Nakon što je Milorad Dodik, član predsjedništva BiH i predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) koji drži vlast u bh. entitetu Republika Srpska (RS) i koji je dio vlasti na nivou Bosne i Hercegovine poslije odluke Ustavnog suda o poljoprivrednom zemljištu u BiH zajedno sa drugim strankama iz bh. entiteta Republika Srpska i posebnim zaključcima Narodne skupštine RS-a odlučio glasanjem protiv svakog prijedloga blokirati donošenje odluka na nivou BiH sve dok se ne "izbace" trojica stranih sudaca iz Ustavnog suda BiH, upućeni su i pozivi Uredu visokog predstavnika (OHR) u BiH da djeluje.
Vijeće za provedbu mira (PIC) u BiH je na sastanku u Bonu u decembru 1997. godine, visokom predstavniku u BiH dalo mogućnost da smijeni s dužnosti javne zvaničnike koji krše zakonski preuzete obveze i Daytonski mirovni sporazum, te da, kada to smatra neophodnim, nametne ključne zakone ukoliko ih ne usvoje zakonodavna tijela BiH.
Visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko je u intervjuu za Al Jazeeru Balkans rekao da je Dodik prešao "crvenu liniju" i da je sve više zemalja za korištenje Bonnskih ovlasti. Međutim, Inzko je napomenuo i da je, osim Rusije, još nekoliko država koje smatraju da su najbolja "domaća rješenja" te da isto misli i on.
Srećko Latal, regionalni urednik BIRN-a, u Razgovoru za Zašto? Radija Slobodna Evropa je ocijenio da konkretniji angažman međunarodne zajednice, prije svega Ureda visokog predstavnika (OHR) u BiH, u ovom trenutku nije realno zbog trenutnih dešavanja na globalnoj sceni i odnosa snaga između ključnih globalnih igrača, niti bi doprinijelo rješavanju unutarnjih problema BiH te da bi još više zakomplicirao situaciju.
RSE: Zašto većina zemalja članica Vijeća za provedbu mira u BiH vjeruje da su bolja domaća rješenja od intervencije OHR-a?
Latal: Mislim da je zadnjih 25 godina jasno pokazalo da međunarodna zajednica niti može, pa čak i ne treba da rješava naše interne probleme i da uključivanje međunarodne zajednice, koja u suštini više ne postoji i koja je sve više i više raslojena na različite sukobljene globalne ili regionalne igrače, u situaciju i dešavanja u BiH jednostavno ne doprinosi rješavanju naših unutrašnjih problema i nerazumijevanja.
S druge strane, također je činjenica da su potpisnici Daytonskog sporazuma obavezni, uključujući i Ameriku i Evropsku uniju, da ispune svoje obaveze koje su preuzete u sklopu Daytonskog sporazuma. Znači, da se brinu za poštivanje Daytonskog sporazuma, Ustava i teritorijalnog i ustavnog integriteta BiH što, s druge strane, međunarodna zajednica, tj. Amerika, Evropska unija zadnjih nekoliko godina ne radi.
Tako da taj neki kratak odgovor na vaše pitanje bi bio da konkretniji angažman međunarodne zajednice, prije svega Ureda visokog predstavnika (OHR) u BiH u ovom trenutku niti je realnost zbog trenutnih dešavanja na globalnoj sceni i odnosa snaga između ključnih globalnih igrača, a s druge strane, iskreno rečeno, nisam siguran ni da bi puno pomogao imajući u vidu upravo da takva jedna situacija na globalnoj sceni bi mogla dovesti de facto do još većih komplikacija, tj. da bi neki konkretniji angažman OHR-a mogao dovesti do nekog konkretnijeg protuangažmana Rusije ili nekih drugih stranih igrača. I bojim se da bi u tom slučaju, već ionako komplikovana domaća situacija, bila dodatno iskomplikovana sa regionalnim i stranim uticajima.
RSE: Je li i koliko je u posljednjih deset ili dvadeset redefinirano prisustvo međunarodne zajednice u BiH?
Latal: Ono je u stalnom nekom procesu redefinisanja upravo zbog toga što ni Amerika niti EU više u suštini i ne obraćaju toliku pažnju na obaveze koje su preuzeli u sklopu Daytonskog sporazuma, već se više fokusiraju na njihove eventualne efekte, njihovu unutrašnju situaciju, njihove predizborne kampanje, kao što je slučaj s američkim predsjedničkim izborima.
