Nacistička Njemačka je prije 83 godine okupirala Poljsku, 1. septembra 1939., čime počinje Drugi svjetski rat koji je završen 2. septembra 1945. pobjedom savezničkih sila, ali je pitanje reparacije ratne štete i dalje prisutno u odnosima dvije države.
Tako je politički lider vladajuće partije Pravo i pravda (PiS), Jaroslaw Kaczynski, na dan obilježavanja godišnjice okupacije, najavio da će Poljska još jednom tražiti odštetu zbog invazije nacističke Njemačke. Procjena štete koja se treba platiti je 1,3 triliona eura.
S druge strane, Njemačka ističe da je ovo pitanje zaključeno. Međutim, poljski ministar inostranih poslova Zbigniew Rau je 3. okotobra potpisao zvaničnu notu zahtjeva isplate ratne štete.
Njemačka ministarka inostranih poslova Annalena Baerbock je na zajedničkoj konferenciji za medije tokom posjete Varšavi, dan poslije upućene note poljske vlade, rekla da je razgovarala o diplomatskoj noti s Rauom i ponovila stav njemačke vlade da je stvar riješena.
Rau je rekao da Poljska ipak računa na dobru saradnju s njemačkom vladom u rješavanju problema, te da je siguran da će se stav Berlina po tom pitanju mijenjati.
Pravni i politički aspekt poljskog zahtjeva
Politolog sa Univerziteta WSB u Gdanjsku, Artur Kozlowski za Radio Slobodna Evropa (RSE) pojašnjava da postoje dva aspekta poljskog zahtjeva za reparaciju – pravni i politički.
Što se tiče pravnog aspekta "može se raspravljati da li postoje pravne osnove za traženje ovakvih reparacija", navodi Kozlowski i dodaje da je drugi aspekt, političke pozadine zapravo populizam desničarske partije Pravo i pravda. "Cilj je da se privuku glasači i nastavi upravljati zemljom."
S pravnog stanovišta situacija je komplikovana jer kako kaže Kozlowski, "često se tvrdi da se 1953. u avgustu poljska vlada izjavom odrekla da traži bilo kakva reparacija od tadašnje Istočne Njemačke (Demokratska Republika Njemačka, DDR)".
Poljska je kao članica Istočnog bloka i Varšavskog pakta, odustala od traženja odštete 1953. kako bi se zaštitila pozicija DDR-a, koja je takođe bila članica bloka.
Nakon Drugog svjetskog rata, na konferenciji u Posdamu 1945. godine dogovoreno je da Njemačka mora saveznicima da isplati 23 milijarde američkih dolara. Isplata reparacija za zapadne saveznike obustavljena je 1950., a za države članice Istočnog bloka, koja je išla preko tadašnjeg Sovjetskog Saveza, završena je 1953.
"Poljski naučnici su tvrdili da prema međunarodnom pravu ovakva jednostrana deklaracija nije bila suverena, nije bila nezavisna, tako da nije isključila mogućnost da se njena validnost dovede u pitanje", kaže Kozlowski, napominjući da bi se radilo o "veoma dugoj pravnoj bitki" ako bi se ovo pitanje našlo na stolu međunarodnih institucija.
Berlin takođe kao argumentaciju da je stvar reparacije zaključena ističe ugovor iz 1990. kada su ministri inostranih poslova Savezne Republike Njemačke, DDR-a, Francuske, Rusije, odnosno još uvijek SSSR-a, Velike Britanije i SAD-a potpisali dokument kojim su zapečaćeni vanjskopolitički aspekti ponovnog ujedinjenja dvije Njemačke.
"Poljska i Njemačka su tada imale priliku da finaliziraju dva najveća zahtjeva. Prvo, rješavanje pitanja njemačkih građana koji su bili prisiljeni da napuste imovinu, teritorije na kojima su živjeli njihovi preci vijekovima, može se reći, u nekim dijelovima današnje Poljske, kao i pitanje reparacije za Poljsku. Nažalost, tadašnje vlade Njemačke i Poljske zanemarile su ovo veoma teško pitanje", navodi Kozlowski.
Njemačka tvrdi da je kompenzacija isplaćena zemljama Istočnog bloka u godinama nakon rata, dok su teritorije koje je Poljska izgubila na istoku kada su granice ponovo iscrtane, bile nadoknađene nekim od njemačkih predratnih oblasti.
Poljska se na pritisak Kremlja odrekla reparacija kako se ne bi otežavao razvoj socijalističke Istočne Njemačke.
Njemačka je 1990-ih isplatila jednokratnu odštetu bivšim zatvorenicima nacističkih koncentracionih logora i žrtvama prinudnog rada, uključujući mnoge Poljake.
Ali danas se težište prebacuje na polje politike, ističe Kozlowski dajući primjer istraživanja na kojem je radio.
"Istraživanje se ticalo društvenih medija i ispostavilo se da je politička taktika u desničarskoj poljskoj vladi u vezi nekih važnih pitanja kreiranje informacionih balona i tako privlačenje glasača. Antinjemački stavovi a ponekad i okrivljavanje Evropske unije je agenda koja se čini da ima funkciju prikupljanja glasova za desničarske partije."
U tom smislu, Kozlowski navodi da je igranje na kartu teške i bolne istorije i uvlačenja emocija u narativ jedan od čestih pristupa.
Šta želi poljska vlada?
"Što više vremena prolazi od rata (Drugi svjetski rat) biće teže i slabije shvatljivo šta Poljaci žele, šta vlada želi", kaže Kozlowski.
Pojašnjavajući kalkulaciju (najavljenih 1,3 triliona eura) kaže da ona s vremenom sve više raste i da je sve manje racionalna.
