabilnoj situaciji, dok se ne zna gdje smo, šta smo i ko smo, da li smo samostalni, da li nijesmo samostalni, kako će sve to izgledati, vrlo je teško krenuti u bilo kakve krupnije poduhvate.
RSE: U Crnoj Gori je inače aktuelna priča oko Hidroelektrane Buk Bijela, odnosno potapanja dijela kanjona Tare. Nisam primijetila da ste se vi oglasili po ovom pitanju kao savjetnik predsjednika.
HAJDUKOVIĆ: Tačno je da se nisam oglasio. Ne znam da li se sjećate, 1985. godine je valjda bila prva ideja potapanja Tare. Tada su bila druga vremena. Ja sam sa grupom profesora sa Univerziteta potpisao jedno pismo koje smo uputili „Pobjedi“. To su bila vremena kada se takva pisma nisu mogla objaviti. Nisam nastupio zato što me jednostavno, da tako kažem, niko nije kontaktirao, a nisam htio sam da zivkam novinare. A kad ste me vi već zvali, reći ću vam šta ja mislim o tome. Ja sam bio, jesam i biću protiv potapanja kanjona Tare. Nisam stručnjak za energetiku i za ekonomiju, ali kao fizičar dobro znam da se radi na novim izvorima energije i da će jedna takva elektrana, ako je napravimo, davati struju, za Crnu Goru manje ili više rentabilno, možda tridesetak-četrdeset godina i poslije će stati, znači elektrana više neće raditi, jer će doći novi izvori energije na kojima se radi, kanjon će biti uništen i ta elektrana, ja bih rekao, postaće spomenik, da ne budem suviše oštar ako kažem ljudske gluposti, ali u svakom slučaju ljudskog nerazuma i nerazumnog odnosa prema prirodi. Dakle, ja sam protiv toga. Vidim da se dobar dio uglednih ljudi u Crnoj Gori angažuje i ja se nadam da će to biti spriječeno.
RSE: Bilo je i velikih protesta građana oko deponije smeća Lovanji kraj Tivta. Zagovornici ovog projekta su govorili da bi to trebala da bude „sanitarna deponija“. Što je to zapravo sanitarna deponija? Da li uopšte postoji sanitarna deponija?
HAJDUKOVIĆ: Problem smeća u Crnoj Gori, znači otpadaka, nigdje nije riješen na trajan način. Sve su to privremena rješenja. Postoje neki pregovori, razgovori da se naprave u pravom smislu riječi, ne deponije, nego znači i reciklaža i najmoderniji tretman otpada. Ovo što mi imamo u Crnoj Gori, sve su to ili zastarjela ili privremena rješenja. Na žalost, vjerujte, evo ja jesam nekakav savjetnik, međutim vrlo teško se mogu napraviti ikakvi pomaci prije nego budemo u poziciji da nas svijet prepozna kao samostalnu državu i da se nešto krene.
RSE: Dragan Hajduković je bio jedan od kandidata na predsjedničkim izborima u Crnoj Gori i jednom je izjavio da crnogorska Vlada treba da uputi Vladi Srbije prijedlog o uređenu odnosa između dvije republike koji bi imao samo jednu rečenicu. Kako bi ona glasila?
HAJDUKOVIĆ: Ta rečenica je glasila – predlažemo da Srbija i Crna Gora kao samostalne države, članice Ujedinjenih nacija, uspostave međusobne odnose identične odnosima šengenskog tipa u Evropskoj uniji, što je najveći stepen bliskosti u toj uniji. Dobro, kad sam je pisao, ta rečenica je bila malo više stilizovana, ali suština je ta. Jedan Španac može da sjedne u auto, avion ili voz i da ode u Njemačku i da pod istim uslovima kao Nijemac traži posao, kupi kuću, otvori biznis… Znači s gledišta njega kao građanina, teritorija šengenske unije je jedinstvena teritorija, jedna država, ali bogami države su različite, članice su Ujedinjenih nacija, imaju svoj identitet i sve ostalo. Znači, mislio sam da je to najbolji kompromis između pristalica zajedničke države i pristalica samostalne države i danas mislim da je to tako.
RSE: Pogled iz Ženeve na današnje poteze vlasti Crne Gore kada je u pitanju odnos sa Srbijom, kako se to Vama čini?
HAJDUKOVIĆ: Vidite, ja bih puno puta drugačije postupio, međutim isto je tako činjenica da možda oni bolje od mene znaju svoje, da tako kažem, protivnike, nadam se u pozitivnom smislu, ne u neprijateljskom smislu protivnike, u Beogradu. Tako da je vrlo, vrlo teško meni suditi da li su moje ideje dobre ili ne, jer ja sam par puta predlagao sasvim drugačije nastupe, čak i tokom predsjedničke kampanje. Beogradski sporazum je, po meni, ali opet kažem po meni, jer nisam bio prisutan tamo, potpisan pod pritiskom gospodina Solane i ja sam, kad sam bio predsjednički kandidat, tu njegovu tvorevinu zvao „Solanija“. Sporazumi napravljeni pod pritiskom nikad nisu valjali. Dobro, to je sad zastarjelo, mislim da ima nekih pomaka. Ja lično sam optimista, vjerujem da će Crna Gora 2006. godine biti samostalna država.
RSE: Vi ste inače izjavili da biste sigurno pobijedili kao predsjednički kandidat kada bi građani glasali prema kvalitetu ponuđenih projekata. Kako niste pobijedili, govori li to o crnogorskom biračkom tijelu?
HAJDUKOVIĆ: Pazite, ja ne mislim da je crnogorsko biračko tijelo gore od biračkog tijela u Americi ili u Švajcarskoj. Moguće čak da je i bolje i upućenije u događaje. Međutim, ipak, da biste pobijedili na izborima, za vas mora glasati prosječan građanin. A da bi prosječan građanin glasao za vas, on mora naći nešto u čemu se mora identifikovati sa vama. A vjerujte, teško je prosječnom građaninu da se identifikuje sa vanserijskim i za njega neobičnim idejama. Dakle, protiv kandidata koji zastupaju izuzetno dobre ideje su uvijek zakoni psihologije. Prosječan građanin se s njim teško identifikuje i u suštini je prednost ostalih kandidata je u tome što imaju slabije programe.
RSE: Koliko fizičar iz Crne Gore u Ženevi ima slobodnog vremena, koliko kontakata sa Crnom Gorom i što je hobi jednog fizičara?
HAJDUKOVIĆ: Ja sam dosta toga postigao u fizici, mada joj možda nisam posvećivao više od trećine svog vremena. Volim da pišem, volim da putujem, volim da pješačim, planinarim, plivam, da igram šah… Pišem jednu veliku knjigu o ekologiji, nadam se da će biti završena tokom proljeća.
RSE: Da li ste plaćeni kao savjetnik predsjednika?
HAJDUKOVIĆ: Mogu vam reći da do sad nisam htio da uzmem niti jednu jedinu platu.