Međutim, opet naglašavam da mislim da BiH i situacija koju smo mi napravili nema nekih jednostavnih rješenja. To što neki politički akteri ili neki mediji ili eksperti priželjkuju da bilo OHR, bilo Amerika, bilo EU, bilo Rusija, bilo koji drugi strani igrač riješi naše unutrašnje probleme, mislim da to više nije realno. Ne samo da do toga neće doći već kad bi i došlo to bi samo dodatno iskomplikovalo ionako komplikovanu situaciju.
RSE: Šta trenutno radi Ured visokog predstavnika (OHR) u BiH, šta bi trebao raditi i zna li međunarodna zajednica šta raditi s OHR-om?
Latal: Suštinski problem je što danas nema međunarodne zajednice, barem ne u tom nekom smislu kako smo mi tu riječ koristili prije 20 ili 25 godina. Mi danas imamo jedan totalni haos na globalnoj sceni gdje ne samo da imamo raslojavanje između ključnih igrača – Amerike, EU-a, Rusije, Kine itd., već imamo sve veće tenzije unutar tih nekih igrača. Prije svega mislim na EU gdje imamo izlazak Velike Britanije iz članstva.
Tako da ne možemo više govoriti o međunarodnoj zajednici kao jednom igraču. Svi ti razni međunarodni igrači imaju različita mišljenja i viđenja o sadašnjosti, prošlosti i budućnosti OHR-a u BiH, odnosno o tome da li bi i šta bi OHR trebao ili ne bi trebao raditi.
RSE: Milorad Dodik, član predsjedništva BiH i predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) koji drži vlast u bh. entitetu Republika Srpska i koji je dio vlasti na nivou BiH je otvorio novi spor u BiH. Kakav bi, po Vama, mogao biti rezultat?
Latal: Teško je prognozirati koji igrač bi mogao napraviti kakav potez jer je ovo teška izborna godina i u BiH i u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Americi… Dobar dio aktera u ovim našim dešavanjima svoje odluke donosi ne u skladu s potrebama čak ni njihovih izbornih tijela.
Mislim da gospodin Dodik u ovom trenutku nije donio neku finalnu odluku šta će raditi do kraja godine i da će i on i svi ostali domaći i strani igrači čekati razvoj situacije. Kao što znamo, on je dao rok od dva mjeseca za donošenje zakona o ustavnom sudu i izbornog zakona BiH.
Mislim da gospodin Dodik u ovom trenutku nije donio neku finalnu odluku šta će raditi do kraja godine i da će i on i svi ostali domaći i strani igrači čekati razvoj situacije
Način na koji su to on i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović predstavili apsolutno isključuje bilo koju mogućnost pregovora, a kamoli nekog dogovora. Za očekivati je da nakon što tih 60 dana istekne i nakon što ta dva zakona ne budu donesena, tamo negdje otprilike početkom ili sredinom aprila možemo očekivati novu eskalaciju, a to bi bio i neki zvaničan početak predizborne kampanje što će proizvesti reakcije na svim ostalim stranama i svi ostali će to iskoristiti za pokretanje njihovih predizbornih kampanja.
Imajući u vidu da je gospodin Dodik već toliko puta pokrenuo pitanje referenduma – mislim da je na sjednici Narodne skupštine Republike Srpske neko od opozicionih lidera izbrojao da je on do sad 36 puta pokretao pitanje referenduma o odcjepljenju – mislim da smo mi sve bliže tom trenutku kad će on zaista i krenuti u tu avanturu jer mislim da već je već sad raspoloženje u RS-u takvo da se to i očekuje od njega. To svima nama neće u principu donijeti ništa dobro.
Mislim da je kompletna ova kriza namjerno izazvana. Kad govorimo o pitanju odluke Ustavnog suda, koja usput rečeno još nije ni objavljena i postala zvanična, te reakcije na tu odluku koja se može vidjeti i kao kontroverznu, ukoliko postoji bilo kakva sumnja u ispravnost te odluke, onda je Evropski sud za ljudska prava najbolja adresa. Ovo što se sad radi bojim se da nas sve gura u jednu sve dublju i opasniju krizu.
Ono što bih na kraju naglasio je da gospodin Dodik nije jedini problem.
Bojim se da je u BiH sve više aktera na sve tri strane koji su u posljednjih godinu i kroz krizu oko formiranja nove vlasti i sada vezano za odluku Ustavnog suda, doveli BiH ponovno na početak 1990-ih.
Izgleda da nismo ništa naučili od naše bolne prošlosti. Pri tome mislim na aktere i na bošnjačkoj i hrvatskoj i srpskoj strani te ne mislim samo na političare, već i na pripadajuće medije koji su sve bliže političkim akterima.
Facebook Forum