Poljska je 2018. godine, kada je ovo pitanje takođe bilo isticano, spominjala 850 milijardi dolara odštete, kako je tada rekao Arkadiusz Mularczyk, šef poljskog tima za procjenu potencijalne reparacije.
"Govorimo o veoma velikoj ali pravednoj sumi za nadoknadu za ratne zločine, uništene gradove, sela i izgubljeni demografski potencijal naše zemlje", rekao je tada Mularczyk.
Kozlowski napominje da, ako bi se dublje ulazilo u diskusiju o takvim brojkama, onda bi se moglo postaviti pitanje da li bi Poljska trebala da ima granice koje ima. "To vodi u katastrofu", upozorio je Kozlowski.
"Mislim da je neodgovorno ići tim putem (...) Možda se tu radi o postavljaju preduslova za pregovaračke pozicije", ukazuje Kozlowski, ističući da "ne mislim da poljsko društvo zaista očekuje da se isplati taj novac. To se sve manje i manje tiče problema s kojim se danas suočavamo".
Opasnost za poljsko-njemačke odnose?
Poljska navodi da iako je Njemačka platila reparacije drugim državama, u slučaju Poljske to nije bilo pošteno dok je ona bila članica Istočnog bloka.
"Mislim da, kada su u pitanju poljsko-njemački odnosi, Poljaci razumiju da sve dok je to poljska unutrašnja diskusija, zapravo ne utiče na vanjske relacije u tolikoj mjeri."
Politička partija PiS koja kontinuirano ističe pitanje ratne reparacije, po Kozlowskom, je koncentrisana na poljske lokalne izbore igranjem na kartu međunarodnih odnosa.
"Vidim to kao unutrašnju političku igru koja nema jasne ciljeve u vanjskoj politici", kaže Kozlowski.
Poljska će na jesen 2023. imati parlamentarne izbore koji će biti test agende vladajuće desničarske partije Pravo i pravda. "Zato danas imamo tu radikalizaciju", kaže Kozlowski i dodaje da "ako bude promjene vlade to će biti velika promjena za Poljsku ali i za evropske odnose u kojima Poljska igra važnu ulogu".
Ipak, ističe da do izbora predstoji još godinu dana.
Ideja nacizma nekad i sad i problem 'denacifikacije'
Na pitanje kako je rusko opravdanje da napadne Ukrajinu objašnjeno "denacifikacijom" odjeknulo u poljskom društvu s obzirom na šest miliona Poljaka koji su izgubili život tokom šestogodišnje njemačke okupacije, Kozlowski kaže da se konotacija sa nacistima ne može uspostaviti ni sa kojom zemljom osim sa specifičnom istorijom Njemačke 1930-ih i 1940-ih godina 20. vijeka.
"Poznajem kulture i istoriju Bjelorusije, Ukrajine i Rusije i znam kako se koristi riječ 'nacizam' i 'antinacizam' u tim društvima. To je, na neki način, bilo cementiranje društva, makar jednom godišnje na 9. maj, Dan pobjede, gdje bi te zemlje slavile najvažniji dan u godini."
Kozlowski dodaje da su ljudi bili jako ponosni što su se borili protiv nacističke Njemačke, "ostatak godine su patili zbog ekonomskih poteškoća, ali su taj dan bili ponosni što su pobijedili Nijemce".
"Sada ruski predsjednik Vladimir Putin koristi riječ nacizam, a to nema nikakve veze s pravim nacizmom, to ima veze sa gađanjem u emocije u kulturološkim konotacijama i ponosa na istoriju u kojoj su se borili protiv Njemačke, ali na neki način i Zapada."
"Kada Putin koristi tu riječ u odnosu na Ukrajinu, mislim da želi da uspostavi komunikaciju s Rusima i Bjelorusima da mu vjeruju. Ta priča nema nikakve veze s Ukrajinom. Ukrajina je prema Freedom Housu ocjenjena kao polukonsolidovana demokratija, prelazni režim. Institucije koje imaju, civilno društvo koje imaju nikako se ne mogu uporediti s nacističkom Njemačkom", navodi Kozlowski.
"Iza svega stoji propagandni cilj Kremlja koji želi da ubijedi ljude da se bore protiv, iz istorije, već poznatog neprijatelja. To je propaganda", ocijenio je Kozlowski.
Problematično prevazilaženje istorije?
Kozlowski objašnjava da je problem s prevazilaženjem istorije rezultat ili posljedica "revolucije društvenih mreža koje ljude stalno podsjećaju na neke datume i događaje".
Društvene mreže se baziraju na principima 'sviđanja i nesviđanja' uz ulogu algoritma koji čine da ljudi "polako ali sigurno upadaju u informacione balone".
"Istorijski događaji poprimaju emotivnu dimenziju povezivanja ljudi po tom principu sviđanja ili nesviđanja. Sviđanje je tu važnije jer kreira grupu", pojasnio je Kozlowski.
S druge strane, prevazilaženje istorije ima veze i sa odnosom društava prema istoriji, naročito država istočne Evrope.
Kozlowski ističe primjere Rusije i Bjelorusije kao država "koje sklapaju različite sfere interesa i simbola gdje istorija, naročito moderna istorija pomaže u izgradnji identiteta. Korišćenje tih simbola je često ukorijenjeno u sovjetskoj eri i koristi se da se ljudi ujedine oko lidera i zamenare svakodnevne probleme s kojima se nose."
Odnos prema istoriji na zapadu i jugu Evrope se percipira drugačije, kaže Kozlowski, navodeći da su moderne podjele oko migracije ili socijalne sigurnosti važnije u političkim procesima.
Istorija i tragične posljedice Prvog i Drugog svjetskog rata se ne zaboravljaju, ali nisu presudne u izborima političkih predstavnika.
Facebook Forum